Foto: FAH

NJEC HRANJEC, mladi zagrebački panker koji je šatordžijama ovog tjedna više od 15 sati čitao "Tajnu krvavog mosta" Marije Jurić Zagorke, nastavio je svoju Facebook prepisku sa Slavenom Leticom.

> Letica pisao pankeru iz Savske pa dobio odgovor: "Zašto problem šatoraša mora rješavati lokalni panker?"

Podsjećamo, Letica se Hranjecu javio nakon što je mladi panker izazvao popriličnu pozornost javnosti svojim eksperimentom na temu "Hoće li prije završiti taj prokleti rat ili ću ja na glas pročitati cijeli roman?". Hranjec je svoju prepisku s Leticom tada objavio na Facebooku, isto kao što je sad objavio drugi dio prepiske, kojeg prenosimo u cijelosti.

PORUKA SLAVENA LETICE
19. ožujka 23:57
Očito precjenjujete moje mogućnosti. Ja sam već nekoliko godina u mirovini, a i kad nisam bio, uvijek sam bio tek stranački i drukčije neovisan čovjek, a iz tog položaja se može malo učiniti. Pobjeći od prošlosti i povijesti nikome nije lako, tako da je kod nas živ i Drugi i Posljednji/Domovinski rat. Slična je situacija i drugdje. Tek jedan primjer: pred Bijelom kućom u Washingtonu (tamo sam često, jer mi tamo živi sin s obitelji) od 1965. stoji jedan prosvjedni ŠATOR (doslovce) koji je odavno postao dio ambijenta i samo rijetki znaju da su ga podigli i da ga čuvaju prijatelji nekog mladića koji je protestirao protiv rata u Vijetnamu. Kad god sam u Washingtonu navratim do tog šatora i popričam s ljudima (obično je tamo samo jedan čovjek) o novim ratovima koje vodi Amerika i protiv kojih nema prosvjeda. U svakom slučaju, imam simpatije prema Vašem načinu protesta, jer je srodan sa studentskim prosvjedima 1960-tih i 1970-tih u kojima sam osobno sudjelovao. Želim Vam svako dobro. Slaven.

PORUKA SLAVENA LETICE
20. ožujka 8:16
Poštovani mladi gospodine,
vidim da ste moje privatno pismo pretvorili u javno, što nije pristojno, ali Vam to previše ne zamjeram, jer postoji neka korist od te objave: Vaši čitatelji i čitatelji index.hr koji je prenio našu "prepisku" mogu vidjeti kako bivši ratnici u svim vremenima teško mogu emocionalno "izići iz rata". Kako mi se jako sviđa i Zagorka (jedna od niza genijalnih žena koje su imale tragičnu sudbinu; preporuči Vam čitanje dviju knjiga Milane Vuković Runjić "Proklete Hrvatice") i Vaše javno čitanje "Tajne Krvavog mosta", bilo bi zgodno da čitalačku reprizu upriličite pred Banskim dvorima, Saborom i Uredom predsjednice Republike. Usput, šaljem Vam poveznicu na moj kratki esej o jednom gotovo novo-pankerskom projektu jedne druge čitačice. Želim Vam svako dobro.

MOJ ODGOVOR
Poštovani gospodine Letica,
ako se iz položaja savjetnika prvog predsjednika Republike Hrvatske, kao i saborskog zastupnika iste ne može ništa napraviti po tome pitanju - iz koje institucije se onda može na to utjecati? Vidim da ste bili (ili još uvijek jeste?) i član parlamenta The Council Of Europe, kojima je direktna zadaća promocija ljudskih prava i demokracije - zar se niti od tamo na ovaj veliki socio-psihološki problem ne može utjecati? Zbog čega su onda ljudi birali i vas, i sve druge zastupnike? Zbog čega onda uopće postoje takve institucije, ako su nemoćne u ispunjavanju svojih zadaća? Nitko niti ne kaže da je lagano postići ISPRAVNO rješenje ovako velikog problema, ali iz priloženog samo mogu zaključiti da se niti ne pokušava. Zar će nama, umjesto tog antiratnog u Washingtonu - ovaj RATNI šator na Savskoj biti tamo sljedećih 50 godina te na kraju također postati turistička atrakcija, a istina zametena? Baš čitam danas kako Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu želi Kaznenim zakonom zabraniti drugačije razmišljanje o tom domaćem prokletom ratu, tako da svakako i idemo u tome smjeru.

Naravno da sam objavio pismo javno, jer pristojno ili ne - smatram da sam i time učinio ono što je ispravno. Što se tiče vaših prijedloga literature i lokacija čitanja - uzimam u obzir iste, ali ću kao i uvijek do sada čitati što ja hoću, gdje hoću i kada to poželim.
I Vama i Svima drugima želim svako dobro.

Lijepi pozdravi,
Njec Hranjec