Foto: Hina

OTKAD je krenula revolucija u Ukrajini mediji u Hrvatskoj vrlo studiozno pristupaju izvješćivanju o tom događaju. Javlja se mnoštvo analitičara koji nastoje građanima Hrvatske predstaviti tko je tko u Ukrajini. Tko financira Kličko opoziciju; koje su dobre i koje loše posljedice moguće pristupanja Ukrajine Europskoj Uniji te koja je globalni okvir cijele priče! U hrvatskim medijima ukrajinska revolucija nije predstavljena kao samonikla i prirodna.

S druge strane količina nepoznavanja političke situacije, kao i običnih zemljopisnih i demografskih činjenica o Bosni i Hercegovini koju pokazuju hrvatski novinari u tretmanu "bošnjačkog proljeća“ je neobjašnjiva.

Čak posumnjam da se ne radi o profesionalnom nemaru nego da je  neupućenost u "bosansko pitanje" postalo nekim must have gadgetom u Zagrebu. Statusnim simbolom metropole. Kako drukčije objasniti izjave da se prosvjedi događaju širom Bosne i Hercegovine i od onih novinara čija prezimena ukazuju na bosansko-hercegovačko porijeklo.

Puna tri dana u Hrvatskoj traje medijska histerija oko “bosanskog proljeća"

U Bosni se više ne događa nacionalizam, nego su, kako prenose hrvatski mediji, građani svih nacija stali iza jedne zastave, i složno, kao u vrijeme druga Tita ruše nacionalizam, mašu jedinstvom i traže socijalnu pravdu. Opasni nemiri u susjednoj državi se romantiziraju  sukladno pomodnim socijalističkim idejama. Sjeme te revolucije izniklo je u "multietničkoj“ Tuzli i širi se nezaustavno širom domovine Bosanaca i Hercegovaca. Medijska bajka koju su preuzeli mediji u Hrvatskoj traje još i danas. Tek poneki individualac uspio se probiti na pokoji medij i reći da to baš nije tako. Za razliku od ideološke konstrukcije koju iz sarajevskih medija preuzimaju hrvatski novinari stvarnost izgleda ovako: BIH je danas, bez obzira na puna tri dana medijskog obmanjivanja, ekstremno podijeljeno društvo.

Apsurdno je da se prosvjedi, koji najbolje pokazuju društvene podjele, koriste kao dokaz da podjela nema! Hrvatski mediji pripovijedaju o prosvjedima koji su ujedinili BH građane dok zemljopisna distribucija prosvjeda jasno iscrtava srpski, bošnjački ili hrvatski dio BIH. Ako uzmemo gradove u kojima su najviše eskalirali prosvjedi etnička slika tih gradova je sljedeća: Prema neslužbenim rezultatima zadnjeg popisa Sarajevu, Tuzli, Zenici i Bihaću (gradska područja)  živi oko 585.000 stanovnika Od tih 585.000 stanovnika Hrvata je oko 25.000 (u sva 4 grada) tj. 4,2% uz zanemarivih 1-2% Srba. Mostar je jedini multietnički grad u Bosni i Hercegovini u kojemu se u početnoj fazi prosvjedu pridružio jedan broj Hrvata.

Socijalnih nemira na tlu Republike Srpske nema. Republika Srpska čini 49% teritorija BIH. Dva pokušaja organiziranja  prosvjeda su neslavno propala. Prvi je bio šetnja 300 ljudi u Banjaluci u organizaciji NVO-a koji se financiraju iz Sarajeva. Drugi je prosvjed u Bijeljini gdje je sedam-osam ljudi na trgu čitalo zahtjeve Vladi RS-a dok je na kontramitingu 200 huligana izvikivalo "Raatkoo Mlaaaadić"!!! I oni su naravno bosanskohercegovački građani.

Ako uzmemo da je po mnogim ekonomskim pokazateljima Republika Srpska siromašniji dio BIH bilo bi logično da se prosvjedi iz Republike Srpske preliju u Federaciju BIH, a ne da se razbiju na granicama RS-a. To se neće dogoditi jer su "manifesti“ prosvjednika iz bošnjačkih gradova na vrh političkih prioriteta stavili ukidanje Republike Srpske i ukidanje srpskog člana predsjedništva BIH.

Hrvati u BIH čine demografski većinu u 4 i po od 10 federalnih kantona. Socijalnih nemira nema na tlu većinskih hrvatskih kantona nema. Postoje doduše minorne šetnje NVO organizacija pod kontrolom Sarajeva ali paleži i rušenja kantona nema. Radi se o teritoriju BIH od nekih 25 %. Sad pazite!! Ako igdje ima razloga za dizati ustanke i bune ima ih na tlu hrvatskih općina. Socijalna situacija je tek neznatno bolja nego u bošnjačkom dijelu Bosne i Hercegovine (ako imalo!!!). Političke elite u Hrvata u BIH jednako nesposobne, a od uspostave Federacije BIH (51% Bosne i Hercegovine kao "bošnjačko-hrvatska federacija“) do danas traje sustavno obespravljivanje hrvatskih kantona. Zadnji popis stanovništva je otkrio da je Federalni zavod za statistiku (iz Sarajeva) sustavno umanjivao broj stanovnika u općinama s hrvatskom većinom te im uskratio 75 milijuna eura proračunskih prihoda u zadnjih 7 godina.

Naime, netom nakon pobune u Tuzli, krenule su rasprave i pozivi Hrvatima u BIH zašto sada ne podrže ovu revoluciju i šta je u tome tako loše kada smo svi jednako ugroženi. Kako bi lakše približio koliko apsurdno izgledaju takvi prohtjevi Hrvatima u BIH kada dolaze iz Hrvatske i koliko apsurdno izgledaju novinski tekstovi hipotetski bizarni kontraprimjer.

Što bi pomislili građani Hrvatske da su mediji u BiH, nakon provedenog referenduma o braku u Hrvatskoj, izvijestili širom BIH kako je u Hrvatskoj 80% građana glasovalo na referendumu PROTIV i kako je cijela Hrvatska danas dokazano tolerantno i moderno društvo koje nije nasjelo na klerikalne i uske tradicionalne forme poimanja braka? Pa čak bi vođe LGTB zajednice u Hrvata kazali bi da ti Bosanci nisu normalni.

Nekako tako izgleda nama u BIH kada čitamo i slušamo RH medije u kojima isti govore o "Narodu Bosne“ koji širom te zemlje uzima vlast u svoje ruke, i kako se socijalna revolucija nezaustavljivo proširila na sve dijelove Bosne.

Međutim "Bosna“ nisu samo gradovi s izrazitom bošnjačkom većinom. Da hrvatski mediji imalo poštuju inteligenciju svojih građana ne bi svoje građane dezinformirali. Ako se složimo da je socijalna slika u cijeloj Bosni i Hercegovini loša što još možemo zaključiti iz činjenice da se prosvjedi događaju samo u dijelu gdje apsolutnu ili relativnu većinu čine Bošnjaci!!!!

Samo hrvatski novinari mogu izvući zaključak da je prosvjed ujedinio sve građane. Logičan bi zaključak bio da postoji nešto izrazito važno što ograničava ujedinjenje ondje gdje ga je logično očekivati.

No ključna stvar koju se mora znati da bi se odgovorilo na pitanje zašto nema solidarnosti Hrvata u Federaciji sa Bošnjacima Tuzle, Zenice i Sarajeva jasne je političke naravi. Naime, građani Tuzle, Zenice, Sarajeva, Bihaća, godinama glasuju za one političke opcije koje izbore dobivaju na retorici političkog marginaliziranja Hrvata u Federaciji. Kada Lagumdžija Hrvatima nametne Komšića Tuzla, Zenica, Sarajevo, Bihać plješću i daju glasove. Kada Bakir Izetbegović kažu ne hrvatskom TV kanalu, Tuzla, Zenica, Sarajevo., i Bihać plješću.

Hrvati su u BIH ono što su gay i lezbe u Hrvatskoj

Radi se dubinskom rascjepu dva etnička korpusa. Jedni žele unitarizam, jedan jezik, jednu povijest, jednu istinu, jednu državu jednog naroda kako su uostalom i proglasili u famoznom Manifestu revolucije, dok drugi žele federalizam, autonomiju i nekakav srednji put uređenja BIH. Vjerovati kako su preko noći Hrvati u BIH odustali od minimuma kolektivnih prava toliko je naivno i glupo da se postavlja pitanje tko su ljudi koji kroje hrvatski medijski prostor.

Ako vam je teško zamisliti ovo o čemu pričam postavite si jedno logično pitanje: Možete li zamisliti Željku Markić koja kreće s molotovljevim koktelima u svojoj "socijalnoj revoluciji“ paliti zgradu Vlade u Zagrebu te poziva LGTB zajednicu da joj se pridruži. I kako LGTB zajednica to svojski prihvaća bez obzira što je do jučer Markićka iste diskriminirala!

Isto to događa se u BIH. Hrvati su u BIH ono što su gay i lezbe u Hrvatskoj. Skoro 570.000 obespravljenih građana nad kojima većina vrši političko, kulturno, svjetonazorsko, medijsko i svako drugo nasilje. Stoga mi je žao što na posljednjem referendumu o braku u Hrvatskoj jedan dio , makar mali, građana BIH, Hrvata na referendumu o braku glasovao ZA. Ma koliko svjetonazorski homoseksualnost u Hrvatskoj bila daleka našem još konzervativnijem svijetu u BIH licemjerno je od diskriminiranog da podržava diskriminaciju nekog drugog. Ako ni u čemu drugom mi Hrvati u BIH braća smo s LGTB zajednicom u RH u diskriminaciji. I zato mi je bliži prosti hrvatski gay/lezba u Hrvatskoj, ako se osjeća diskriminiran nego socijalno ugroženi Bošnjak u Tuzli koji godinama glasuje za moju diskriminaciju u BIH. Iako većina Hrvata u BIH jeste izignorirala taj referendum nelogično je  i  onih mizernih 1000 glasova iz BIH.

Iz perspektive Hrvata u BIH  prosvjedi u Sarajevu, Zenici, Bihaću i Tuzli izgledaju kao antibirokratske revolucije krajem 80-ih. Socijalna pozadina a politički ciljevi. Nove bošnjačke stranke DF i SBB nastoje opravdani bunt bošnjačkog stanovništva usmjeriti na rušenje dotrajalih bošnjačkih elita iz SDP i SDA. Kako bi cijeloj priči dali multinacionalni karakter. Famozni "Manifest“ grupe koja navodno nadzire prosvjede navodi da Predsjedništvo treba smijeniti a ostaviti Komšića jer je on eto obrazovaniji od drugih budući da je završio ugledne američke tečajeve. Šta je diploma Filozofskog fakulteta jednog Radmanovića ili diploma arhitekture Bakira Izetbegovića u odnosu na petodnevni soroševski tečaj druga Komšića u SAD-u!

Manifestanci potom traže ukidanje službenih jezika u BIH, zabranu rada nacionalnih stranaka, potpuno ukidanje kantona , unutarizaciju Federacije i potiranje narodnih identiteta u BiH.

Vjerojatnije objašnjenje uzroka prosvjeda je istek roka političke paradigme bošnjačkih stranaka prema kojoj su Bošnjaci jedine žrtve rata a Srbi i Hrvati jedini krivci. Politike koja dva desetljeća obećava ukidanje Republike Srpske i "poklapanje Hrvata“ nakon kojih će nastupiti opće blagostanje.   
Očito je da paradigma o mitskoj borbi bošnjačkih stranaka protiv srpskog odcjepljenja i hrvatskog "trećeg entiteta“ ne može sakriti opće socijalno nazadovanje Bosne i Hercegovine. Za sve loše kod Bošnjaka redovno su do sada bili krivi Hrvati u Federaciji. Oni koji su se do jučer kleli u državu i institucije taj isti sistem danas pale, razbijaju i pljačkaju.

A Stipe Mesić, kao i uvijek, kao stari bošnjački lobist u Zagrebu poziva da se u BiH uspostavi građanski sustav na principu jedan čovjek jedan glas.  On koji je upozoravao da će se uspostavom trećeg entiteta u BIH na bošnjačkim područjima stvoriti Beirut danas ne osuđuje Bošnjake koji se Beiruta igraju i prije Trećeg.

I ne pita se hoće li se nekim slučajnim proglašenjem bošnjačkog entiteta na tlu Federacije upravo na tlu pod hrvatskom kontrolom u FBiH stvoriti hrvatski Belfast?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala