"Moja borba s rakom: Nakon prvog pregleda otečene dojke poslali su me doma i naručili za tri mjeseca"
Foto: M.P.Š.
SVAKE godine od raka dojke oboli 2000 žena, a među njima je i 54-godišnja Dubravka koja je prije nepunih pet godina saznala da ima rak.
U razgovoru za Index otkrila je težak put koji je bio pred njom od same dijagnoze kad je shvatila da se to ne događa nekom drugome nego baš njoj pa do liječenja i na kraju uspješnog oporavka.
"Imala sam 49 godina kad sam se probudila jedno jutro s otečenom dojkom. Isti dan sam otišla u Institut za tumore, a oni su me pregledali i rekli da dođem za tri mjeseca. Tad me pregledala jedna mlada liječnica koja je rekla da ništa ne vidi, no ja sam nakon toga otišla u Polikliniku Eljuga gdje su mi napravili sve detaljne pretrage i magnetska rezonanca pokazala je da imam karcinom", započela je priču Dubravka.
Nakon tog saznanja ponovo se vratila na Institut za tumore, promijenila liječnika i već nakon pet dana počela s kemoterapijama kako bi se riješila upala i nakon tri mjeseca se podvrgnula operaciji dojke.
Nisam vjerovala da se to događa meni
"Bila sam u šoku kad sam saznala dijagnozu, nisam vjerovala da mi se to događa. Pogotovo jer mi je brat sa 40 godina preminuo od karcinoma prostate. Brinula sam se kako vijest reći roditeljima koji se još nisu oporavili od bratove smrti. Budući da u obitelji slovim kao hrabra osoba, tako sam se i ponijela. Odlučila sam se svim silama boriti. Roditeljima sam sve rekla direktno, objasnila im tretmane liječenja i oni su mi na svoj način puno pomogli. Mama mi je kuhala, tata mi je isto pomagao. No ono što mi je jako pomoglo je kad sam si nabavila psa. Uz njega sam se puno bolje osjećala i to bi preporučila svima", ispričala je Dubravka.
Nakon završetka terapija primila je kaže tzv. pametan lijek koji bi trebao spriječiti nastajanje novih stanica tumora, no nije znala za nuspojave pa je na kraju završila sa globalnim zatajenjem srca.
Budući da kaže liječnici nisu na vrijeme reagirali na ovu nuspojavu, oporavak od toga trajao je 10 mjeseci, a od tad kaže, više nije ista kao prije. Još joj je dva mjeseca nakon završetka liječenja preminula mama pa joj je kaže, podrška obitelji značajno opala.
"Kad bolje razmislim nisam imala veliku podršku u obitelji, svi bi me samo pitali kako sam, a imala sam osjećaj da ih ne zanimaju dugi odgovori pa bi samo rekla da sam dobro. Prijatelje pak nisam htjela opterećivati sa svojim problemima jer svatko od njih ima svoje vlastite", rekla je Dubravka.
Promjena tri posla rezultirala je stresom i bolešću
Međutim u svojoj borbi protiv raka upoznala je kaže, divne ljude, a najviše su joj pomogli u udruzi oboljelih od raka dojke "Sve za nju", čiji su psiholozi njoj i ostalim oboljelima na raspolaganju 24 sata na dan.
"Nakon bolesti sam se i sama priključila radu udruge jer mislim da puno mogu dati. Žene ondje dođu u panici, a svaka od nas sama sebi pozitivnim mislima može najviše pomoći u borbi protiv zloćudne bolesti", rekla je Dubravka.
Kaže kako danas kad se osvrne na sve, shvaća da ju je stres najviše stajao bolesti. U kasnim četrdesetima bila je prisiljena promijeniti tri posla, što nije nimalo lako, a stres se kaže, morao negdje manifestirati.
"Moram reći da me najviše "dignula" izjava splitskog liječnika Vrdoljaka koji mi je rekao da imam dvije opcije. Ili kao noj gurnuti glavu u pijesak ili se izvući jer je danas takav rak na sreću izlječiv ako se pravovremeno reagira. Nastojim kroz život ići pozitivno pa sam se uspjela izliječiti, no moram reći da i to košta. Od HZZO-a primam samo jednu tabletu, a svu ostalu terapiju koja mi je potrebna da bi ostala dobro si sama kupujem, što nije nimalo jednostavno. Mjesečno za lijekove dajem 200 eura, a na bolovanju sam pa sad znate kako je, no ne predajem se", zaključila je svoju priču Dubravka.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati