Posvetila je život djeci ostavljenoj u autima. Ima jako važne savjete za roditelje
TRAGIČAN slučaj u Kninu, sličan onom koji se prije dvije godine dogodio u Rovinju, šokirao je Hrvatsku. U oba slučaja roditelji su ostavili djecu u autu koja su potom preminula od hipertermije, odnosno toplotnog udara.
U SAD-u postoji organizacija KidsAndCars.org koja se od 1995. godine bavi upravo ovim problemom - djecom koja umiru od toplotnog udara jer su ostavljena u automobilu.
KidsAndCars pokrenula Amerikanka nakon teške životne traume
Organizaciju je pokrenula Janette Fennell nakon traume koju je proživjela sa sinom i suprugom 1995. godine. Ona i suprug oteti su ispred vlastite kuće u San Franciscu. Otmičari su ih natjerali da uđu u prtljažnik svog automobila i potom su ih odveli. Prije toga su izvadili njihovog tada 9-mjesečnog sina koji je bio u autosjedalici na stražnjem sjedištu auta. Njega su izvadili i ostavili na trijemu pred kućom, dok su bračni par Fennell odveli na drugi dio grada i ostavili u parkiranom automobilu, zarobljene unutar prtljažnika.
Janette i njen suprug jedva su se uspjeli izvući iz prtljažnika i vidjeli su da im nema djeteta na stražnjem sjedalu, odmah su dotrčali do prve govornice, nazvali 911 i potom su policajci i hitna došli pred njihovu kuću i spasili bebu, koja je na sreću bila dobro.
Jedina u SAD-u vodi statistiku smrti djece koju su roditelji ili skrbnici ostavili u automobilu
Nakon tog traumatičnog događaja Janette Fennell pokrenula je organizaciju KidsAndCars.org kojoj je cilj boriti se za što veću sigurnost djece u automobilima, a uspjela je i u naumu da novi auti imaju ugrađenu sklopku za otvaranje prtljažnika iz njegove unutrašnjosti. Janette Fennell jedina se u SAD-u bavi ovom tematikom i vodi detaljnu statistiku oko smrtnih slučajeva djece koju su roditelji ili skrbnici ostavili u automobilu te su im djeca preminula od toplotnog udara.
Nakon tragičnog događaja u Kninu Index je intervjuirao Janette Fennell. Ona je 2009. godine bila jedna od sugovornica novinara The Washington Posta Genea Weingartena u članku o djeci koja su ostavljena u automobilima i umrla. Za taj je članak Weingarten 2010. osvojio i Pulitzerovu nagradu.
> Kako netko može zaboraviti dijete u autu? Ovaj tekst je dobio Pulitzera
Prema statistikama koje vodite, vidimo da je samo u Americi 2018. godine 54 djece umrlo nakon što su ostavljena u automobilu?
Gotovo 1000 djece u dobi od 14 godina i mlađe umrlo je u automobilima zbog toplotnog udara u SAD-u od 1990.
Kontaktiraju li vas roditelji kojima je dijete umrlo jer su ga ostavili u automobilu?
Da, radimo s mnogim obiteljima čija su djeca umrla u automobilima zbog visoke temperature. Nevjerojatni su ti roditelji koji surađuju s nama, a sve kako bi spriječili da se to ne dogodi drugim obiteljima. Mnogi su s nama podijelili svoje priče.
Kako su roditelji opisali situaciju, kako je došlo do toga da djecu ostave u autu?
Svaka je situacija jedinstvena, ali ima i mnogo sličnosti u onome što se događa. Većina je bila uvjerena da su ostavili djecu u vrtiću i došli su na posao te tek na kraju radnog vremena saznali strašnu istinu, da su im djeca ostala u automobilu. Pronašli su ih mrtve, nema veće tragedije od toga.
Koji su glavni razlozi ostavljanja djece u automobilu?
Neki od glavnih razloga su: promjena rutine, nedostatak sna, stres itd.
Postoji li način koji bi spriječio roditelje da djecu ostavljaju u automobilima?
Da, postoji. Vjerujemo da tehnologija, zajedno s edukacijom i podizanjem svijesti o tome postavlja put prema zaustavljanju ovih tragedija. Zakon Hot Cars Act predstavljen je u Kongresu 12. svibnja 2021. i nadamo se da će biti usvojen ove godine. Tim se Zakonom zahtijeva instaliranje tehnologije u sva vozila koja mogu otkriti prisutnost djeteta u automobilu i upozoriti sve ako im treba pomoć.
Posljednjih godinu i pol dana situacija je teška u cijelom svijetu zbog pandemije koronavirusa, mnogi su odrasli iscrpljeni, depresivni, a to dovodi do poremećaja pamćenja. Postoji li bojazan da će češće dolaziti do ovakvih tragedija da roditelji zaborave da su ostavili djecu?
Surađujemo s dr. Davidom Diamondom koji je neurolog i koji je proučavao probleme djece koja ostaju sama u vozilima. Napisao je odličan članak tome kako nas naše pamćenje može iznevjeriti.
Donosimo ključan dio članka koji je napisao dr. Diamond
"Na temelju mojih istraživanja i stručnosti razvio sam hipotezu kako se događa ova tragedija. Ova vrsta neuspjeha memorije rezultat je natjecanja između sustava 'pamćenja navika' i sustava 'prospektivne memorije' - i sustav navika prevladava.
Buduće pamćenje odnosi se na planiranje i izvršenje neke akcije u budućnosti, poput planiranja odvođenja djeteta u vrtić. Memorija navika odnosi se na zadatke koji uključuju ponavljajuće radnje koje se izvode automatski, kao u rutinskoj vožnji s jednog mjesta na drugo, primjerice od kuće do posla. Kad više puta vozimo fiksnom rutom, između kuće (ili drugih tipičnih početnih mjesta) i posla, pamćenje navika može zamijeniti planove pohranjene u našoj potencijalnoj memoriji.
Postoje dokumentirani primjeri tragedija povezanih s pamćenjem: pogreške u memoriji pilota značajna su prijetnja sigurnosti leta, policajci zaboravljaju napunjene puške u javnim zahodima, a službeni psi su umrli od hipertermije nakon što su zaboravljeni u automobilima. Stoga naše manjkavo buduće pamćenje dovodi u rizik one koje volimo.
Iako je svaki slučaj različit, slučajevi obično imaju zajedničke čimbenike koji su doprinijeli tome da se djeca ostavljaju u automobilima: promjena roditeljske rutine koja ga navodi da slijedi alternativni, ali dobro poznat put; promjena u načinu na koji je roditelj komunicirao s djetetom tijekom vožnje, na primjer kad je dijete moglo zaspati na putu; i nedostatak znaka, poput zvuka ili predmeta povezanog s djetetom - na primjer, torba za pelene.
Roditelji koji su zaboravili svoju djecu u automobilima često prijavljuju stresna ili ometajuća iskustva prije ili tijekom vožnje. Mnogi također prijavljuju nedostatak sna. Čimbenici stresa i nedostatka sna važni su, jer je poznato da se sustav mozga usredotočuje na aktivnost zasnovanu na navikama i da narušava buduću obradu pamćenja. U konačnici, svi ili podskup ovih čimbenika natjerali su roditelje da slijede dobro proputovanu rutu, kontroliranu njihovim sustavom memorije navika u mozgu, koja nije uključivala zaustavljanje u vrtiću.
Stoga je u teoriji aktivacija sustava pamćenja navika potisnula njihov budući memorijski sustav. Zato su izgubili svijest o prisutnosti svog djeteta u automobilu. Univerzalno zapažanje koje sam iznio je da se čini da je mozak svakog roditelja stvorio lažno sjećanje da je dijete dovelo u vrtić. Ova znanstvena anomalija objašnjava zašto su se ti roditelji bavili svojim rutinskim aktivnostima, što je čak uključivalo i govorenje drugima da trebaju na vrijeme napustiti posao kako bi svoje dijete preuzeli iz vrtića. Imajući ovo "lažno sjećanje", zaboravili su na činjenicu da je njihovo dijete cijeli dan ostalo u automobilu. Ne smatram da je zatvaranje roditelja zbog smrti njihove djece u mnogim od ovih slučajeva prikladno", napisao je dr. Diamond.
Nastavljamo intervju s Janette Fennell.
Što biste savjetovali roditeljima i skrbnicima, što mogu učiniti da ne zaborave djecu u automobilima?
Stvorite jednostavne navike kako biste zaštitili svoje dijete. Pazite da vaše dijete nikada ne ostane samo u automobilu, na način da stavite dječju torbu za pelene ili neki predmet na suvozačevo sjedalo kao vizualni znak da je dijete s vama u autu. Neka vam bude navika otvarati stražnja vrata svaki put kad parkirate kako biste vidjeli da nitko ne ostane iza vas. Da biste primijenili ovu naviku, na stražnje sjedalo stavite predmet bez kojeg ne možete započeti dan (iskaznica zaposlenika tvrtke u kojoj radi, prijenosno računalo, telefon, torbica itd.) Zamolite odgovorne osobe u vrtiću, ili onoga tko vam inače čuva dijete da vas odmah nazove ako vaše dijete nije stiglo njemu prema rasporedu. Jasno najavite i potvrdite tim osobama tko je zadužen za dovođenje djeteta. Pogrešna komunikacija može dovesti do razmišljanja da je netko drugi odveo dijete.
Pazite da djeca ne mogu ući u parkirani automobil, stalno držite vozila zaključana, posebno u garaži ili na prilazu kući. Zamolite susjede i posjetitelje da učine isto. Nikada ne ostavljajte ključeve automobila na dohvat djece. Upotrijebite alarme na vratima kako biste spriječili da djeca neprimjetno izađu iz vašeg doma. Naučite djecu trubiti ili paliti lampice ako zaglave u automobilu. Ako dijete nestane, odmah pažljivo provjerite unutrašnjost vozila i prtljažnik svih vozila u tom području, čak i ako su zaključana.
Dodatni sigurnosni savjeti:
Nikada ne ostavljajte djecu samu u automobilima ili oko njih ni na minutu. Ako vidite dijete samo u vozilu, pomognite mu. Nazovite hitnu odmah. Ako dijete izgleda loše, izvucite ga iz vozila što je brže moguće. Budite posebno oprezni kad imate prenatrpan raspored, promjenu rasporeda i neka kriznija razdoblja poput onih za vrijeme praznika. Tada se događaju mnoge tragedije.
Kako bi automobilska industrija mogla pomoći i podsjetiti roditelje, skrbnike da su im djeca u automobilu?
Naš zakon Hot Cars Act pružio bi im potrebne smjernice za instaliranje tehnologije kako bi spriječili takve tragedije. Automobilska industrija mora se prestati boriti protiv tog zakona i početi instalirati potrebnu tehnologiju. U našim je vozilima već toliko podsjetnika, ali ovo bi mogao biti najvažniji.
Kako komentirate slučajeve smrti djece ostavljene u automobilima, jesu li oni tragična greška ili zločin?
Svaku situaciju treba temeljito istražiti. U oko 90 posto slučajeva dokumentirali smo da vrlo vjerojatno radilo o tragičnim pogreškama. Ostalih 10 posto slučajeva uključivali su neke probleme s alkoholom, drogama, prethodnim kontaktima sa službama za zaštitu djece.
Nažalost, nema nekog razloga kako i zašto se neki slučajevi procesuiraju na sudu i kažnjavaju, a neki ne. Svaka država drugačije gleda na ove tragedije. Otprilike 60 posto smrtnih slučajeva djece u automobilima rezultira optužbama.
Od 1995. godine se borite za veću sigurnost djece u automobilima, što ste do sada uspjeli postići?
Podaci i vodstvo naše organizacije KidsAndCars.org bili su osnova za niz uspješnih inicijativa kojima su se redizajnirala vozila kako bi se povećala sigurnost djece u njima.
Svi prtljažnici na vozilima koja se prodaju ili iznajmljuju u SAD-u, a novija su od 2002. godine moraju imati unutarnji mehanizam za oslobađanje iz prtljažnika. Otkako to imaju nismo imali niti jedan smrtni slučaj zbog zatvaranja u prtljažniku. Zahvaljujući našim naporima svi automobili proizvedeni od 2010. moraju imati ugrađenu sklopku električnog podizača prozora. Opasni prekidači tipa električnog podizača i prekidači više nisu dopušteni. Broj davljenja i ozljeda zbog električnih prozora drastično se smanjio nakon instalacije ovih novih sigurnosnih prekidača električnih prozora.
Od svibnja 2018. godine, sva nova vozila moraju imati standardnu opremu za vožnju unatrag. Broj prijavljenih nezgoda počeo se smanjivati kako se kupuje sve više vozila s kamerama na stražnjem dijelu.
Sva vozila s automatskim mjenjačima (od 2010.) moraju biti opremljena sustavom koji zahtijeva da papučica kočnice bude pritisnuta prije nego što se automobil može pomaknuti s parkirališta. Tako nam se smanjio broj ozlijeđene i smrtno stradale djece zbog pokretanja vozila.
Naša organizacija KidsAndCars.org utjecala je na donošenje zakona u desecima država kako bi se podigla svijest i učinilo nezakonitim ostavljanje djece same u vozilima. Kako bi zaštitili građane od odgovornosti ako spašavaju dijete, kućnog ljubimca ili odraslu osobu koju vide zatvorenu samu u vozilu, doneseni su i zakoni koji ih oslobađaju kaznene prijave ako priskoče u pomoć.
Za kraj, što biste mogli reći svima koji imaju malu djecu i redovito ih voze u automobilu, kako ih potaknuti da uvijek čuvaju djecu?
Molimo ih da slijede navedene sigurnosne savjete. Najveća pogreška koju itko može učiniti je misliti da se to ne može dogoditi njima ili njihovim najmilijima.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati