Arhivske fotografije iz fotoaparata Urse Vrdoljaka pronađenog neposredno nakon nesreće, snimljene na putu do podnožja stijene

JUČER je avionom Croatia Airlinesa u Hrvatsku prebačeno tijelo Hrvatskog alpinista Nenada Čulića.

U složenom postupku povratka, uz brigu i požrtvovnost obitelji Čulić, prijatelja iz HGSS-a, njegovog Planinarskog društva Mosor i Hrvatskog planinarskog saveza, veliku pomoć pružile su lokalne i gruzijske vlasti, naše veleposlanstvo u Ateni koje pokriva područje Gruzije te Croatia Airlines. Odlazeći na ekspediciju kao 25-godišnjak, Čulić je ostavio svoju tada jednogodišnju kćerku koja ga je u zračnoj luci dočekala sa svojom djecom, njegovim unucima.

Kako podsjeća pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić, prije nešto više od dva mjeseca u Gruziji je na ledenjaku pod planinom Ušba na Kavkazu pronađeno tijelo Nenada Čulića koje je preko 39 godina bilo prekriveno ledom.

Dvojica odmah pronađena, dvojica ostala desetljećima pod ledom

On je s još trojicom hrvatskih alpinista 24. srpnja 1974. godine poginuo u velikom ledenom odronu prilikom uspona po smjeru Križ Ušbe. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su nakon nekoliko dana, dok su tijela Viktora Tabakovića i Nenada Čulića ostala duboko pod tisućama tona leda. Od tada obitelj i prijatelji nikada nisu izgubili nadu da će ih se ipak pronaći i da će ih ledenjak jednog dana na svom putu u dolinu ponovno vratiti na svoju površinu.

Ilustracija: Hrvatski planinarski savez

"Kada je prije dvije godine jedan češki alpinist naišao na Čulićevu čuturicu s oznakom HGSS-a i ta je vijest došla do Hrvatske, to je bio znak da je planina možda spremna vratiti naše prijatelje. Zato je u ljetu 2012. odmah organizirana četveročlana ekspedicija HGSS-a i Hrvatskog planinarskog saveza, koja je prilikom pretraživanja ledenjaka pronašla čak tri tijela davno stradalih alpinista i sve su ih spustili u dolinu. Prema opremi i nakon DNK analize tim dr. Šimuna Anđelinovića iz KBC-a Split, tada je nepobitno utvrdio da jedno tijelo pripada davno nestalom hrvatskom alpinistu Viktoru Tabakoviću, a nedugo nakon toga njegova je obitelj iz Mestije, gdje je sahranjen, organizirala prijevoz tijela u Hrvatsku. Tijelo Nenada Čulića nije bilo nađeno, iako je oko tog lokaliteta pronađeno nekoliko dijelova penjačke opreme koji su nesumnjivo pripadali hrvatskim alpinistima iz te davne 1974. godine. Sama potražna ekspedicija izazvala je veliki interes u Gruziji. Javnost i vlast dali su joj veliku podršku i izuzetno su se angažirali oko tog slučaja jer nije uobičajeno da netko toliko uporno i dugo traga za svojim nestalima, mada je područje Ušbe poznato po brojnim žrtvama i stradavanju alpinista iz cijelog svijeta", napisao je Prizmić.

"Kako smo pretpostavljali da je tijelo Nenada Čulića još uvijek pod naslagama leda, ali sigurno već vrlo blizu površine ledenjaka, zamolili smo kolege alpiniste i spašavatelje iz Mestije da u narednim ljetnim razdobljima obrate pozornost na to područje. To je rezultiralo krajem kolovoza pozivom HGSS-u kojim su javili da je skupina rumunjskih penjača ugledala tijelo koje po poziciji na ledenjaku može pripadati Nenadu Čuliću. Pokrenuta je inicijativa kako bi ga se što vratilo kući, prije snijega i lavina koje u potpunosti mogu zatvoriti to područje do sljedećeg ljeta", dodao je. Veliku pomoć pružili su gotovo svi koji su nešto mogli pomoći.

Sahrana u četvrtak

Gruzijski mediji i ovog su puta posvetili značajnu pažnju ovom slučaju. Govorilo se o Hrvatskoj i Hrvatima koji ni nakon 40 godina nisu odustali od potrage i želje da i svog posljednjeg nestalog poginulog prijatelja i kolegu vrate obitelji i dostojno pokopaju u zemlji u kojoj se rodio.

"Posebno su lokalna zajednica i guverner pokrajine Svaneti s puno poštovanja i na dirljiv način ispratili našeg Nenada. Naš je Neno doista bio izuzetna osoba. Odlazeći na ekspediciju, ostavio je tada svoju jednogodišnju kćerku, a sada su ga u zračnoj luci dočekali i njegovi unuci, danas već stasiti mladići. U Hrvatsku se vratio u pratnji supruge. Neno je bio jedan od najboljih hrvatskih alpinista i gorskih spašavatelja tog vremena. Vizionar i uzor, dao je veliki doprinos današnjoj visokoj kvaliteti hrvatskog alpinizma i gorskog spašavanja. Pokretač je hrvatskih ekspedicija u svjetska gorja, a kao gorski spašavatelj bio je instruktor i pročelnik HGSS-a i predsjednik Planinarskog društva Mosor", piše Prizmić.

Posljednji ispraćaj koji je istovremeno i njegov konačan povratak prijateljima i obitelji, njegovom Splitu i Hrvatskoj održat će se u četvrtak, 10. listopada u 16,15 sati na gradskom groblju Lovrinac. Nakon ispraćaja održat će se komemoracija. Od njega će se oprostiti obitelj, prijatelji, pripadnici Hrvatske gorske službe spašavanja iz cijele Hrvatske, njegovog planinarskog društva Mosor, brojni članovi planinarskih i alpinističkih društava i Hrvatskog planinarskog saveza.

39 godina u dubokim naslagama snijega i leda

Stijena Križ Ušbe u kojoj su stradali naši alpinisti monumentalna je ledom okovana kamena piramida s dva vrha (južni visok 4700 metara , sjeverni 4697). Ledenjak započinje u podnožju stijene i završava velikim ledopadom, nekih 2400 metara niže od vrha. Tijela stradalih alpinista dugo su se vremena nalazila u dubokim naslagama snijega i leda u masi velikog ledenjaka, koji se poput spore ledene rijeke kretao od podnožja stijene u kojoj se nesreća dogodila prema svome kraju i završnoj moreni. Zbog toga su tijela i pronađena znatno dalje od mjesta nesreće i to zahvaljujući činjenici da je površinsko topljenje debelih naslaga leda u nižim visinama otkrilo godinama skrivenu tajnu. U svih 39 godina nakon nesreće, HGSS i HPS su pratili i provjeravali sve vijesti s Kavkaza.

15 alpinista u jugoslavenskoj ekspediciji

U ekspediciji na Kavkaz sudjelovalo je petnaest alpinista iz više zemalja tadašnje Jugoslavije. Osim poginule četvorice išli su: Tomislav Vračević, Žarko Gostović, Muhamed Šišić, Muhamed Gafić, Ivan Kotnik, Jože Rožič, Stane Klemenc, Marjan Prelog, Silvester Jošt, Velimir Barišić i Vladimir Mesarić.

Kako sudionik ekspedicije Vladimir Mesarić piše u časopisu Hrvatski planinar iz 1974. godine, nakon što su se trinaestorica popela na najviši europski vrh Elbrus, počele su pripreme za znatno duže uspone, a alpinisti su se podijelili u tri skupine. U trećoj skupini bila su upravo četvorica stradalih alpinista.

24. srpnja neki su članovi ekspedicije vidjeli ispaljene rakete za poziv u pomoć s Križa Ušbe. O tome su obaviješteni lokalni spašavatelji pa je dan kasnije u potragu za alpinistima krenuo helikopter koji se zbog slabe vidljivosti morao vratiti bez rezultata.

26. srpnja ponovno je uzletio helikopter, a u njemu je ovoga puta bio i Mesarić. Iznad Križa Ušbe vidjeli su u donjem dijelu dvojicu penjača kako vise navezani užetom na snježnoj padini. Njihova su tijela spuštena, ali tijela Nenada Čulića i Viktora Tabakovića dosad nisu pronađena. Vjerovalo se da ih je pokupila velika ledena lavina i potraga se usmjerila na to područje. Međutim, led se počeo rušiti i postojala je stalna opasnost od novih lavina pa se moralo odustati od daljnjeg traženja...