Foto: FaH, Screenshot: Narod.hr

PORTAL notorne Željke Markić i njene udruge "U ime obitelji" prema svemu sudeći ima neobičan fetiš na ustaške zločince. Nakon što su se prije 10 dana sjetili rođendana zloglasnog ustaškog zapovjednika Jure Francetića kojeg su prozvali biblijskim ratnikom, sada su obilježili i rođendan ustaškog poglavnika Ante Pavelića.

Markićkin portal "prilagodio" Pavelićevu biografiju

"Pošto se o političkom djelovanju Ante Pavelića u kasnijem periodu, a osobito za vrijeme NDH zna mnogo u javnosti, tekst dotiče ponajprije manje poznate dijelove Pavelićeve biografije: rođenje, mladost, političko djelovanje prije odlaska u inozemstvo i samo osnivanje ustaškog pokreta", piše Markićkin portal.

Eto, o Pavelićevoj ulozi na čelu takozvane Nezavisne Države Hrvatske se zna mnogo pa se portal Željke Markić, zgodno, odlučio fokusirati na sve ostalo. Informira nas tako i o porijeklu njegove obitelji i dječačkim danima kada se, upoznaje nas Markićkin portal, stalno seljakao s roditeljima.

Nisu nas Markićkini žurnalisti zakinuli ni za informacije o njegovoj povezanosti s bosanskim muslimanima za koje portal Željke Markić zaključuje da su bili jedan od oslonaca poretka (vjerojatno misleći na NDH). Ta povezanost, doznajemo na Markićkinom portalu, vuče korijene još iz sela Jezero kod Jajca gdje je mladi Pavelić pohađao muslimansku školu.

Na Markićkinom portalu možete saznati i gdje je Pavelić upoznao svoju buduću suprugu koja je radila kao stenografkinja. Bavi se portal Željke Markić i njegovim ranim političkim djelovanjem, baš do formiranja ustaša, čije su današnje značenje "u pojedinim zemljama u okružju" objasnili kao "pogrdan i uvredljiv naziv za sve ili većinu pripadnika hrvatskog naroda" te dometnuli kako se u Srbiji riječ ustaša koristi i za stigmatizaciju političkih protivnika.

O ulozi Pavelića u ustaškom pokretu, a onda i u takozvanoj NDH, kvislinškoj tvorevini i paradržavi koju su priznale samo države Trojnog pakta, njihove saveznice i okupirane zemlje, nema ni slova. O tome se, kako je obrazloženo u tekstu na Markićkinom portalu, u javnosti zna puno. Doduše, ne zahvaljujući tom portalu.

Nad Pavelićevim ustašama zgražali se i nacisti

A evo tko je bio Ante Pavelić, ne iz rodilišta ili iz sela Jezero u Jajcu gdje je pohađao školu, niti iz odvjetničkog ureda u kojem je radio i gdje je upoznao i suprugu, nego u vremenu kad je provodio rasne zakone i ubijao Židove, Srbe i Rome pokušavajući se dodvoriti svojim nacističkim vladarima. Nad zločinima Pavelićevih ustaša zgražali su se čak i nacisti.

Konclogori, genocid, pljačka, to je slika vladavine Ante Pavelića, odnosno poretka za koji je Markićkin portal napisao tek da su u njemu muslimani igrali posebno važnu ulogu. Jasenovac, logor smrti u kojem su Pavelićeve ustaše ubijale Srbe, Rome, Židove i Hrvate protivnike ustaškog režima su propustili spomenuti vjerojatno zato što Markićka misli da se o njemu i previše zna.

Pavelić je, u dijelu biografije koji su također izostavili na Markićkinom portalu, ostao upamćen i po sramotnoj predaji najvećeg dijela hrvatske obale Italiji da bi spasio ono malo vlasti koja mu je ostala u Zagrebu, a potpisao je i da se odriče mornarice. Kolika je Hitlerova poslušnik bio, potvrđuje i sramotna naredba kojom je četničkom zločincu popu Đujiću spasio glavu jer je tako tražio Hitler.

Ante Pavelić vladao je Nezavisnom Državom Hrvatskom praktično kao apsolutni vladar i nije dopuštao nikakve protivnike, odnosno s njima se brzo obračunavao. S druge strane, prema Hitleru i Mussoliniju bio je vrlo poslušan.

Pavelić je ostao zadnji saveznik Hitlera, daleko i nakon što su Italija, pa i Rumunjska i Bugarska, barem formalno prešle na savezničku stranu. No istu odanost nije pokazao prema vlastitoj vojsci. Naime, obitelj je još 1944. godine poslao u Austriju, a sam iz Zagreba bježi 6. svibnja 1945. Na granicu s Austrijom dolazi 8. svibnja 1945, a zbog njegovog napuštanja hrvatskih vojnika i civila u Rogaškoj Slatini neki su ga hrvatski politički emigranti optuživali za kukavičluk i bijeg.

Pavelić je umro 29. prosinca 1959. u Madridu gdje je pobjegao, a u vrijeme smrti nije više imao ugled ni kod ustaške emigracije.