Foto: AFP

ZORAN Milanović konačno se prestao pozivati na Boga.

Umjesto toga, krenuo je dijeliti Božju milost.

"Živjeli i Bog s vama", poručio je predsjednik Vlade hrvatskim iseljenicima tijekom svog pastoralnog pohoda u Čile, otišavši tako korak dalje u svojim referencama na Boga i Bibliju.

Više se ne poziva na Boga, ne moli ga za pomoć, ne zahvaljuje mu se i ne huli ga. Sada, kao samoproglašeni ateist, priznaje njegovo postojanje i koristi priliku da progovori u njegovo ime.

Neviđen gaf

Za taj neviđeni gaf koji je u hrvatskim medijima dobio skroman prostor, mnogo manji od klerofašističke cenzure nepoćudnih plakata koju je premijer uredno odšutio, postoji nekoliko mogućih objašnjenja.

Prvo, možda se Milanović nije snašao, otprilike kao Stipe Mesić koji je pred iseljenicima u Australiji 1992. godine brljao nešto o Jasenovcu i tome kako su "Hrvati dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu".

"Možda je stvar bila u tome da sam se prvi put zatekao u takvom društvu i nisam se snašao kako je trebalo", objašnjava danas Mesić. "No istina je, htio sam im dati neki ustupak, pružiti im ruku za suradnju".

Samo je Bog dovoljno pompozan

Milanović je, za razliku od Mesića, slavan po tome da ne zna baš razgovarati s običnim ljudima. A iseljenička publika u Čileu očito mu je predstavljala nepremostiv izazov. Premijer je ocijenio da za nju nekakvo obično "doviđenja" nije dovoljno uvjerljivo, kao što za njega samog to ne bi bilo dovoljno pompozno. I otud "Bog s vama".

Dobro da im pritom nije podijelio hostije.

Drugo, možda je Milanović jednostavno povisio uloge u bjesomučnoj utrci s političkim protivnicima. Recimo, glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić navodno otvara sastanke s "faljen Isus i Marija". Njegov šef Tomislav Karamarko zaziva Božju - i Crkvenu - pomoć na izborima. A Milan Bandić ispire usta Bogom kad god stigne.

"Vidite da nas Bog voli. Bog nas voli i mi se Bogu molimo. Ostavite mi Pavla na miru, Bog će vas kazniti. Bog mi je oduzeo pamet kad sam se napio". Uglavnom, čim Bandić otvori usta, Bogu se počne štucati.

Kako će Karamarko to nadmašiti?

Zato je Milanović sada uzeo sebi za pravo da se uzdigne stepenicu iznad ovih smrtnika koji samo lamaću imenom Božjim i krenuo ljudima dijeliti njegovu milost. Na to Karamarko može odgovoriti jedino tako što će se proglasiti samim Bogom.

Kako je krenulo, i do toga ćemo brzo dogurati.

Zasad se čini da je Milanović ocijenio da hrvatski iseljenici u Čileu od njega očekuju da se kad-tad pozive na Boga, da bi ga samo uz takvu retoriku mogli prihvatiti i razumjeti, te da se u njihovim očima jedino tako može dokazati kao legitimni vođa vladajuće koalicije.

Otišao na kvasinu

A postoji i još jedna mogućnost - zasad vrlo mala, ali o njoj ipak vrijedi razmisliti - da je premijer pritisnut dužnošću totalno izgubio vezu sa stvarnošću. Ne bi bi bio jedini kome se to dogodilo pod utjecajem Boga, kao što ne bi bio jedini koji je zbog toga zastranio.

Simona Gotovac je tek pronašla Boga, a premijer Milanović već govori u njegovo ime.

Svejedno, što god Milanovića natjeralo da u Čileu progovori kao biskup - viša sila ili jeftina inspiracija - to se nije moglo dogoditi u gore vrijeme. U vrijeme kad se Crkva sve jače politizira, kad klerikalna desnica sve glasnije orgija, kad Hrvatski sabor ugošćuje osobu koja tvrdi da su homoseksualci krivi za nacizam i Holokaust... Uglavnom, kad je na političkoj sceni nasušno potreban netko tko bi stao na put toj bujici mržnje. Ili makar progovorio normalnim jezikom.

I konačno ostavio Boga na miru.

Bog kao spin doktor

Jer ovo doista više ničemu ne vodi. Ako je politička desnica već zakaparila Boga kao svog spin doktora, što onda lidera stranke koja se tek pukom dedukcijom može svrstati na ljevicu, tjera na još vulgarnije manifestacije klerikalizma?

Nesnalaženje? Politikanstvo? Samootkrivenje? Preseravanje?

Ako je Milanović već toliko nesiguran u to kojoj ideološko-svjetonazorskoj opciji zapravo pripada, nije kasno da se raspita prima li HDZ još uvijek kandidate. Možda ne bi bilo zgorega da se pokuša aplicirati. Tamo međutim, ne bi došao do izražaja, bio bi tek jedan od gomile onih koji ispiru usta imenom Božjim.

Ali nije potrebno da ode toliko daleko, dovoljno je da odigra na sigurno. Neka krene pozdravljati ljude s običnim "dobar dan" i "doviđenja". Bio bi to svakako dobar početak ozdravljenja.

Našeg, naravno.

 > Ostale komentare autora pročitajte ovdje