Foto: Hina

SVJEDOČENJEM Krunoslava Pratesa pred Višim pokrajinskim sudom u Münchenu u ponedjeljak je nastavljeno suđenje pripadnicima jugoslavenskih i hrvatskih tajnih službi Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću zbog sumnje u suučesništvo u ubojstvu Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu 1983., u kojem je svjedok Prates potpuno promijenio iskaz dan tijekom suđenja na kraju kojeg je 2008. pred istom sudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Prates je danas izjavio i kako je održavao kontakt s odvjetnikom optuženog Josipa Perkovića, Antom Nobilom.

Krunoslav Prates je svoje svjedočenje započeo opisivanjem susreta s Josipom Perkovićem početkom ljeta 1983. kada je, kako stoji u presudi iz 2008. u kojoj je Prates osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučesništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića, Prates Perkoviću predao ključ svoje garaže koju je Đureković povremeno koristio kao tiskaru i u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. i ubijen.

Prates: Priča o ključu izmišljotina tajnih službi

Prates je potom ustvrdio kako je čitava priča s ključem izmišljotina koja je potekla od jugoslavenskih tajnih službi.

"Bivši Perkovićev suradnik Branko Traživuk je nakon svog uhićenja u Hrvatskoj 1992. i razmjene zarobljenika, jednom beogradskom listu dao intervju u kojem je spomenuo kako mu je Perković ispričao da je od mene dobio ključ. No, i odmah nakon ubojstva Đurekovića istu je priču pustio i jedan hrvatski list iz Australije, Hrvatski tjednik, a kasnije i bivši jugoslavenski agent Božidar Spasić kao i Bože Vukušić u svojim knjigama", ispričao je Prates.

On je potom izjavio da je njemačkim prikrivenim istražiteljima, koji su nakon 2000. pokrenuli istragu o Đurekovićevu ubojstvu i došli do njega lažno se predstavljajući, dao isti iskaz kako bi "unio napetost" u priču. "Oni su željeli napetost i ja sam im dao napetost kako bi imali kriminalnu priču. No ispričao sam im i kako sam primijenio bravu na garaži i da se ključem nije moglo ništa učiniti" rekao je Prates opisujući svoje susrete s njemačkim istražiteljima, koji su stupili u kontakt s Pratesom uz objašnjenje kako su autori koji se zanimaju za život hrvatske emigracije.

Nakon toga je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster Pratesa još jednom upitao tvrdi li zaista kako cijela priča oko ključa nije istinita, Prates je potvrdio: "Čitava priča je izmišljotina".

Sudac Dauster je potom Pratesa još jednom upozorio da bi njegovo današnje svjedočenje, ako je lažno, moglo imati ozbiljnih posljedica na izdržavanje kazne.

"Gospodine Prates, podučio sam Vas da bi vaš današnji iskaz mogao imati utjecaja na vašu kaznu i to činim još jednom. Zbog lažne izjave bih Vas mogao još jednom uhititi i odsluženje kazne bi moglo proteći bez olakšavajućih okolnosti. To bio moglo utjecati na to da ne budete prijevremeno protjerani u Hrvatsku nakon izdržavanja kazne, nego se može dogoditi da ostanete do kraja života u zatvoru", rekao je Dauster i dao Pratesu i njegovom odvjetniku još jednom nekoliko minuta vremena da razmisle o današnjem iskazu.

Nakon pauze Prates je ostao pri svom iskazu kako je priča o ključu garaže, koja je ključni moment u presudi 2008., izmišljotina. Njegov odvjetnik Maximillian Zogelmann rekao je s tim u vezi da mu je "sudac tada rekao: ako ste to rekli istražiteljima i sada to mijenjate, nitko vam neće vjerovati".

Nakon toga je Pratesov odvjetnik, na iznenađenje sudskog vijeća, započeo s indirektnim okrivljavanjem sudskog vijeća na čelu s Manfredom Dausterom za pristranost zbog toga što je Dauster bio i u sudskom vijeću koje je osudilo Pratesa 2008. "Predsjednik sudskog vijeća je bio član vijeća koje je 2008. već osudilo Pratesa na doživotnu robiju", rekao je Zogelmamn nakon čega mu je oduzeta riječ.

Sudac začuđen iznenadnom promjenom iskaza, tužiteljstvo optužuje

Dauster je Pratesu, htijući ga podsjetiti, pročitao izvadak iz presude u kojoj Prates objasnio kako je Perkoviću predao ključeve garaže. Prema presudi, Perković je te ključeve proslijedio zasad nepoznatim počiniteljima koji su na kraju i ubili Đurekovića. Prates je nakon toga opet ponovio kako je to sve izmislio da bi "unio napetost" dajući iskaz istražiteljima koji su se njemu lažno predstavili kao izdavači.

"Pri svoj priči sam ostao jer samo mislio da Perković ionako nikad neće biti izveden pred sud, a da sam ja dokazao svoju nevinost time što sam promijenio bravu na garaži", rekao je Prates.

"Gospodine Prates jako nas začuđuje da ste upravo danas ovdje izašli s ovom tvrdnjom. Za to ste imali vremena sedam godina. Ni nakon izručenja Perkovića i Mustača se niste oglasili. Niste se oglasili ni u svom intervjuu Bavarskoj televiziji. I sada Vas pitamo zašto da Vam danas vjerujemo", rekao je Dauster.

"Nisam imao prilike iznijeti ovu priču nego sam skupljao dokaze. Čitavo vrijeme sam se pripremao da objasnim što nije točno u mojoj presudi", rekao je Prates.

Nakon toga je sudac Dauster tražio da Prates objasni detalje oko navodne promjene brave na garaži, nakon čega se svjedok upetljao u proturječnosti u iskazu. "Što dulje pričate to ste neuvjerljiviji, gospodine Prates", rekao je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster.

Tužiteljstvo je Pratesu predbacilo da se želi izvući štiteći Josipa Perkovića.

"Vi ste ovdje pijun. Imat ćete velikih problema s izvršenjem Vaše kazne zbog ovih priča. Ne znam o kakvoj lojalnosti se ovdje radi da se dovodite u ovu situaciju u kojoj se kompromitirate na ovaj način", rekao je predstavnik državnog tužiteljstva Lianhardt Weiss.

"Ako optuženi budu optuženi oni će svoju kaznu izdržati u Hrvatskoj. Ili možda ne. Ali vi ćete do kraja svog života boraviti u Landsbergu. Opet ćete ispasti sitna riba", rekao je.

Dugogodišnji kontakt Pratesa s Nobilom

Tada je odvjetnik sutužiteljice Gizele Đureković, Markus Meissner, Pratesa upitao je li ikada koristio usluge odvjetnika Ante Nobila, što je Prates prvo zanijekao, da bi na ponovljeno pitanja suca priznao da je njegovog odvjetnika u procesu vođenim 2008. protiv njega, odvjetnika Rosebrocka, poslao sam Perković uz posredovanje Ante Nobila.

"Imao sam dugogodišnji kontakt s Antom Nobilom", rekao je Prates na pitanje odvjetnika Meissnera navodeći da mu je Nobilo pomagao u traženju dokaza i svjedoka kako bi nakon osude dokazao vlastitu nevinost.

Na pitanje odvjetnika Josipa Perkovića, Ante Nobila, o trajanju te suradnje, Prates je rekao da je prestala "uoči izručenja Perkovića" u siječnju ove godine.

Prije toga je na početku današnjeg svjedočenja odvjetnik Krunoslava Pratesa kazao da se kod zadnjeg svjedočenja 19. listopada Prates mnogih detalja nije sjećao, što mu je sudac Dauster i predbacio, i to zbog toga jer noć prije toga nije spavao kako treba. Nakon toga je došlo do potpunog obrata u današnjem Pratesovu iskazu o odnosu na iskaz dan na vlastitom suđenju.

Na početku današnjeg ročišta, iskaz su dali umirovljeni policijski inspektori Werner Wolff, Josef Gilgenreiner i Johannes Huber, koji su u vrijeme ubojstva obavljali dužnost u policijskoj postaji Wolfratshausen. Oni su podrobno opisivali stanje koje su kao prvi predstavnici policije pronašli na licu mjesta dan nakon ubojstva Stjepana Đurekovića, 29. srpnja 1983. nakon što ih je na lice mjesta pozvala stanarka zgrade koja se nalazila uz garažu koja je pripadala Krunoslavu Pratesu i koju je Stjepan Đureković povremeno koristio kao tiskaru.

"Slika ubijenog mi se zauvijek urezala u sjećanje", rekao je umirovljeni policajac Wolff. Umirovljeni policajci su svjedočili i o tomu kako su njemačke sigurnosne službe u to vrijeme donijele procjenu o "povećanoj opasnosti" po Đurekovićev život i da je u to vrijeme policija već čuvala njegov ured.

Prema izjavi Gilgenreinera policija je pojačano promatrala i garažu u kojoj se dogodilo ubojstvo.

Krunoslav Prates je 2008. pred istim sudom osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog suučeništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića koju odslužuje u zatvoru Landsberg am Lech. Pratesu se u presudi predbacivalo da je Perkoviću predao ključ garaže u kojoj su ubojice dočekale i usmrtile Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983.

Prates, kojega se smatra jednim od ključnih svjedoka u procesu, već je svjedočio na suđenju Perkoviću i Mustaču 18. i 19. listopada.

Senzacionalne tvrdnje

Drugi dio današnjeg svjedočenja Krunoslava Pratesa započeo je senzacionalnim tvrdnjama. Tako je ustvrdio da su ga njemačke tajne službe pokušale dva puta oteti kako bi ga predale, kako je rekao, "Amerikancima".

"To su pokušali prikriveni istražitelji 2004. ili 2005., ne sjećam se točno, i mislim da iza toga stoje njemačke tajne službe", rekao je Prates nakon što mu je predsjednik sudskog vijeća Manfred Dauster dopustio da objasni ove tvrdnje. Prates je iznio detalje njegovih susreta s prikrivenim istražiteljima koji su u prvoj polovini dvijetisućitih, predstavljajući se kao izdavači koji žele objaviti špijunski roman na temu hrvatske emigracije, stupili s njim u kontakt.

Prates je u nepovezanoj priči objasnio da ga se htjelo povezati s otmicom američkog zrakoplova koji su oteli hrvatski emigranti te da ga se htjelo izručiti Amerikancima jer je, kako je rekao, "tada počelo s mučenjima u vezi s Irakom".

Nakon toga su suci, ne obraćajući dalje pozornost na priču o navodnom pokušaju otmice, od Pratesa zatražili iznošenje detalja oko puta u mjesto Zuendorff na dan ubojstva Stjepana Đurekovića, u svezi s čim je već tijekom ovog suđenja iskaz iznijelo nekoliko svjedoka. To putovanje na sam dan ubojstva trebalo je Pratesu poslužiti kao alibi u odnosu na optužbe da je neposredno sudjelovao u tom ubojstvu.

Prates je opisao kako je s odvjetnikom Andresom Jelićem, sinom predsjednika Hrvatskog narodnog odbora (HNO), svojim bratom Hrvojem te dvojicom hrvatskih emigranata koji su u Zuendorffu trebali dobiti politički azil, otputovao u ovo bavarsko mjesto na termin zakazan kod povjerenstva za odobravanja azila. Prates je pred povjerenstvom u Zuendorffu trebao djelovati kao prevoditelj.

Nakon toga je Prates svjedočio o sastanku s Perkovićem na Mallorci nedugo nakon ubojstva Đurekovića. Prates i Perković povremeno su se kao suradnici sastajali na raznim lokacijama po Europi. Svjedočeći o susretu u Mallorci, Prates je rekao da se tom prilikom razgovaralo o ubojstvu Đurekovića, a on sam je, po vlastitom iskazu, bio ljut što "nije bio upućen" u planirano ubojstvo i zbog toga što je uloga Perkovića "kao vodećeg časnika" bila, kako je rekao, da ga zaštiti od mogućih optužbi, a ne da ga dovodi u vezu s ubojstvima emigrantskih političara.

No, kako je dodao Prates, Perković se nije "kompromitirajuće izjašnjavao" o ubojstvu odnosno nije nikada ništa direktno rekao o ubojstvu u smislu toga tko ga je počinio.

"Perković je pravi profesionalac, nije se izjašnjavao ni o čemu", rekao je Prates.

Lažni iskazi

Državni odvjetnik je Pratesa nakon toga još jednom upitao zbog čega je tako dugo čekao sa svojim povlačanjem kompromitirajućeg iskaza u kojemu je porekao da je Josipu Perkoviću predao ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković, a što je i ključni detalj u podizanju optužnice protiv Perkovića i Mustača.

Predsjednik sudskog vijeća Dauster je Pratesa upozorio da je suzdržavanje od davanja istinitog iskaza u trenutku kada se drugi zbog toga nalaze u zatvoru također krivično djelo.

"Najkasnije od 2005. kada je za Perkovićem raspisana tjeralica ste znači svjesno zadržavali za sebe izjavu koja bi bila oslobađajuća", rekao je i državni odvjetnik Weiss.

Prates je objasnio kako je nakon svoje presude 2008. državnom odvjetništvu pokušavao objasniti da je iskaz krunskog svjedoka Vinka Sindičića potpuno lažan. Prates je odvjetništvo optužio da su njegovo pismo, upućeno odvjetništvu, u kojemu on optužuje Sindičića za lažni iskaz poslalo samom Sindičiću, bivšem djelatniku jugoslavenske Službe državne sigurnosti, koji je pak sve to proslijedio na uvid Pratesu.

Nakon što je Prates sudskom vijeću i odvjetnicima pokazao navodni faks koji je dobio od Sindičića, sudac Dauster je prekinuo današnje ročište na pola sata.