BORBA za društvenu pravdu, za prava marginaliziranih i obespravljenih, protiv normalizacije i perpetuacije mržnje, za suočavanje s mračnom poviješću i njenim naslijeđem - ili woke džihad i tiranija fanatične rulje koja krije totalitarne tendencije pod progresivnim parolama i terminima?

Ova dilema predstavlja srž kulturnog rata koji se vodi u Americi, ali sve više i u ostatku svijeta, barem onog zapadnog. Dilema, odnosno prijepor se odnosi na prirodu i legitimitet društvene kampanje koja nije potekla iz jednog centra i nema jednu metu niti sredstvo, ali ima zajednički nazivnik borbe za jednakost, uključivost i raznolikost, a protiv ideja i praksi koje se percipiraju kao ekstremne, mrzilačke, zlostavljačke i diskriminirajuće. One koje razdiru suvremeno, otvoreno društvo i dijele ga na građane prvog i drugog reda, bilo po osnovi rase, roda, religije, seksualne orijentacije ili nekog drugog identiteta. 

Paradoks je, međutim, dosad postao sasvim bjelodan. Upravo ta borba za društvenu pravdu, ravnopravnost i progres izazvala je erupciju nove vrste ekstremizma, diskriminacije, zlostavljanja, mržnje i produbile razdor između liberalne i konzervativne Amerike. A pod napadom su sada upravo liberalna načela pluralizma, slobode izražavanja, individualne, a ne kolektivne odgovornosti, presumpcije nevinosti dok se ne dokaže krivnja, mogućnosti rehabilitacije prijestupnika te dijaloga i demokratske utakmice, a ne ušutkavanja i izopćavanja kao metode arbitriranja društvenih sporova.

Jefferson - glavni autor američke Deklaracije neovisnosti

Dvije aktualne epizode u beskrajnom kulturnom ratu, odnosno čistki u Americi zajedno ilustriraju paradoksalni aspekt ovog polarizirajućeg "progresa". Jedna je uklanjanje spomenika, posljednje u dugom nizu, ali vjerojatno najkontroverznije dosad. Spomenik Thomasa Jeffersona, trećeg predsjednika SAD-a i možda i najvažnijeg među "očevima utemeljiteljima" (Founding Fathers) te nacije, zbog toga što je bio robovlasnik.

Druga je pokušaj otkazivanja popularnog komičara Davea Chappellea, inače Afroamerikanca - dakle, potomka crnih robova kakve je držao i Jefferson. Za kontekst nije nimalo nebitno što Chappelle kroz svoje šale često provlači upravo rasne odnose i životno iskustvo američkih crnaca. No on se sad našao na udaru odreda za otkazivanje zbog navodne transfobije.

Počnimo ipak od prve epizode. Jefferson je, podsjetimo, bio glavni autor Deklaracije neovisnosti, čija preambula počinje glasovitom rečenicom: "Smatramo da su ove istine očigledne, da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je njihov stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i traženje sreće."

>> New York uklanja kip jedne od najvažnijih osoba u povijesti SAD-a jer je držao robove

Ovo uvjerenje predstavlja samu esenciju američke, a posljedično i zapadne liberalne demokracije općenito. Iako je ono bilo u eklatantnom proturječju sa stvarnošću ropstva koje američki oci utemeljitelji - Jefferson, George Washington, James Madison i ostali - nisu stavili izvan zakona kad su proglasili neovisnost od britanskog carstva i osnivali SAD, iako je bilo jasno da su smatrali samo bijelce jednakima, upravo je taj ideal jednakosti svih ljudi bio temelj na kojem je, pod cijenu građanskog rata u kojem su poginule stotine tisuća bijelih Amerikanaca, Abraham Lincoln oslobodio robove nekih 75 godina kasnije. 

"Jefferson utjelovljuje neke od najsramnijih dijelova povijesti naše zemlje"

Za afroameričke i latinoameričke gradske vijećnike koji su se nakon Floydovog ubojstva i često nasilnog revolta predvođenog pokretom Black Lives Matter uključili u veliku antirasističku čistku američkog društva Jeffersonovo "očinstvo" američke nacije potpuno je irelevantno. Nebitno je i njegovo autorstvo citirane rečenice na koju se pozivao i vođa borbe za građanska prava Afroamerikanca, Martin Luther King u svom čuvenom govoru "I Have a Dream" (Imam san). 

Bitno je jedino to što je Jefferson, koji je rođen 1743. i umro 1826., bio robovlasnik. Imao je više od 600 robova, a jednoj od svojih ropkinja, Sally Hemmings, napravio je šestero djece. 

"Jefferson utjelovljuje neke od najsramnijih dijelova povijesti naše zemlje", rekla je na saslušanju o uklanjanju njegovog spomenika Adrienne Adams, vijećnica iz Queensa. 

Štoviše, klub crnih, latino i azijatskih vijećnika ljutito je reagirao kad je gradsko vijeće, iako je pristalo ukloniti kip, odgodilo odluku kamo će ga točno premjestiti.

“Mislim da (kip) ne bi trebao nikamo ići. Mislim da ne bi trebalo postojati. Mislim da ga treba staviti u skladište ili uništiti ili bilo što drugo", iznio je vijećnik Charles Barron svoje rješenje za "problematičan" spomenik američkog predsjednika. 

Ovaj klub zatražio je u pismu demokratskom gradonačelniku Billu de Blasiju da se spomenik ukloni jer služi kao "stalni podsjetnik na nepravde koje muče zajednice obojenih od postanka naše zemlje".

Trump je bio u pravu - zaista su došli i po Jeffersona

Bivši predsjednik Donald Trump spremno je iskoristio ovu situaciju da ustvrdi da je svo vrijeme bio u pravu kad je tvrdio da će uklanjanje spomenika vođa Konfederacije koja se borila za održanje robovlasništva u Građanskom ratu (1861.-1865.), poput generala Roberta Leeja, biti skliska padina prema uklanjanju američkih očeva utemeljitelja. 

"Je li George Washington bio vlasnik robova? Hoće li onda sad George Washington izgubiti svoj status? Hoćemo li ukloniti spomenike Georgea Washingtona? Što s Thomasom Jeffersonom? Hoćemo li ukloniti njegov spomenik?" pitao se Trump 2017. kad se protivio uklanjanju Leejeva spomenika u Charlottesvilleu i branio nasilne desne ekstremiste koji su prosvjedovali protiv tog uklanjanja, pri čemu se jedan od njih zabio autom u ljevičarske protuprosvjednike i ubio jednu djevojku. 

"Tko bi rekao da će ovo ikada biti moguće (ja sam rekao, i to davno!). Sljedeći su Benjamin Franklin, Abraham Lincoln i, naravno, George Washington. Radikalna ljevica je poludjela i to jako šteti našoj zemlji - ali jednog dana uskoro će se vratiti razumni ljudi i naša će se zemlja ponovno poštovati!" poručio je Trump u izjavi na svojoj stranici. Nažalost, teško je poreći da je ovdje u pravu. To što vjerojatno najnestabilniji, najnesposobniji i najopasniji predsjednik kojeg je Amerika imala ovdje zvuči kao glas razuma dovoljno govori o tome koliko je progresivni američki establišment zabrazdio.

>> Američka čistka spomenika sad je došla i po Meštrovića

Biden se ograđuje

Podsjetimo, i spomenik Indijanci u Chicagu našeg najvećeg kipara Ivana Meštrovića našao se na crnoj listi rasno problematičnih spomenika, no gradska komisija Chicaga još uvijek nije odlučila o njegovoj sudbini.

I aktualni predsjednik Joe Biden lani je tvrdio da je uklanjanje spomenika vođama Konfederacije koji su počinili izdaju protiv Amerike potpuno drukčije od onoga američkim predsjednicima poput Jeffersona. Sad je izbjegao osuditi uklanjanje Jeffersona i diplomatski ocijenio "da je to na lokalnoj zajednici da odluči što žele učiniti u vezi s tim".

I New York Daily News, izraženo progresivne novine, postavili su pitanje opasnih posljedica ovog presedana: "Ako je Jeffersonov kip neprikladan za gradsku vijećnicu, takav je i kip Georgea Washingtona, vlasnika 577 ljudskih bića. A ako prihvatimo načelo da je moralna pogreška postavljati dvojicu najutjecajnijih ranih Amerikanaca na postolje, trebali bismo ukloniti Washingtona s nekadašnjeg mjesta u Federal Hallu u centru grada. Preimenujte Washington Heights i Washington Square. A ako su osnivači robovlasnici neprikladni za počasti u najvećem američkom gradu, zašto po njima nazivamo glavni grad zemlje, desetine gradova i okruga te ulice i parkove?".

No revizionistička osuda i, posljedično, izgon Jeffersonovog lika i djela može se tumačiti kao dio šireg pokušaja kritičke - i nemilosrdne - reevaluacije osnutka Amerike, inspirirane takozvanom kritičkom rasnom teorijom. 

Projekt 1619 i kritička rasna teorija

Amerika, u ovom tumačenju, nije prva funkcionalna parlamentarna demokracija kojoj je trebalo dva stoljeća da njeni ideali zaista zažive za sve njene građane, već produkt rasističko-kolonizatorskog projekta, države utemeljene na ropstvu Afrikanaca i genocidu urođenika (Indijanaca), sve radi interesa bijelih doseljenika čija je privilegiranost i utkana u sve pore američkog društva. 

Na tom tragu je i kontroverzni Projekt 1619 New York Timesa iz 2019. koji vodi i uređuje novinarka Nikole Hannah-Jones, nazvan po godini kad je prvi rob iz Afrike doveden u Ameriku. U opisu ovog novinarsko-povjesničarskog projekta stajalo je da je njegov "cilj preoblikovati (drugim riječima, revidirati) povijest zemlje, shvaćajući 1619. godinu kao naše istinsko osnivanje i stavljajući posljedice ropstva i doprinose crnih Amerikanaca u samo središte našeg nacionalnog narativa". Stajalo - jer je taj opis diskretno uklonjen nakon lavine kritika zbog neutemeljenog povijesnog revizionizma vođenog navedenom kritičkom rasnom teorijom. 

Naime, istaknuti povjesničari oštro su kritizirali glavne teze projekta: da je 1619. prava godina osnutka Amerike, što je i Hannah-Jones u početku tvrdila, a potom neuvjerljivo negirala te da su američki "očevi utemeljitelji", uključujući Jeffersona, proglasili neovisnost od Britanaca kako bi sačuvali instituciju ropstva, a ne zbog protivljenja oporezivanju bez parlamentarnog zastupanja. 

A upravo je ideja o sustavnom rasizmu kao sveprisutnom fenomenu koji, iako više nije eksplicitno upisan u zakone, prožima sve institucije, radne organizacije, norme, vrijednosti i običaje američkog društva, temeljni koncept kritičke rasne teorije (CRT) koja ubrzano postaje dominantni svjetonazor u istom tom društvu. Iako progresivni aktivisti, političari, pa i mediji inzistiraju da se CRT ne podučava u američkim školama, sve je više dokaza da se učenike, studente, ali i zaposlenike velikih korporacija i državnih institucija indoktrinira ovom radikalnom teorijom. 

"Antirasistička" edukacija po školama, korporacijama, sveučilištima...

Ta je teorija u potpunoj suprotnosti s idealom za koji se King borio - da se ljude prosuđuje "ne prema boji njihove kože, nego prema sadržaju njihovog karaktera". Umjesto toga, dijeli ljude po identitetu, prvenstveno rasnom, a zatim i rodnom i ostalim kategorijama identiteta, na privilegirane i potlačene skupine.

A svaku nejednakost među rasama tumači kao dokaz istog tog sustavnog rasizma. Jednakost prilika, individualna odgovornost, radna etika i znanstvena objektivnost i rigoroznost su prema ovoj teoriji dio opresivne bjelačke ili zapadne kulture, a jedini način da se sustavni rasizam iskorijeni jest da se ostvari jednakost ishoda - obrazovnih, ekonomskih, pravnih i svih ostalih. Sva su sredstva dopuštena, od kvota do otvorene diskriminacije "privilegiranih" bijelaca, koji mogu samo priznati da su latentni rasisti i obećati da će raditi na tome da postanu antirasistički "saveznici". 

Možda ga najbolje sažima tvrdnja jedne takve "antirasističke" edukatorice čiji je seminar znakovito naslovljen "Poništavanje bjelačke nadmoći u lingvističkim disciplinama" lani procurilo: "Kao bijela Amerikanka, ja sam po definiciji rasist." 

>> Pogledajte predavanje američke profesorice: Kao bjelkinja, po definiciji sam rasist

Otpor ovoj indoktrinaciji u sklopu obrazovanja je već u punom jeku. Nakon što je Trump lani zabranio saveznim agencijama da provode obuku povezanu s "kritičkom rasnom teorijom, bjelačkom privilegijom ili bilo koju drugu obuku ili propagandni program koji poučava ili sugerira ili da je SAD inherentno rasistička ili zla zemlja ili da je bilo koja rasa ili etnička pripadnost sama po sebi rasistička ili zla", Biden je ukinuo zabranu odmah prvog dana po ulasku u Bijelu kuću.

"Budite manje bijeli"

No više saveznih država s republikanskom vlašću ove je godine također zabranilo takvu vrstu obrazovanja u školama, a brojni su roditelji na sastancima školskih odbora izrazili svoj bijes i ogorčenje saznanjem da njihovo dijete uči da ga njegova rasa čini agentom sustavnog rasizma - ili njegovom žrtvom koja će cijeli život biti potlačena. 

Seminari i radionice temeljeni na kritičkoj rasnoj teoriji ili na "raznolikosti, pravičnosti i uključivosti" (DEI), zasnovani na radu lijevih teoretičara poput Robin DiAngelo ili Ibrama X Kendija - poznata somalsko-američka autorica Ayaan Hirsi Ali u članku za portal UnHerd naziva DEI "novom maskom CRT-a" - postali su u međuvremenu prilično unosan biznis, s velikim korporacijama, sveučilištima i državnim ustanovama kao klijentima. 

O jednom primjeru takvih seminara već smo pisali, onom u Coca Coli, gdje se bijele zaposlenike učilo kako da budu "manje bijeli", odnosno: "biti manje ugnjetavač, biti manje arogantan, biti manje siguran, biti manje defenzivan" itd. Gorespomenuti Kendi inače tvrdi da ne možete "ne biti rasisti" - samo "rasisti" koji to poriču ili aktivni "antirasisti".

>> Pogledajte tečaj na koji je Coca-Cola slala zaposlenike: Pokušajte biti manje bijeli

Konzervativni aktivist Christopher Rufo u međuvremenu je razotkrio slične seminare i u Lockheed Martinu, Googleu i drugim korporacijama. 

A jedna Black Lives Matter aktivistkinja, Ashleigh Shackelford, otišla je u svom "antirasističkom" seminaru još dalje i ustvrdila kako vjeruje da se bijelci "rađaju kao neljudi". 

Kako je onda došlo do toga da slavni afroamerički komičar nađe na rubu otkazivanja, odnosno povlačenja s Netflixa? Tako što se u svojim nastupima ogriješio o još jednu marginaliziranu manjinu - transrodne osobe. 

>> Meštrović, J. K. Rowling, Dr. Seuss i Pepe Le Pew: Zašto ih se sve otkazuje?

"Transfobija nije šala" vs "Drag mi je Dave"

Deseci zaposlenika Netflixa u srijedu su izveli "walkout", odnosno išetali su iz sjedišta ovog televizijskog giganta usred radnog vremena u znak prosvjeda protiv Chappelleovog "transfobnog" stand-up nastupa, čija je snimka odnedavno u Netflixovoj ponudi pod naslovom The Closer. Tako je nazvana, po svemu sudeći, jer se radi o šestom i posljednjem komičarskom "specijalu" koji je Chapelle dogovorio s Netflixom u milijunskom ugovoru sklopljenom 2016. 

Prosvjed zaposlenika koji traže da Netflix otkaže Chappellea - u skladu s odavno dijagnosticiranom "kulturom otkazivanja" različitih osoba ili kulturnih sadržaja koji su se ogriješili o sve ekstremnije kriterije političke korektnosti - zaoštrio se kad su se progresivno ili cenzorski i puritanski (ovisno o perspektivi) nastrojeni prosvjednici suočili s protuprosvjednicima koji su došli podržati Chappellea. 

Dok su prosvjednici, zaposlenici Netflixa i oni koji to nisu, nosili natpise poput "Trans-životi vrijede" (Trans Lives Matter, referenca na pokret Crni životi vrijede koji je eksplodirao nakon prošlogodišnjeg policijskog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda) ili "Transfobija nije šala", jedan Chappelleov pristaša ponio je jednostavni natpis "Drag mi je Dave" (I Like Dave). Prosvjednici su mu u svađi i naguravanju slomili znak s natpisom, a potom, kad mu je ostao samo štap u ruci, optužili ga da nosi oružje. 

Netflix je u međuvremenu otpustio transrodnu zaposlenicu jer je s Bloombergom podijelila informacije o gledanosti i honoraru Chappelleovog specijala The Closer. Izvršni direktor Netflixa Ted Sarandos prošlog je tjedna u pismu zaposlenicima odgovorio na kritike da je Chappelleov show na neki način opasan i štetan za transrodne osobe. Sarandos je izrazio "čvrsto uvjerenje da sadržaj na ekranu izravno ne radi štetu u stvarnom svijetu". 

Direktor Netflixa je onda ipak priznao da je "uprskao" u internoj komunikaciji sa zaposlenicima te da je trebao objasniti svoj stav "s puno više humanosti" i priznati da Netflixovi sadržaji "imaju stvarni utjecaj u stvarnom svijetu", ali da Chappelleov show ne spada u govor mržnje. Zasad, u svakom slučaju, Netflix očito ne misli popustiti pred zahtjevima militantnih woke (budni ili osviješteni, izraz za progresivni aktivizam fiksiran na politiku identiteta poput antirasizma) aktivista da se Chappelleov show povuče. 

Chappelle - "transfob" koji je zvao trans-komičarku da nastupa s njim

Chappelle se zaista u ovom nastupu pomalo neukusno šalio s transrodnim osobama, baš kao i u svom ranijem specijalu Sticks and Stones. U nastupu je, među ostalim, dobacio da ne zna postoji li "više nešto poput žene ili muškarca ili bilo čega više", a sam za sebe šaljivo rekao da je "transfob" i "tim TERF", što je skraćenica za trans-isključivi radikalni feminizam, radikalnu granu feminizma koja ne priznaje transrodne žene kao "prave" žene. Ali bitan je kontekst u kojem je to rekao. 

Naime, Chappelle je branio slavnu autoricu J.K. Rowling, najpoznatiju po sagi o Harryju Potteru, koju trans-aktivisti na društvenim mrežama masovno napadaju kao transfobkinju i TERF-icu (i naravno, također traže da ju se otkaže) zato što tvrdi da je "spol stvaran" jer brisanje koncepta spola po njenom mišljenju briše i autentično i jedinstveno iskustvo žena - onih koje su rođene kao žene. 

Ustvari, The Closer je najvećim dijelom upravo odgovor na ranije kritike woke aktivista za navodni govor mržnje prema LGBT zajednici. Chappelle u njemu objašnjava da "ne mrzi" LGBT osobe, već je "ljubomoran" na njih jer je njihova borba za ravnopravnost, po njegovom mišljenju, daleko uspješnija od one crnaca.

Štoviše, nastup završava dirljivom pričom o pokojnoj transrodnoj komičarki Daphne Dorman, njegovoj prijateljici koju je 2019. pozvao da nastupa prije njega. Ispričao je da se Dorman kasnije iste godine ubila, i to nedugo nakon što je i sama bila izložena napadima woke rulje na Twitteru jer je branila Chappellea, tvrdeći da nije transfob. Dvije sestre pokojne komičarke stale su u Chappelleovu obranu, poručujući za Daily Beast da ga podržavaju i da ga je njihova pokojna sestra voljela i smatrala LGBTQ saveznikom. 

Ništa od toga, međutim, nije bitno woke brigadi. No reakcija na njihov lov na vještice sve je snažnija i sigurno neće stati s Chappellom. Kulturni rat u Americi vjerojatno tek ulazi u svoju najdramatičniju fazu.