Foto: Davor Pongračić/Cropix

OTKUD tolika glad za Čačićevom krvlju?

Prateći reakcije na društvenim mrežama i među političarima, kao i u izvještajima dijela medija koji su pratili suđenje u Mađarskoj, stječe se dojam da bi mnogi bili najsretniji da se prvog potpredsjednika Vlade odmah po izricanju presude izvuklo iz sudnice, uvaljalo u katran i perje i okačilo o prvu kapošvarsku banderu.

Ništa manje od toga ne bi usrećilo sve koji su ostali razočarani odlukom prema kojoj je Čačić proglašen krivim, ali ne ide u zatvor.

Količina gnjeva

Iako se on u dobrom dijelu procesa ponašao kao po udžbeniku, zapanjuje količina gnjeva koja se nakon izricanja prvostupanjske presude usmjerila prema prvom potpredsjedniku Vlade.

Jutarnji list piše: "Izvukao se". Jadranka Kosor odlučila je dijeliti lekcije o moralu u politici. SDP-ovci se zaklinju u vjerodostojnost Vlade. Intelektualci sude o Čačićevoj etici. Analitičari poručuju da mora otići. Govori se nešto o spasu Ine.

A neki novinski komentatori čak tumače kako su građani unatoč nesreći birali Čačića na izborima zato što su vjerovali da ih on može izvući iz krize. Pa sad kad rezultata (još) nema, trebao bi otići - zbog prometne nesreće.

Nije to ništa neobično. Kad se hajka zahukta argumenti nisu važni.

Zašto preziru Čačića?

Gotovo da više nije jasno zašto ljudi preziru Čačića: zato što je izazvao nesreću, zato što je ubio dvoje ljudi, zato što s tim teretom može živjeti lakše nego oni koji ga kritiziraju, zato što je bahat i iritantan, zato što ga se dvadeset godina neuspješno tereti za korupciju i sukob interesa, zato što mu se preko suđenja osvećuju za Holy, Omblu i Plomin...?

Nije jasno brinu li se pritom za Čačićev moralni integritet, za političku vjerodostojnost Vlade, za demokratske standarde u obnašanju vlasti ili pak koriste svaku, pa i ovu, priliku da se otarase omraženog političara.

Kome se sudi?

Ukratko, ne zna se više kome javnost ovdje sudi: Čačiću kao čovjeku, kao političaru, kao gospodarstveniku, Čačiću kao koalicijskom partneru i prvom potpredsjedniku Vlade ili pak Vladi u cjelini i premijeru koji brani svog koalicijskog partnera.

Sve se to pomiješalo.

Naravno, svega toga ne bi bilo da se Čačić povukao odmah nakon nesreće i čekao završetak sudskog procesa kako bi se nakon eventualne oslobađajuće presude ponovno angažirao na nekoj dužnosti.

Krivnja je krivnja, kazna je sporedna

A kad je već odlučio ostati u politici, nikako nije smio praviti distinkciju između uvjetne i bezuvjetne presude. Ne samo zato što je ona bespredmetna, budući da se iz zatvora ionako ne može voditi ministarstvo, već i zato što je ovdje ipak ključno izricanje krivnje, a ne sama kazna.

Naročito ne suspendirana.

I kao što smo naučili živjeti s time da u Vladi sjedi osoba koja je sudjelovala u prometnoj nesreći, sada ćemo se vidjeti smije li u Vladi sjediti osoba koja je (nepravomoćno) osuđena za izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom.

Ako se to postavi kao princip - a jasan odgovor još nismo čuli - onda je Čačićeva karijera završena.

Pogubna presuda

U suprotnom, kao što je Čačić naučio živjeti moralnom komponentom svog čina, premijer Milanović morat će živjeti s presudom i sa svim njezinim učincima.

Potencijalno jednako pogubnim kao što je bila i vožnja kroz Mađarsku.

Prije toga valja spomenuti još jednu komponentu: bilo bi pogrešno povezivati presudu za prometnu nesreću sa Čačićevim kompetencijama u ministarskom resoru. Njegova greška nije politička, on nije (još) zlorabio funkciju, nije (još) ukrao ni opljačkao, nije bio loš ministar nego loš vozač.

Osuđen je za neopreznu vožnju.

Sudimo kriminalcima

Što je, mora se priznati, sasvim drugačija vrsta grijeha od onih na koje smo inače navikli od političara, pogotovo onih čija suđenja već mjesecima gledamo, sa sve manje interesa i sve manje gađenja.

Gotovo bi se moglo reći da imamo većih problema sa činjenicom da se čovjek koji je u prometnoj nesreći usmrtio dvoje ljudi i dalje bavi politikom, nego to da u politici i dalje djeluju ljudi koji svjesno lažu, svjesno kradu, svjesno krše zakon, svjesno to zataškavaju, svjesno idealiziraju ubojice, svjesno žive u otetim stanovima, svjesno pišu mejlove stranačkim drugovima.

Tonemo u blato

I sve to u trenutku kad se na optuženičkoj klupi nalazi najveća hrvatska stranka na čelu s bivšim predsjednikom, kad se davimo u živom blatu kriminala, korupcije, nepotizma, partitokracije, nesposobnosti i opće propasti.

Od svega toga najviše nas ljuti Čačićeva presuda. I to baš zato što je Čačićeva.

Kamo sreće kad bi nas, po toj logici, Čačićev odlazak iz Vlade izvukao iz tog blata.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje