Screenshot: Facebook

ŽENSKA MREŽA HRVATSKE izrazila je  zabrinutost neefikasnošću institucionalnih mehanizama po pitanju provođenja politike ravnopravnosti spolova, te su pogrešnom ocijenili politiku tih mehanizama u sklopu koje lažiraju sliku o stanju ženskih ljudskih prava.

Hrvatska je, istaknule su na konferenciji za novinare predstavnice Ženske mreže Hrvatske, bila u obvezi podnošenja izvještaja Odboru za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena Ujedinjenih naroda o provedbi Konvencije za eliminaciju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) još 2009., a izvještaj je Odboru podnesen tek 2013.

Vlada je, ističu, zakasnila s izvještajem cijelo jedno izvještajno razdoblje, a nevladine organizacije nisu konzultirane za vrijeme pripreme izvještaja iako je to preporuka Odbora.

Ženska mreža Hrvatske podnijela je CEDAW odboru Izvještaj u sjeni, a predstavnice mreže prezentirale su ga nedavno CEDAW odboru u Ženevi.

Članice CEDAW odbora postavile su cijeli niz pitanja vezano za prava žena u Hrvatskoj, a brojna Vladina delegacija na čelu s predstojnicom Ureda za ravnopravnost spolova Helenom Štimac - Radin nije odgovorila ni na jedno pitanje, ističu predstavnice Ženske mreže Hrvatske.

Članice Odbora naglasile su negativan utjecaj Crkve, nedjelotvornost postojećih mehanizama, odnosno zakona za ravnopravnost spolova i suzbijanje diskriminacije te lošu primjenu posebnih mjera protiv diskriminacije žena.

Vezano za političku participaciju žena, članice Odbora izrazile su zabrinutost zbog uvođenja preferencijalnog glasovanja koje poništava učinak kvota za izborne liste, istaknula je Sanja Juras iz Lezbijske grupe Kontra.

Posebno su se osvrnule, dodala je Juras, na problem zakonodavstva vezano za slučajeve diskriminacije i nasilja nad lezbijkama, naglasivši da policija ne štiti žrtve već pogoduje počiniteljima.

Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske navela je da je Odbor izrazio zabrinutost zbog malog broja sati seksualnog odgoja u školama, dostupnosti kontracepcijskih sredstava, kao i zbog toga što bolnice u Hrvatskoj ne rade pobačaje na zahtjev žena. Članice Odbora upozorile su da Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO) uskraćuje pravo na MPO ženama koje žive u istospolnim zajednicama i ženama bez partnera koje nisu neplodne.

Postavljeno je i pitanje konkretnog roka za ratifikaciju Istambulske konvencije Vijeća Europe o pevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, kao i pitanje vrlo negativne prakse dvostrukih uhićenja u slučajevima partnerskog nasilja, gdje uz nasilnika i žrtve bivaju uhićene.

"Uočena je nemoć institucionalnih mehanizama koji su ustanovljeni u Hrvatskoj kako bi štitili ravnopravnost žena. Imamo niz institucionalnih mehanizama koje u posljednjih deset godina nisu uspjele proizvesti nikakav pozitivni pomak, čak bismo mogli reći da su u nekim dijelovima ta prava regradirala", naglasila je Genov.

Posebno je tu istaknula Ured za ravnopravnost spolova koji, kaže, posljednjih deset godina nije podnio izvještaj, a ustvrdila je da nema niti ljudskih, organizacijskih, financijskih kapaciteta kako bi taj posao obavljao učinkovito.

"Radi se o potpunoj neefikasnosti institucionalnih mehanizama koji su, počevši od nacionalne politike, preko zakona, niza ureda, povjerenstava na županijskim, gradskim i općim razinama, potpuno neučinkoviti i djeluju kao dekorativna tijela te šalju dekorativan izvještaj za koji je začudno zašto oni u svojem službenom izvješću, koji Vlada šalje UN-u pišu da je sve divno i krasno. Ako imamo te mehanizme kako bi lažirali sliku o stanju ženskih ljudskih prava, mi smatramo da je to pogrešna politika", ustvrdila je Genov.