Foto: Srđan Vrančić / Cropix

STVARNO je kriza kad se čak i Ivo Josipović počeo zalagati za socijalnu državu.

"Lako je biti socijalna država kad ima novca i kada je svima dobro", izjavio je prilikom ovotjednog posjeta Udbini. "Socijalna politika mora pokazati solidarnost prema onima kojima je najteže".

Zvuči kao da misli ozbiljno. Pa idemo onda testirati tu njegovu ozbiljnost.

Idemo srezati proračun Ureda predsjednika. Sada iznosi oko 50 milijuna kuna. Zašto se on ne bi, recimo, prepolovio? Idemo srezati vojsku njegovih savjetnika, pomoćnika, službenika čije usluge Ivo Josipović vrlo rijetko koristi, budući da vrlo rijetko nešto suvislo radi.

Mala plaća za veliki posao

Idemo srezati njihove plaće koje su na razini ministarskih. Eto, i sam Josipović danas je na Zagrebačkom velesajmu izjavio da "moramo uporno, naporno, neki put i za male plaće raditi da bismo došli do gospodarskog napretka".

"Čeka nas naporno oranje i kopanje", kaže on.

Preseljenje s Pantovčaka

Idemo onda preseliti predsjednika Republike u neki manji prostor, a velebni kompleks na Pantovčaku prenamijeniti, iznajmiti, prodati. I kad smo već kod ušteda, mogli bismo aktualizirati zamrlu inicijativu o ukidanju izravnog izbora predsjednika države, pa pristupiti promjenama Ustava kako bi se šefa države biralo u parlamentu, po uzoru na mnoge - naprednije - europske zemlje.

A zatim sav taj novac - a radi se o desecima milijuna kuna - dati socijali, učiteljima, profesorima, liječnicima, policajcima...

To bi bila socijalna država. Tako bi izgledala solidarnost na djelu, a ne samo na parolama koje pompozno zvuče.

Sve je lako kad si bogat

Dobro kaže Josipović, sve je lako kad ima novca. Lako je biti socijalna država, ali lako je i financirati predsjednika gotovo bez ovlasti i bez ikakve želje da se i ono malo ovlasti stavi u funkciju.

Sve ovo što Josipović radi mogao bi obavljati s polovicom proračunskih sredstava. Samo bi morao malo više raditi. Malo više "orati i kopati".

"Ova država, ovo društvo, svatko od nas", kaže Josipović, "morat će naporno raditi da bismo se pomakli. Od same priče nema ništa".

Pa ajmo onda prijeći na djela.

Preglomazna institucija

Idemo učiniti nešto s institucijom koja je postala preglomazna, preraskošna, prerastrošna i faktički nepotrebna u ovim trenucima kad se režu plaće učiteljima i nastavnicima, a isplaćuje milijun eura otpremnine čovjeku koji je premijeru prodao stan.

Neka Josipović prvi posluži primjerom, kad se već prvi javio.

Neka realizira svoju parolu kako "država pokazuje socijalnost u ovakvim teškim situacijama", jer "svi građani očekuju da se fokusiranim mjerama olakša onima kojima je najteže".

Neka onda on bude prvi koje će svima olakšati. Kad je već prvi koji će svima dijeliti lekcije, od Vlade do lokalne samouprave.

Stavi novac tamo gdje su ti usta

Ako već nije bio taj koji je u životu "orao i kopao" da bi "s malom plaćom" zaradio sve što sada ima, neka barem na političkoj funkciji s velikom plaćom bude taj koji će se ponašati u skladu s onim što propovijeda.

Da se razumijemo, nitko ga nije vukao za jezik. Sam se ponudio da natrlja nos Vladi, a moglo bi mu se na kraju dogoditi da mu Vlada pokaže kako izgleda socijalna država s malo para.

Tako da uzme Uredu predsjednika i podijeli zakinutim učiteljima. Da uštipne od plaće Predsjedniku i njegovoj armiji savjetnika, pomoćnika, suradnika, prijatelja i kumova i podijeli svojim ministrima. Oni makar nešto moraju raditi. Snose makar neku odgovornost.

Jedan udarac, a mnogo muha

Stipe Mesić je svojedobno predlagao da se šef države odseli s Pantovčaka, ali to nikad nije realizirano. Stoga evo ideje: neka se Mesić iseli iz ureda bivšeg predsjednika i u njega useli aktualni predsjednik. Tako bi se jednim udarcem pobilo nekoliko muha.

A ugledna politologinja Mirjana Kasapović mogla bi aktualizirati svoj prijedlog da se ukine izravni izbor predsjednika Republike i prebaciti ga u parlament. Josipović se toliko trudi biti popularan da nema nikakvih bojazni da ne bi dobio glasove svih političkih opcija.

Ne treba strahovati, ništa mu se ne bi dogodilo, i dalje bi bio predsjednik.

Samo s manjom plaćom, manjim uredom, manjim ovlastima, s manje putovanja i manje ljetovanja. Baš kao u pravoj socijalnoj državi na rubu egzistencije.

Pa ako je već Ivo Josipović želio ovakvim parolama o socijalnoj državi skupiti još više bodova na ljestvici popularnosti, možemo samo zamisliti koliko bi popularan bio da krene od sebe.

Ne, zapravo ne možemo.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje