Foto: Index

VELIMIR ŠONJE prikazuje sektor profesionalnih i poslovnih usluga koji u Hrvatskoj čini desetak posto bruto proizvoda. Čak i u krizi, kad je izgubljeno 200 tisuća radnih mjesta, sektor u kojem su arhitekti, konzultanti, oglašivači, pravnici, programeri i drugi uspio je povećati zaposlenost.

U raspravama o zapošljavanju često se spominju tehnološke i strukturne promjene. One određuju posve nove vrste radnih mjesta u modernome gospodarstvu. Kriza je nakon 2008. dodatno ubrzala te promjene i učinila ih vidljivijima.

Mnoge tradicionalne industrije više nisu u stanju povećati zaposlenost. Pritisak na rast produktivnosti rada i u jednoj Njemačkoj je toliko jak, da prerađivačka industrija više nije u stanju dati doprinos rastu zaposlenosti. Robotizacija i umjetna inteligencija postupno zamjenjuju ljude. No, to ne znači – kao što pretpostavljaju tehnološki pesimisti - da u gospodarstvu nema novih radnih mjesta. Kreacija novih poslova preselila se drugdje; ponajprije u sektor profesionalnih i poslovnih usluga.

U ovom se tekstu objašnjava struktura sektora profesionalnih i poslovnih usluga, prikazuje njegov rast i ekonomska važnost, te kratko raspravlja o politikama za njegov razvoj.

Gdje raste zaposlenost

Prema anketi o radnoj snazi, u Njemačkoj se od 2008. do 2014. broj zaposlenih povećao za milijun: s 37,9 na 38,9 milijuna, što je najviša razina u njemačkoj povijesti. Broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji u istom je razdoblju smanjen s 8 na 7,7 milijuna. Udjel zaposlenih u industriji pao je ispod 20%. Pri tome su nova radna mjesta nastala drugdje u gospodarstvu. U sektoru koji u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti poznajemo kao sektor M (stručne, znanstvene i tehničke usluge) otvoreno je više od 200 tisuća. Dakle, svako peto povećanje broja zaposlenih u Njemačkoj ostvareno je u ovom sektoru nakon krize. U sektoru N (administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti) zaposlenost je isto veća, za 60 tisuća nego prije krize.

U Velikoj Britaniji – također interesantnoj ekonomiji koja je puno jače uslužno orijentirana od Njemačke – zaposlenost je 2014. prema anketi o radnoj snazi bila za oko 700 tisuća veća nego 2008. (povećanje na 29,5 milijuna naspram 28,8 milijuna zaposlenih 2008.). Pri tome se zaposlenost u prerađivačkoj industriji smanjila za gotovo 400 tisuća, ali je u sektoru stručnih, znanstvenih i tehničkih usluga broj zaposlenih povećan za gotovo 500 tisuća. U sektoru administrativnih i pomoćnih uslužnih djelatnosti povećanje je bilo veće od 200 tisuća. Dakle, gotovo cjelokupno povećanje broja zaposlenih u Velikoj Britaniji nakon 2008. može se objasniti zapošljavanjem u sektoru profesionalnih i poslovnih usluga.

U Hrvatskoj

Sektor profesionalnih i poslovnih usluga nije lako definirati. Najčešća definicija obuhvaća sektor koji se u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti označava slovom M (stručne, znanstvene i tehničke usluge), N (administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti) i dio sektora J odnosno ICT, ali bez komunikacija, tako da uključuje samo IT – računalno savjetovanje i programiranje i informacijske uslužne djelatnosti (poput usluga poslužitelja i sl.). Tome se mogu dodati i djelatnosti popravaka računala.

Tako definiran sektor profesionalnih i poslovnih usluga u Hrvatskoj je prema anketi o radnoj snazi zabilježio rast broja zaposlenih u krizi za oko 6 tisuća. U isto vrijeme, ukupan broj zaposlenih od 2008. do 2014. smanjio se za gotovo 200 tisuća. Sektor je bio premalen da bi amortizirao pad u tradicionalnim industrijama; samo u prerađivačkoj industriji i graditeljstvu broj radnih mjesta u krizi smanjio se za po 60 tisuća. Međutim, fascinira činjenica da je i u hrvatskim recesijskim godinama sektor profesionalnih i poslovnih usluga bilježio rast broja zaposlenih. Rast bi sigurno bio još i veći da je Hrvatska zadnjih godina zabilježila rast kao druga srednjouropska gospodarstva.

Pogled izbliza u sektor

Važnost sektora profesionalnih i poslovnih usluga leži u njegovom horizontalnom utjecaju na razvoj i rast produktivnosti cjelokupnoga gospodarstva. Kreativne djelatnosti ili - kako se danas sve češće nazivaju - kreativne industrije, poput programiranja, arhitektonskih i inženjerskih usluga, ispitivanja i testiranja, dizajna, marketinga i istraživanja tržišta – istovremeno poboljšavaju kvalitetu i plasman proizvoda i usluga te efikasnost poslovnih procesa. Radi se o aktivnostima koje i same imaju visok sadržaj dodane vrijednosti i koje omogućavaju tradicionalnim industrijama poput poljoprivrede, prerađivačke industrije, građevinarstva, transporta, turizma i financija da se pomiču više u lancu dodane vrijednosti. U ovu skupinu djelatnosti spadaju i pravne usluge, usluge računovodstva, revizije i poreznog savjetovanja, te prije svega usluge poslovnog savjetovanja i upravljanja.

S druge strane, procesne aktivnosti poput administrativnih usluga, usluga upravljanja odnosima s kupcima (npr. pozivni centri), upravljanja i održavanja objekata, zaštitarskih usluga ili posredovanja u zapošljavanju, same imaju manji sadržaj dodane vrijednosti, ali omogućuju trajno povećanje efikasnosti i produktivnosti u tradicionalnim ekonomskim aktivnostima, kroz specijalizaciju i outsourcing.

Prema anketi o radnoj snazi, ove su djelatnosti u Hrvatskoj 2014. zapošljavale oko 100 tisuća osoba. Međutim, to nije realna slika veličine i važnosti sektora profesionalnih i poslovnih usluga. Strukturne poslovne statistike DZS-a pokazuju da su poduzeća iz ovog sektora zapošljavala oko 140 tisuća osoba.

S obzirom na vrlo različite podatke o ukupnom broju zaposlenih iz različitih statističkih izvora, nezahvalno je govoriti o udjelu u ukupnom broju zaposlenih. Međutim nećemo pogriješiti ako govorimo o udjelu od desetak posto. Sličan udjel (9,3%) ove djelatnosti bilježe kada se mjeri udjel u bruto dodanoj vrijednosti prema stalnim cijenama. Stoga se može zaključiti da profesionalne i poslovne usluge zauzimajući oko desetine gospodarstva predstavljaju njegov važan dio, i taj udjel je sličan kao u drugim europskim zemljama.

Način ostvarivanja ekonomske kreativnosti i efikasnosti bitno se promijenio unazad nekoliko desetljeća. Time se istovremeno može objasniti transformacija koncepta poduzeća i razvoj sektora profesionalnih i poslovnih usluga.

Zamislimo tradicionalnu, veliku industrijsku tvrtku. Upravljanje, razvoj proizvoda, dizajn, marketing, dio prodaje, sve to i više od toga, bilo je koncentrirano pod krovom jedinstvene tvrtke, registrirane u sektoru prerađivačke industrije. Zahvaljujući vertikalnoj integraciji, cjelokupan lanac dodane vrijednosti ostvarivan je u bazičnom sektoru.

Tadašnja vertikalna integracija poduzeća objašnjava se pomoću tri silnice:

Prvo, tržišta i ukusi kupaca nisu bili odveć sofisticirani. Integrirane tvrtke su izrastale u počecima stvaranja potrošačkog društva. Najvažnije je bilo imati proizvod, i tržište bi ga već nekako progutalo. Diferencijacija proizvoda i monopolistička konkurencija bili su u povojima.

Drugo, proizvodilo se pretežno za nacionalno tržište. Najveći broj tvrtki nije imao potrebu formirati grupne centre kompetencije u vidu neovisnih pravnih osoba koje opslužuju (npr. uslugama marketinga ili IT-a) veći broj članica grupe na različitim tržištima.

Treće, pri pokretanju organizacije najveći je problem bio mobilizirati resurse. Teže se dolazilo do radnika, od kojih je jedan dio još uvijek bio posvećen tradicionalnim djelatnostima ili izvan aktivnog stanovništva. Još teže se dolazilo do znanja i moderne tehnologije, pa su i istraživanja i razvoj bili organizirani unutar poduzeća.

Danas je ta tradicionalna, vertikalno integrirana tvrtka, na neki način rastočena. Sofisticirani ukusi i potrebe kupaca nameću puno veće zahtjeve pred razvoj i oblikovanje proizvoda, istraživanje tržišta, marketing, prodaju te druge djelatnosti, čime se otvara prostor za stjecanje posebnih znanja, specijalizaciju i samostalnu organizaciju ovih poslova. Velike tvrtke posluju u međunarodnom okviru, što stvara potrebu za autonomnim funkcioniranjem grupnih centara kompetencije. Mobilizacija resursa više nije problem – sve se puno jednostavnije može kupiti na tržištu, ne više samo tehnologija, nego čak i usluge inovacija.

Zbog toga su organizacijske promjene zahvatile tradicionalne sektore. U njima opstaju najuže definirane glavne aktivnosti – radni procesi – najčešće organizirani u jedinstvenim tehnološkim cjelinama, pogonima. Izdvajaju se kreativne djelatnosti, kao i djelatnosti usmjerene ka većoj procesnoj efikasnosti.

Stoga jedan dio takozvane deindustrijalizacije nije nastao zbog stvarnog odumiranja industrije, nego zbog novog oblika organizacije koji je omogućio izuzetan rast produktivnosti, a koji je pri tome doveo i do stvaranja posve novih, autonomnih djelatnosti.

Važnost za međunarodnu razmjenu

Osim što ima svoju mikroekonomsku priču, sektor profesionalnih i poslovnih usluga ima i svoju priču o međunarodnoj razmjeni. U zemlji u kojoj se izvoz usluga identificira s turizmom čudno može zvučati da u uslužnom sektoru postoji još jedna grupa aktivnosti čiji izvoz premašuje zavidnu brojku od milijardu eura.

Prva slika u nastavku prikazuje strukturu izvoznih prihoda prema vrstama. Druga prikazuje prihode (izvoz usluga), rashode (uvoz) i saldo. Vidi se da je saldo međunarodne razmjene u ovoj vrsti usluga pozitivan, te da je izvoz već 2013. premašio razinu prije krize iz 2008.

U sektoru profesionalnih i poslovnih usluga riječ je o B2B uslugama koje izravno i bitno povećavaju produktivnost glavnih djelatnosti. Imamo li na umu dominantno B2B narav ovoga sektora, brzo ćemo uvidjeti da bi se njegov obuhvat lako mogao proširiti.

Prvi sektor odnosno dio sektora koji bi se mogao uključiti u obuhvat sektora profesionalnih i poslovnih usluga prema ovom kriteriju je obrazovni sektor. To se osobito odnosi na njegov dio koji je okrenut zadovoljenju obrazovanih potreba u poduzećima. On se po svojoj naravi brzo prilagođava potrebama tržišta, nastojeći ponuditi programe koji će ljudima pružiti neposredno korisna znanja, a certifikatima i diplomama pridati mjerljive tržišne vrijednosti. Stoga privatne usluge obrazovanja neposredno utječu na rast produktivnosti i kreativnosti u uvjetno glavnim djelatnostima.

U tom kontekstu, otvaranje unutarnjeg tržišta EU prigoda je koju hrvatsko gospodarstvo već počinje koristiti. Međutim hrvatske tvrtke u sektoru profesionalnih i poslovnih usluga razmjerno su male, čak i ako se uzme u obzir čimbenik malog tržišta. Slijede njihove konsolidacije, okrupnjavanja, nove prilike kroz izvoz – samostalno, ili češće u vidu potpora tvrtkama iz prerađivačke industrije i turizma – i razvoj novih strategija za otpor inozemnoj konkurenciji na otvorenom EU tržištu. Jer, kao što je našim tvrtkama olakšan nastup na drugim tržištima zemalja članica, tako će i tvrtkama iz drugih zemalja članica biti olakšan pristup našem tržištu. Iako su u ovim djelatnostima često presudne lokalne mreže i specifična znanja (engl. home bias), daljnje otvaranje tržišta će uslijediti, pa je sada pravi trenutak za početak dijaloga o javnim politikama. Nakon što je, nadam se, osviještena činjenica da sektor profesionalnih i poslovnih usluga posluje i raste kao ekonomski smislena cjelina.

Imaju li smisla politike za ovaj sektor

Preostaje odgovoriti na pitanje imaju li politike usmjerene prema sektoru profesionalnih i poslovnih usluga smisla?

S jedne strane prirodno se nameće ideja da jedan od rijetkih sektora koji zapošljava treba nekako potaknuti. S druge strane, svatko mora biti razumno skeptičan kada se postavi ovo pitanje. U praksi zemalja poput Hrvatske, „politike“, pogotovo prema pojedinim sektorima, najčešće znače subvencije, protekcionizam, privilegiju ili neki drugi oblik rentijerstva. Takve „tradicionalne“ politike sigurno nemaju smisla. Unatoč tome, „otkriće“ sektora koji nikada do sada nije bio promatran kao ekonomski smislena cjelina, koji ima iznenađujuće visok udjel od gotovo 10% u nacionalnom gospodarstvu mjereno kriterijem realne dodane vrijednosti (više od npr. turizma ili graditeljstva) i koji aktivno zapošljava, dovoljno je intrigantno da ustrajemo na ovom pitanju. Osobito ako se javne politike za sektor profesionalnih i poslovnih usluga trebaju usmjeriti na jačanje konkurentnosti kroz smanjenje regulatornog tereta i administrativnih opterećenja. Takve politike bi u konačnici mogle biti korisne za konkurentnost i rast drugih sektora gospodarstva.

Neke razvijene tržišne ekonomije (npr. Velika Britanija, Nizozemska, Danska) odavno su prepoznale sektor profesionalnih i poslovnih usluga kao bitan pokretač konkurentnosti cjelokupne nacionalne ekonomije i počele osmišljavati politike za taj sektor. Osim toga, taj će sektor uskoro postati jedna od glavnih tema pri vođenju ekonomske politike. Europska Komisija na jesen 2015. izlazi sa Strategijom za unutarnje tržište, u kojoj će sektor profesionalnih i poslovnih usluga zaslužiti posebnu važnost u pogledu daljnje liberalizacije tržišta usluga.

Cijelu studiju možete pročitati ovdje. Okrugli stol o razvoju i politikama u sektoru profesionalnih i poslovnih usluga održat će se u HUP-u 15. listopada. 2015.

Tekst je izvorno objavljen na Banka.hr