KATASTROFALNA odluka o raspisivanju izbora za europski parlament ide prije svega na dušu predsjedniku države Ivi Josipoviću. Predsjednik je podsjetimo se, donio odluku o datumu izbora nakon dvodnevnih konzultacija s predstavnicima političkih stranaka vlasti, oporbe i nevladinih organizacija. Tada je pred novinarima Josipović objasnio da ne želi izbore za europski parlament vezati s lokalnim izborima zbog "velike važnosti i simbolike izbora hrvatskih predstavnika u Europski parlament". 

 

Josipovićeva "procjena" teška 80 milijuna proračunskih kuna (koliko koštaju euro izbori) dovela je do rekordne apstinencije i to u europskim razmjerima. Valja naglasiti kako je  Josipović donio odluku zanemarivši tada proračunske uštede do kojih se moglo doći u slučaju da su se lokalni izbori održavali kada i europski. Već tada domaća, ali i strana medijska scena zamjerala je hrvatskom predsjedniku da je prerano raspisao izbore i ostavio premalo vremena za edukaciju. 

 

 

Josipovića je "jasno i glasno" kritizirala njemačka europarlamentarka Doris Pack, jasno ukazavši na problem legitimiteta odnosno slabe izlaznosti posebno naglasivši da je odluka odnosno datum "skupa i luda". 

 

"Nisu to posla gospođe Pack. Ona tako misli, ali to je naša odluka“, odgovorio je predsjednik Josipović. Jučer je postalo jasno da su sve kritike na koje je Josipović odmahivao rukom bile sasvim na mjestu. Izlaznost je katastrofalna, hrvatski građani pojma nisu imali o čemu se glasuje, a narod se zgraža tko je sve izabran. 

 

No, nevjerojatno je koliko je gafova skupio hrvatski predsjednik za vrijeme svog mandata, pogrešnih procjena i političkih odluka i to izravno na štetu državnog proračuna te trošeći jedini resurs kojeg Hrvatska zapravo nema - a to je vrijeme. Analiza pokazuje da je pogrešna procjena datuma izbora teška 80 milijuna kuna samo nastavak nesposobne vladavine Josipovića na Pantovčaku.

 

 

Tako je Josipović procijenio da će  izlet gospodarstvenika u Katar promijeniti gospodarsku sliku Hrvatske. Samo troškovi za izvanrednog-charter leta iznosili su 224.302 kune,a dobili smo skoro pa ništa, ako ne računamo povremene demantije s Pantovčaka koji kažu da nas "Katar nije zanemario ni zaboravio". Procjena Josipovića je bila i plan za olakšanje dužničke krize građana, no propustio je sazvati sjednicu Vlade na kojoj bi zatražio realizaciju predloženih mjera. Kako je rekao nije situacija toliko alarmantna, no situacija ne može biti alarmartnija s obzirom da smo sastavili punih sedam godina recesije u komadu. 

 

Ako mislite da Josipoviću bolje ide vanjska politika od gospodarske diplomacije ljutito se varate. Sjetite se samo kada se Josipović na svojoj turneji "isprika" ispričao Židovima u Izraelu i to 10 godina nakon što je to učinio predsjednik Stjepan Mesić, a onda im nabio na nos Josipa Broza Tita. Isto tako ako mislite da Josipović dobro kotira u Bruxellesu opet niste u pravu. 

 

 

U to smo se osobno uvjerili prigodom nedavna posjeta Bruxellesu kada je Ivo Vajgl slovenski europarlamentarac, "shadow reporter" za Hrvatsku i bivši ino-ministar Slovenije pred hrvatskim novinarima žestoko kritizirao Josipovića sjetivši nas na aferu ZAMP.  

 

"Nije to dobro. Nije mi svidjelo kako je Josipović sad odjednom počeo tražiti neke Srbe u Hrvatskoj koji bi bili lojalni. To nije dobra odluka i ne izgleda dobro", rekao je Vajlg koji je otvorio pitanje rada predsjednika Josipovića i njegova sukoba s Pupovcem bez da ga je itko od hrvatskih novinara na to potaknuo. Naravno Vajgl je mislio na favoriziranje Veljka Džakule naspram Milorada Pupovaca u jeku afere Zamp ocijenivši to "neprihvatljivom praksom".   

 

Uostalom, iz Bruxellesa se stekao dojam kako je Josipović daleko od statusa obožavanja kakvog ima među anketarima u Hrvatskoj. Kada već spominjemo ino-gafove sjetite se one konfuzne o tome kako se oružje iz Hrvatske našlo na istoku. 

 

 

No, što je najgore od svega predsjednik Ivo Josipović u posljednje vrijeme agitira kako bi dobio više ovlasti. Zbog toga je nedavno i naručio anketu koja se "slučajno" u Večernjem listu našla pod nazivom "Polovica Hrvata dala bi veće ovlasti Josipoviću". Naime, činjenica je da institucija predsjednika Republike od kada je na čelu predsjednik Ivo Josipović nije zapravo napravila ništa u možda najturbuletnijim vremenima nakon Domovinskog rata. 

 

Hrvatska je usred ekonomske krize, rigidni desničarski stavovi postali su main-stream političke desnice dok sindikate po receptu Margaret Thacher ubijaju "socijaldemokrati", a i političke manjine ostaju bez svojeg saveznika kojeg su imali u Stjepanu Mesiću. Kolektivni ugovori umjesto "civilizacijskog dosega" postali su relikt prošlog vremena, a na sve te događaje Josipović klima glavom tražeći izjavu s kojom se nikome ne bi zamjerio.  Josipović je u svim tim slučajevima ili radio gadne pogreške kada mu je odluka bila unutar ovlasti odnosno kada je dijelio savjete zapravo je dolijevao ulje na vatru.  

 

I nakon svih pogrešnih odluka i procjena koje su nas stajale proračunskog novca i vremena Josipović i dalje uživa veliko anketno povjerenje i traži veće ovlasti jer njegove sposobnosti nadilaze predsjedničke ovlasti. 

 

E to bi već bila ova nepravednost.