Ilustracija: Danijel Soldo/Cropix (Tvornica Plamen u Požegi)

DVIJE tragedije na radnom mjestu u istom danu. Smrt pirotehničara i radnika požeške ljevaonice u tvornici Plamen povuklo je pitanje poštuju li se propisi zaštite na radu u Hrvatskoj.

Prema podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje, u prošloj godini na radnom mjestu ozlijedilo se više od 15 tisuća ljudi. Poginulo ih je 14, najviše u građevinskom sektoru - 11 na radnom mjestu, troje na putu.

Iako građevinarstvo spada među najopasnija zanimanja u Hrvatskoj, najveći broj ozljeda na radu dogodio se u prerađivačkoj industriji gdje je ozlijeđeno više od tri i pol tisuće ljudi. Po broju ozljeda prednjače muškarci, ozljede najčešće nastaju zbog pada s visine ili pada u dubinu, a kao najčešći uzrok spominje se "viša sila". Neprimjenjivanje posebnih pravila zaštite na radu je na drugom mjestu, što je porazna statistika, ističe stručnjak zaštite na radu Mišo Margaretić.

Poslodavci se često ne drže zakona

"Ima dosta primjera gdje poslodavci nisu primjenjivali zakonske okvire zaštite na radu. Problem je što ni oni nemaju novca da bi to platili niti ga žele izdvojiti. Drugi problem je što se dosta tih ozljeda na radu ne prijavljuju kao takve jer poslodavci žele smanjili svoje troškove i obveze prema zaposlenicima", otkriva Margaretić.

Nažalost, mnogi radnici ustručavaju se prijaviti poslodavce jer se boje da ne dobiju otkaz. U slučaju da inspekcija utvrdi propuste, kazne su drakonske - od 10 do 40 tisuća kuna, a po novom zakonu i do 100 tisuća kuna, ističe Danijel Vranešić s portala Zaštita na radu.

"Još se može propisati i zabrana obavljanja djelatnosti dok se ne uklone nedostaci. Inspekcija ima mogućnost na određeno vrijeme zatvoriti tvrtku ili pogon u kojem se dogodila ozljeda", naglasio je Vranešić.

"Rad inspektora danas se uglavnom svodi na papirologiju"

"Kompanije u svijetu na segment zaštite na radu ulažu pet posto svojih prihoda, daleko više nego u Hrvatskoj", kaže Vranešić, koji se nada da će novi zakon koji stupa na snagu 1. siječnja iduće godine poboljšati rad inspektora čiji se rad danas uglavnom svodi na papirologiju.

"Tu bi trebao biti neki veći dodir inspektora sa stvarnim stanjem. Naprimjer, ako posumnjaju u neispravnost nekog stroja, mogu naložiti ponovno ispitivanje tog stroja pod prisustvom inspektora", dodaje Vranešić.

Iako ljudski život nema cijenu, poslodavci bi trebali razmisliti o računici. Je li im bolja ušteda od nekoliko stotina kuna godišnje na račun zaštitne opreme ili kazna od 100 tisuća kuna zbog nedostatka iste?