EUROPSKA UNIJA je do sada u pandemiji SARS-CoV-2 zabilježila preko 300.000 umrlih, pri čemu je drugi val samo do sada za pedeset posto smrtonosniji od prvoga. Lako je moguće da će ukupni broj do stavljanja pandemije pod kontrolu premašiti i pola milijuna, piše Nenad Bakić u analizi koju prenosi Index.

Po broju smrti na milijun uglavnom prednjače nove članice Europske unije, zemlje "nove Europske unije", odnosno bivše socijalističke zemlje - uključujući, nažalost, i nas. Neke među njima u drugom valu imaju i nekoliko desetaka puta više smrti nego u prvom.

Što se događa? Zašto je u drugom valu virus u novim članicama Europske unije postao toliko smrtonosan? Proučavajući ovaj primjer možemo doznati dosta o pandemiji općenito.

1. Zemlje Nove Europske unije (NE), 11 ex-socijalističkih zemalja, u prvom su valu prošle jako dobro. Među 13 najpogođenijih samo je jedna. Sve vlade tih zemalja su uspjeh pripisale sebi, a u nekim zemljama poput naše to su učinili i gurui koji su se smatrali ideolozima barbarskog zatvaranja ili, kako su to neuko zvali, "karantene". 

Na prvom grafikonu su označene crvenom bojom. Svjetlijom nijansom sam izdvojio male baltičke zemlje kod kojih se događa nešto čudno kako bi nam sve bilo jasnije, ali to nije bitno - stvar je ista i kada je gledamo bez ovog izdvajanja.

Kolika je vjerojatnost da su baš zemlje NE-a bile toliko uspješnije svojom voljom od starije, pametnije i iskusnije braće? Možda je nešto drugo posrijedi.

2. U drugom valu su zemlje NE-a bile značajno pogođenije, što možemo vidjeti na drugom grafikonu.

Od top 8 zemalja zauzimaju sedam pozicija. Kolika je vjerojatnost da toliko neuspješnije od drugih zemalja budu samo svojom voljom? Jako mala.

Naravno, ovdje je lako prepoznati "povratak središnjoj vrijednosti" - kako virus radi što hoće, većina zemalja na koncu konvergira sličnom broju smrti. Grafikon 3 prikazuje koeficijent varijacije koji je standardna mjera rasapa nekog skupa.

Ovdje već možemo zaključiti da izvedba zemalja Nove Europske unije kao grupe nema veze s kompetencijama njihovih vlada. Vjerojatnost da grupa svojom sposobnošću bude daleko iznad prosjeka i onda ta ista grupa bude daleko ispod prosjeka, pogotovo u ovakvoj stvari gdje se virus širi preko kontinenta ne poznajući granice, ravna je nuli. Naravno, neke pojedinačne zemlje su bolje ili lošije, kako u upravljanju epidemijom tako i u liječenju.

3. No stvari tek sada postaju vrlo zanimljive. Broj smrti u drugom valu nije samo nadoknadio onaj iz prvog vala nego ga je i prebacio. Zemlje NE-a kao grupa sada su uvjerljivo lošije od ostatka, što možemo vidjeti na grafikonu 4.

Od prvih 13 mjesta zauzimaju osam. Ako izbacimo male baltičke zemlje, ostaje samo Slovačka u donjoj polovici, a ondje se situacija brzo kvari i lako bi i ona mogla doći u gornju.

Usput, kao što vidimo, nešto je posebno s malim baltičkim zemljama te Finskom. Ne znamo još što, i za ovu analizu nije bitno - ako te zemlje izdvojimo, stvari postaju jasnije, ali analiza funkcionira i bez njih.

4. Koje je objašnjenje? Na pamet mi pada sljedeće:

• A. Pokazalo se da je covid-19 jako sezonalan. U zemlje NE-a je krajem zime epidemija došla kasnije i stoga je do dolaska proljeća mogla napraviti puno manju štetu. U našem slučaju je to sigurno tako, što možete vidjeti na grafikonu 5 - reprodukcijski faktor R je pao ispod 1 već prije kraja ožujka, prije nego što su mjere uvedene 23. ožujka i mogle početi djelovati.
  
  
  Grafikon 5.
  
  Uvođenje zabrane kretanja i pad R ispod 1 su označeni crvenom i zelenom crtom. Ovaj izračun je napravila međunarodna grupa škole London School of Health and Tropical Medine u kojoj je sudjelovala i članica našeg Znanstvenog savjeta. Nekako su nam naknadno zaboravili javiti da je R već tada bio pao ispod 1 iako je u početku epidemije sve objašnjavano pomoću njega, što napredne zemlje rade i sada. Iz vremenske perspektive sve je to sada očito i taj prvi val izgleda potpuno benigan spram ovoga sada, ali sjetimo se psihoze u kojoj smo tada živjeli, kada je već bio i najavljen koncept "Logor Hrvatska" s GPS-praćenjem i izlaskom iz kuće svaki treći ili peti dan, i to kad je epidemija već padala. Neiskusni i impresionirani silovitim mjerama zaista smo mislili da one pomažu.
  
  A zašto je epidemija došla kasnije? Tu mislim da je ključ u međunarodnoj povezanosti. Koristio sam vrlo nesavršeni DHL indeks povezanosti i dobio veliko objašnjenje razlike, što se može vidjeti na sljedećem grafikonu.
• 
  Grafikon 6.
  
  Zanimljivo je da i tako nesavršena mjera umreženosti objašnjava toliki dio varijacije. Kao što znamo, najpogođenije zemlje su i najpovezanije: Italija - gusto naseljena Lombardija i radnici iz Kine; Italija, Francuska, Španjolska - turizam; Belgija - sjedište Europske unije i ostalo; Švedska - daleko povezanija od susjeda; a milijun Šveđana je otišlo na školske praznike u inozemstvo u posljednjem tjednu veljače.
• B. Prvi val je zapravo bio daleko jači nego što nam se sada čini jer smo puno manje testirali i lovili slučajeve. Mnoge su zemlje našle da im je tamni broj (neotkriveni slučajevi) bio i nekoliko desetaka puta veći od nađenih - kod nas (ovisno o interpretaciji podataka) 50-80, u Danskoj 80 (u nekom trenutku) i tako dalje. Sada je tamni broj vjerojatno u većini zemalja 5-10, a tekući možda čak i samo 3 jer kako se testira sve više i sve više je ljudi bilo izloženo virusu, veliki tamni broj se nema gdje skrivati.
  
  Stoga se većina zemalja stare Europe u proljeće prokužila, tj. dio je populacije stekao imunitet, i to značajno više nego u slučaju Nove Europske unije, što ne možemo dobro vidjeti ako gledamo samo slučajeve.
   
• C. Sada je potpuno jasno da snažno sezonalna nije samo epidemija virusa SARS-CoV-2, nego i bolest covid-19. Kliničke slike su u prosjeku daleko teže sada nego prije mjesec ili dva. Stope smrtnosti su se u većini zemalja Europske unije udvostručile u samo mjesec-dva, što znači da umire dvostruko više ljudi među potvrđeno zaraženima. To je i uvid međunarodne grupe znanstvenika u kojoj su sudjelovali i naši Gordan Lauc, Alemka Markotić, Dragan Primorac i drugi (https://www.medrxiv.org/con.../10.1101/2020.07.11.20147157v3), koji je u početku bio kontroverzan, ali sada je skor općeprihvaćen. Tako da su oni koji su bili zaraženi u proljeće - više u staroj nego u Novoj Europskoj uniji - imali puno veće šanse za preživljavanje.
   
• D. Jedan dio sigurno leži i u kvaliteti bolničkih sustava. Vjerujem da bogatije zemlje imaju više resursa - primjerice, skupi HFOT uređaji spašavaju živote bolje od respiratora (mi smo sada nabavili veću količinu). 
   
• E. Postoje i druge varijable koje bi se mogle uzeti u obzir, kao što su prethodne sezone gripe, postotak u populaciji starijih od 80 ili postotak populacije u staračkim domovima, ali vjerujem da bi one ukazivale na manji očekivani broj smrti u Novoj Europskoj uniji (no nisam provjerio podatke).

Općenito, zemlje Nove Europske unije - pa ni mi - nisu bile nešto posebno nepripremljene za navodno očekivani jaki drugi val. Pogledajmo samo kako su snaga i rano izbijanje iznenadili i najnaprednije zemlje, s potpuno različitim strategijama: od Njemačke preko Danske i Nizozemske do Švedske. Sjetimo se da su i u skoro svim zemljama političari govorili "samo nosimo maske i neće trebati neke posebne mjere", pa onda "uvedimo neke mjere, a sigurno nećemo lockdown" i tako dalje, a sada smo stigli do čvrstog lockdowna u skoro cijeloj Uniji. Čak i Njemačka, uzor prvog vala, proživljava pravu dramu nakon neuspjelog mekanog lockdowna koji je trebao osigurati miran Božić. Danska i neke druge zemlje nas već prestižu po broju zaraženih, a nije nemoguće da nas prestigne i Njemačka, pa čak i po umrlima. U nekim zemljama se već rađa i treći ili "drugi B" val, pod utjecajem zimskog covida. R je kontekstualan pa čak i ako padne ispod 1, pod utjecajem raznih okolnosti se može vratiti preko 1, a čini se da je naš vrh drugog vala bio odgođen stapanjem s tim (svima iznenađujućim) trećim valom. 

ZAKLJUČAK

• Razvoj epidemije većim je dijelom izvan dosega vlasti.
• Zemlje s jačim mjerama ne prolaze bolje od onih sa slabijima (npr. Slovenija, najgora u ovoj skupini, a vrlo jake mjere je uvela prije eskalacije epidemije).
• Zabrana putovanja koja se uvodi je nekorisna - inspiracija za nju je proljetna zabrana koja se smatrala našom najvažnijom mjerom, a očito nije utjecala na epidemiju.
• U cjelini nismo nešto neuspješniji od drugih, dapače, iako neki imaju značajno jače mjere već dulje - ovo je jedna skupina s kojom se možemo usporediti, a druga je naše susjedstvo (grafikon 7) i samo je Srbija bolja od nas - svaki uspjeh ili neuspjeh treba se gledati relativno. Zna se da neke mjere funkcioniraju, kao što je zabrana skupova, održavanje fizičke distance, pranje ruku, provjetravanje... Njihovo uvođenje mjera treba biti srazmjerno cilju jer nesrazmjerno uvođenje mjera ima i teške negativne posljedice na društvo. Zemlje koje uvedu brutalne, a nepotrebne mjere - ima argumenata da neke brutalne mjere čak i potiču epidemiju - mogu nanijeti i veliku kolateralnu štetu životima i zdravlju svog stanovništva.

Ne zaboravimo, cilj u kontroli epidemije je spuštanje reprodukcijskog faktora R ispod 1, a "zero-covid" strategije su odavno napuštene. Srećom, u Hrvatskoj je R trenutno značajno ispod 1. Nadajmo se da su podaci o epidemiji koje imamo zaista vjerodostojni i da će se takvo stanje održati.

Glavni cilj je, naravno, sačuvanje što više života iako smo pred virusom očito često nemoćni. Stoga je nužno pridržavanje epidemioloških mjera uz, naravno, pojačanu zaštitu ranjivih skupina.