Foto: Tomislav Kristo/Cropix

GRUPA zabrinutih građana poslala je javnosti svoj osvrt na trenutnu aferu s mlijekom koja potresa cijelu Slavoniju i Baranju, a kojeg potpisuje Ivana Koić, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije. Prenosimo ga u cijelosti:
 
Toksini u mlijeku uništavaju mljekare

"Uz sve probleme koje nam je zadala svjetska kriza i u sve sivljoj slici današnjice izbila je nova afera. U protekla dva tjedna zemlje istočne i srednje Europe je potresla vijest o prisutnosti aflatoksina u mlijeku. Zemlje iz naše regije počele su zaustavljati uvoz i otkup mlijeka. Sporno mlijeko poslano je na analizu. U uzorcima mlijeka iz Hrvatske pronađene su neznatno veće koncentracija aflatoksina M1 na testiranju u Beču. Mlijeko nije toksično zbog pronađenih količina M1, već je ta koncentracija samo veća od koncentracije dozvoljene prema europskoj regulativi. U SAD-u, naprimjer, dozvoljena je skoro 10 puta veća koncentracija istog.

Od 10 poslanih uzoraka prema riječima pomoćnice ministara Matušić-Piši, 11 uzoraka je kontaminirano. Hrvatske vlasti pozvale su mljekarsku industriju da suradnjom pronađe rješenje za ovaj problem dok je u međuvremenu zaustavljena isporuka mlijeka i otkup mlijeka s farmi. Problem se može brzo riješiti promjenom stočne hrane od koje je došlo do kontaminacije ili korištenjem mikofiksatora u postojećoj hrani. Problem koji se u medijima ne spominje je odgovornost za prisustvo toksina u hrani. Još uvijek nije obrazloženo u kojem dijelu lanca je došlo do propusta i tko je od subjekata kriv za ovaj propust.

U lancu preko kojega je hrana došla do farmi zasigurno je došlo do propusta i do manjka kontrole, a vezano uz taj propust još uvijek nije utvrđeno čija je to odgovornost. Mljekari imaju pravo znati tko je kriv i krivac bi trebao snositi troškove štete. Ako je glavni izvor toksina kukuruz, što je najvjerovatnije, pitanje odakle je došao taj kukuruz, tko je bio odgovoran za njegovu distribuciju i kvalitetu? Odgovorni za ovaj propust dužni su odgovarati zakonski i moralno. Ova pogreška djelovala je na mnoge ljude i bez obzira što će možda sam problem aflatoksina biti ubrzo riješen posljedice ovog slučaja mogle bi mnogim gospodarstvima obilježiti duže razdoblje. Postoji li ikakav model prema kojem bi se ova šteta sanirala? Zasigurno da postoji, ali mljekarima ga još nitko nije ponudio.

Proizvođači mlijeka s područja Slavonije i Baranje prisiljeni su bacati mlijeko. Sporno mlijeko ne smiju prodati, od njega nemaju nikakve koristi iako je u njegovu proizvodnju utrošeno dosta sredstava koja im nitko neće nadoknaditi. Mljekari su već pogođeni niskim otkupnim cijenama mlijeka, sve češćim neotkupljivanjem mlijeka i s mnogo drugih problema u samoj proizvodnji. Ova situacija dodatno će pogoršati njihovu situaciju. Pita li se itko kako će ti ljudi nastaviti raditi nakon nastalih gubitaka i kako će to utjecati na njihov posao, a time i na njihov život? Do koje granice idu pritisci s kojima se mljekari moraju nositi?

Vlada još uvijek nije dala nikakvu obavijest o mogućoj nadoknadi štete i o povratku sredstava koja su uložili u proizvodnju, a s druge strane ih vrlo maliciozno poziva na suradnju. Pitanje je koji je to oblik suradnje ako suradnja nije uzajamna?

Sve radnje koje se poduzimaju u smislu zaštite potrošača i koje bi trebale biti preventivne naravi, ne poduzimaju se jednako za sve potrošače. Zaboravlja se da su i mljekari potrošači, u ovom slučaju potrošači sporne stočne hrane. I sad se pitamo, tko štiti mljekare kao potrošače?! Da li se taj famozni Zakon o zaštiti potrošača jednako odnosi na sve kategorije potrošača ili se primjenjuje selektivno samo na određenu i `podobnu` potrošačku populaciju".

Ivana Koić, diplomirani inženjer prehrambene tehnologije