ANDREJ PLENKOVIĆ i HDZ su neupitni pobjednici ovih parlamentarnih izbora.

HDZ više nije stranka Franje Tuđmana, nego Andreja Plenkovića

Njihovih 68 mandata (koliko imaju u vrijeme objave ovog teksta) jedan su od najvećih trijumfa ove stranke od 1990. godine te se može reći da HDZ više nije stranka Franje Tuđmana, nego Andreja Plenkovića. On je sastavljao liste, on je odredio rani datum izbora, cijela kampanja je bila odraz Plenkovićeve osobnosti, a glasači su to očito nagradili.

Naravno, Plenković i HDZ su na svojoj strani, paradoksalno, imali pandemiju koronavirusa i neizbježnu ekonomsku krizu koja dolazi na jesen. Birači koji su izašli na izbore su većinski odlučili da u takvoj situaciji radije igraju na sigurno i poznato, a to je HDZ. HDZ-u je pomogla i niska izlaznost jer ona pretežito odgovara vladajućima - ako postoji masovna energija za promjene, onda je i izlaznost veća. 

Niska izlaznost je rezultat HDZ-ova inženjeringa

No ne treba zaboraviti i da je niska izlaznost - manja nego na nedemokratskim izborima u Srbiji, koje je veći dio tamošnje opozicije bojkotirao - rezultat i tipičnog HDZ-ova inženjeringa: raspisivanje izbora usred pandemije, što je neke glasače sigurno demotiviralo da izađu, pa niz muljaža Državnog izbornog povjerenstva, premreženog HDZ-ovim kadrovima, koje su sve bile usmjerene na to da dijelu glasača oduzmu pravo glasa. S druge strane, HDZ-ova terenska mašinerija je očito izvrsno funkcionirala i bez Vase Brkića, čija je navodna nezamjenjivost na terenu očito bila samo fama, pa je ovaj iznenađujući rezultat, bez perca crnog labuda, nedvojbeni trijumf stranke kojoj se i dalje sudi za pljačku države.

Plenković se pokazao kao teflon-političar, kako u Njemačkoj opisuju Angelu Merkel. Vlada mu je bila puna sumnjivih ministara, nevjerojatan broj njih je smijenjen zbog sumnje na korupciju, cijela ta ekipa je proizvodila afere kao na pokretnoj traci - od "spašavanja" Agrokora do najnovijeg uhićenja koruptivne hobotnice na čelu s HDZ-ovkom Josipom Rimac upravo pred izbore - ali se na Plenkovića ništa od toga nije zalijepilo. 

Škoro sad može puzati pred Plenkovićem

Predsjednik HDZ-a je bio i pod stalnom paljbom ekstremne desnice okupljene oko Domovinskog pokreta Miroslava Škore, ali ni to nije ostavilo nekog značajnijeg traga na izborni rezultat HDZ-a. Dapače, prema trenutnim službenim rezultatima, Plenkoviću uopće ne treba Škorina desničarska ekipa skupljana sa svih strana da bi formirao saborsku većinu. Dovoljnu je da pridobije osam manjinskih zastupnika te da skupi još jednog HNS-ovca koji će, unatoč svemu, ipak izgleda ugmizati u sabor i to je to. 

Škoro i škoristi su Plenkovića tjednima razvlačili po blatu, čak su koaliciju uvjetovali time da on više ne bude premijer, te bi bilo doista iznenađujuće da se Plenković sada s njima upusti u koaliciju i u vlastitu vladu uvede takvu guju. Plenković je trijumfirao, Škoro sada pred njime može samo puzati i moljakati da ga uzme u vlast za malu cijenu, a Zlatko Hasanbegović definitivno može zaboraviti na Ministarstvo kulture, što je preuzetni DP također predizborno postavljao kao uvjet.

Škoristi su najizgledniji žetončići sljedećeg saborskog saziva

Zbog svega toga je Domovinski pokret ipak svojevrsni gubitnik izbora jer oni su sami govorili da računaju i na 30 mandata u saboru, a dobili su pola, te vrlo moguće ispali iz postizbornih kombinacija.

Nitko ne treba biti iznenađen ako dio zastupnika Domovinskog pokreta u sljedećim danima pretrči Plenkoviću. Oni definitivno imaju najveći žetonski potencijal u ovom sazivu. Blago siromašnima duhom koji vjeruju u principijelnost te koliko opasne toliko i redikulozne ekipe.

Mediokritetski rezultat DP-a pokazuje i koliki je politički utjecaj desničarskih medija, koji su također vodili žestoku kampanju u korist škorista (i Mosta), ali nisu ostvarili značajan utjecaj na desne glasače, koji su ostali vjerni zna se kome.

Potpuni krah Restarta i Davora Bernardića

Domovinski pokret je gubitnik, ali ni približno toliko kao koalicija Restart predvođena SDP-om. Restart je doživio totalni krah s, trenutno, 43 mandata, a kada se pogledaju njegovi program i kampanja, i to je previše. 

Davor Bernardić se na dvije televizijske debate s Plenkovićem pokazao kao netko s kime lider HDZ-a ipak ne može lakoćom obrisati pod, ali to nije bilo ni približno dovoljno za pobjedu. To zapravo nije bilo dovoljno ni za što jer Bernardić je napravio niz katastrofalnih poteza pred ove parlamentarne izbore. Okupio je oko sebe lijevo-liberalnu staru kramu hrvatske političke scene, islužene političare koji su fingirali da imaju viziju iako su svi redom odavno pročitani. Onda je složio izborne liste tako da je na njima pogurao svoje anonimne favorite (tko je, pobogu, Erik Fabijanić?), dok je doista sposobne SDP-ove političare poput Peđe Grbina ponizio nekim smiješnim mjestom na kojem su se morali boriti za preferencijalne glasove. Uostalom, ni sam SDP nije nikad do kraja prihvatio blijedog Beru s njegovim kiselim kupusima i tvitovima u kojima poručuje da je "Zagreb lijep po kiši", pa zašto bi birači?

Bandić kao Bernardićev uteg

Nije se Bernardić nikad uspio ni jasno distancirati od Bandića - za Zorana Milanovića je uvijek bilo jasno da ne podnosi zagrebačkog gradonačelnika, pa čak i kada ga je 2009. podržao kao člana stranke na lokalnim izborima - a glasači lijevog centra Bandića, simbola korupcije u Hrvatskoj, ne mogu smisliti. Ne treba ni zaboraviti da je SDP glasao za raspuštanje sabora i ove parlamentarne izbore upitne regularnosti, što je bila još jedna u niz taktičkih pogreški.

Ukratko, Restart i Bernardić su dobili što su zaslužili: poraz. Istovremeno, dobili su više što su zaslužili jer ono što su pokazali u kampanji i prije ne vrijedi ni 40 mandata u saboru.

Trijumf zeleno-crvene koalicije

Restartu je sigurno odmoglo što se na sceni konačno pojavila prava lijeva opcija, zeleno-crvena koalicija sastavljena od Možemo!, Nove ljevice, Radničke fronte, Oraha, Zagreb je naš! i Za grad. Njihovih trenutnih šest mandata je također trijumf jer su krenuli od nule, a sudeći po kvaliteti i vjerodostojnosti kadra koji ulazi u sabor, oni će biti prava lijeva opozicija HDZ-u, a ne jadni SDP. Već su se dokazali u zagrebačkoj skupštini, u kojoj je četvero zastupnika Lijevog bloka određivalo agendu cijele opozicije, a i sustavno su zagorčavali život gradonačelniku Milanu Bandiću, jednom od najvećih luzera ovih izbora. Izvrstan rezultat zeleno-crvene koalicije u prvoj izbornoj jedinici Tomislava Tomaševića, jednog od lidera koalicije, stavlja u najbolju startnu poziciju da na sljedećim lokalnim izborima dotuče teturajućeg Bandića i tako ovoj opciji osigura vlast u glavnom gradu Hrvatske, koji je u političkom smislu, kako je Bandić volio isticati, pola Hrvatske.

Stoga šest mandata zeleno-lijeve koalicije u saboru vrijedi više od 40 i nešto mandata Restarta jer na tih šest mandata se mnogo toga može graditi. Sabor će biti i zanimljiviji s Katarinom Peović iz antikapitalističke Radničke fronte, koja je u predsjedničkoj kampanji maestralno nokautirala Miroslava Škoru, a ulazak te cijele koalicije predstavlja bitan modernizacijski korak hrvatske političke scene te će se, ako se međusobno ne isposvađaju, tek politički isplatiti u punini za građane RH. Hrvatskoj treba prava lijeva opcija, koja uključuje i onu otvoreno antikapitalističku, kao i prava liberalna opcija. Glasači postoje, samo su čekali autentičnu ponudu.

Liberalna koalicija se trebala prije okupiti

Stoga je osvježenje u sljedećem sazivu sabora i troje liberalnih zastupnika koji, ako žele raditi na izgradnji prave liberalne opcije koja nije prirepak HDZ-u ili SDP-u nikako ne smiju postati Plenkovićevi žetončići. Ako to pak postanu, plesat će samo ovaj mandat i nestati. Dakle, liberalnu opciju čeka proces izgradnje i ujedinjenja, što se vidjelo i po tome da su prekasno složili koaliciju Pametno, Fokusa i Stranke s imenom i prezimenom. Da su to učinili samo mjesec dana prije, bilo bi i više mandata. Ta priča se trebala graditi dulje i snažnije. Zeleno-crvena koalicija im može biti model koji će slijediti za još bolji rezultat na sljedećim izborima.

Glasači su podržali Mostovo autanje

Kada je pak riječ o Mostu, oni su po broju mandata lošije prošli nego prije četiri godine pa se ne mogu smatrati pobjednicima ovih izbora, ali su se i konačno autali kao klerikalna desnica ili demokršćanska stranka (ovisi o kutu gledanja) te tako dobili respektabilan broj mandata.

Njihovi "kapitalci" poput Nine Raspudića, Marije Selak Raspudić itd. pokazali su se kao dobra oklada, no to je još jednom pokazalo da je jedini pravi politički kapitalac Mosta Nikola Grmoja, politički tajnik ove stranke, koji je bio arhitekt te transformacije. Jako je važno da u ovom sazivu ne dođe još jednom, treći put zaredom, do osipanja Mostova kluba jer samo ako ostanu zajedno i složni, mogu računati na opstanak i rast na sljedećim izborima. Dvaput se trik s "kapitalcima" ne može uspješno izvesti. Skoro da ne treba napomenuti da mostovci ne smiju postati Plenkovićevi žetončići jer to bi za njih bio poljubac smrti, kao što je to bila koalicija HNS-a s HDZ-om.

Još četiri godine nikad jačeg Plenkovića i nikad jačeg HDZ-a

U svakom slučaju, sve govori da će i sljedeće četiri godine premijer RH biti Andrej Plenković, a HDZ dominantna stranka u vladajućoj koaliciji, i to dominantna kao nikad otkako je uvedena parlamentarna demokracija.

Pandemija, ekonomski slom i nikad jači HDZ na vlasti, to je ono što nas čeka u sljedeće četiri godine. Hoćemo li sve to uspjeti preživjeti? Zna se.