Foto: FAH

IRAČKE snage bore se protiv heterogene koalicije koju predvode džihadisti ISIL-a, ali okuplja i bivše časnike Sadama Huseina, salafističke skupine i članove arapskih plemena, a povezuje ih zajednički neprijatelj.

Borci Islamske države Iraka i Levanta (ISIL) glavni su pokretač ofenzive kojom su u deset dana osvojeni veliki dijelovi sjevernog i središnjeg Iraka, što je zabrinulo međunarodnu zajednicu.

"ISIL je glavna pokretačka snaga" operacije, rekao je za France Presse jedan neimenovani dužnosnik ureda iračkog premijera Nurija al-Malikija. Ti džihadisti "ne dopuštaju nijednoj drugoj organizaciji da dijeli vodstvo" nad operacijom, rekao je.

ISIL, koji se otcijepio od terorističke mreže al-Kaide, koordinira svoje aktivnosti s čitavim nizom drugih sunitskih skupina, kao što su Vojska reda Naqshbandi i Muhamedova vojska, iako je njihova uloga ograničena i međusobno se razlikuju, objašnjava.

Vojska reda Naqshbandi navodno je bliska bivšem drugom čovjeku Sadama Huseina, Ezatu al-Duriju, najvišem dužnosniku bivšeg režima koji je još u bijegu.

Kad je riječ o Muhamedovoj vojsci, bliskoj raspuštenoj stranci Baas, ona se borila protiv američkih snaga u Faludži 2005. i sudjelovala je u pobuni u tom sunitskom gradu prošle godine.

Sve te skupine dobivaju logističku potporu iz stranke Baas, koja je vladala u Sadamovo vrijeme.

Među pobunjenicima su i članovi Mudžahedinske vojske, koju su formirali bivši časnici Sadamove vojske.

"Iako te skupine ne dijele ISIL-ovu ideologiju, one je sada podržavaju, polazeći od načela da je neprijatelj mojeg neprijatelja moj prijatelj", rekao je.

U ofenzivi protiv vladinih snaga sudjeluju i dvije salafističke skupine, Ansar al-Suna, koja je preuzela odgovornost za mnoge napade na američke snage, i Islamska vojska, koja okuplja bivše Sadamove časnike.

"Iako se u nekim pitanjima razlikuju, koordiniraju svoje djelovanje i razmjenjuju informacije", rekao je i bivši Sadamov general, Anvar Mahmud Halaf al-Džuburi.

Među pobunjenicima su i pripadnici arapskih plemena.

ISIL, koji je u prvom planu i u sukobu u Siriji, proglasio je Ninivu, prvu iračku pokrajinu koju je osvojio, dijelom svoje islamske države i počeo u njoj provoditi svoje zakone. Džihadisti su zauzeli i velike dijelove još triju pokrajina, Kirkuka, Salahedina i Dijale, i nalaze se manje od stotinu kilometara od Bagdada.

Iračka vlada zatražila je zbog toga od SAD-a da intervenira zračnim napadima.

Iračke snage, koje su prvih dana ofenzive bile zatečene, ponovno preuzimaju inicijativu i također su pozvale tisuće dobrovoljaca da im se pridruže.

Toby Dodge, direktor centra za Bliski istok na Londonskoj školi ekonomije, smatra da bi ideološke razlike među pobunjenicima mogle olakšati situaciju iračkoj vladi.

"Ako se povijest ponovi, ISIL bi sa svojom ambicijom uspostave transnacionalnog kalifata, radikalizmom, apsurdnim pristupom islamu (...) mogao razbiti tu koaliciju", rekao je.

"Oni žele nametnuti islamski režim sunitskom stanovništvu Iraka koje to ne želi", ističe, dodajući da su takve inicijative propale 2005. i 2006., na vrhuncu pobune, i da će ponovno propasti.

ISIL je osnovan u travnju 2013., a nastao je iz Al-Kaide u Iraku (AQI). Vodstvo al-Kaide ogradilo se od njih.

Broj pripadnika ISIL-a nije poznat, ali se procjenjuje da ih ima nekoliko tisuća, među kojima je mnogo boraca koji nisu iz Sirije ili Iraka.

Vođa skupine je Abu Bakr al-Bagdadi, kojega njegovi sljedbenici smatraju pravim nasljednikom Osame Bin Ladena. Zovu ga i "nevidljivim šeikom" zbog sposobnosti maskiranja i zametanja tragova.

Vjeruje se da je rođen 1971. u Samari, sjeverno od Bagdada, te da se pobuni u Iraku pridružio nedugo nakon američke invazije 2003. Na čelo AQI-ja došao je 2010., a u borbama sudjeluje i kao zapovjednik i kao taktičar. Navodno je proveo četiri godine u američkom zatvoru.

Bagdadi je htio surađivati s Frontom Nusra, službenim ogrankom al-Kaide u Siriji, no oni su to odbili.

Vođa al-Kaide Ajman al Zavahiri tražio je od ISIL-a da Siriju prepusti Nusri i posveti se samo Iraku, što oni ne žele.

U Siriji ISIL bazu ima u gradu Raki, koji je osvojio u ožujku. Grad se nalazi u dolini Eufrata, manje od 200 kilometara od iračke granice.

Džihadisti nadziru svaki aspekt života u gradu, koji je prije 2011. imao 250.000 stanovnika. Imaju urede za gotovo sve, od zdravstva i obrazovanja do sigurnosti, odnosa s plemenima i čak veleposlanstvo emirata u Alepu. Strogo provode šerijatski zakon i zabranili su pušenje i slušanje glazbe.

Na vrhu okrutnog i dobro organiziranog režima su Saudijci i Iračani te u manjoj mjeri Tunižani, a na dnu hijerarhije nalaze se Sirijci, Egipćani, Europljani i Čečeni.

Emir ISIL-a u Raki je Sirijac Abu Lukman, a većinu odluka donose Iračani i Saudijci koji ga okružuju. Najviše rangirani borci su Iračani, među kojima ima mnogo bivših Sadamovih vojnika.

Skupina je svojim radikalizmom i dobrom organiziranošću privukla tisuće mladih Sirijaca, dok je Slobodna sirijska vojska slabo organizirana i loše opremljena. ISIL je bogat i dobro naoružan, a plaće isplaćuje u dolarima.

ISIL se u početku uglavnom oslanjao na donacije bogatih pojedinaca iz zemalja Perzijskog zaljeva, posebno iz Kuvajta i Saudijske Arabije, koji su podržavali borbu protiv Bašara al-Asada. Danas se navodno financira prihodima s naftnih polja koja kontrolira na istoku Sirije, odakle se prema nekim izvorima jedan dio nafte ček prodaje vladi u Damasku. Neprovjereni izvori kažu da se novac zarađuje i prodajom predmeta s arheoloških nalazišta. Prikuplja i poreze u područjima koja nadzire.

Profesor Peter Neumann s Kraljevskog koledža u Londonu procjenjuje da je prije lipanjskog zauzimanja Mosula ISIL raspolagao novcem i robom u vrijednosti od oko 900 milijuna dolara, no da je svota poslije narasla na dvije milijarde dolara. Dobar dio tog novca je ukraden iz poslovnice Iračke narodne banke u Mosulu, a idući cilj bi mogla biti naftna polja na sjeveru Iraka.