NJEMAČKA kancelarka Angela Merkel ovih se dana nalazi u jednoj od najizazovnijih situacija svoje duge kancelarske karijere koja bi mogla rezultirati i njenim rušenjem i raskidom višedesetljetnog saveza njene stranke CDU i bavarske sestrinske stranke CSU. Razlog krize jest sukob Merkel i donedavnog predsjednika CSU-a i bavarskog premijera Horsta Seehofera, kojega je Merkel imenovala ministrom unutarnjih poslova u svojoj četvrtoj vladi, čime se usput odrekla i svojeg najlojalnijeg suradnika Thomasa de Maizière, koji je taj resor vodio u dva prethodna mandata.

Merkel je računala na to da će Seehofera u vladi lakše kontrolirati nego što je to bilo dok je bio bavarski premijer, tj. kada su se javno sukobljavali zbog politike prema migrantima, u čemu je Seehofer mnogo bliži svojem omiljenom gostu, mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, nego Merkel. No, kancelarka se očito prevarila, jer Seehofer je poznat kao impulzivan i neukrotiv političar, koji sukobe ne izbjegava nego u njima uživa. On je u ovom trenutku vjerojatno najveća prznica njemačke političke scene, svojedobno opisan kao “podrugljivi tiranin” u tjedniku Der Spiegel zbog svojeg ironičnog otresanja na podređene.

Događaji koji proteklih dana potresaju politički Berlin pokazuju da Seehofer nema problema otresati se i na nadređene, konkretno Angelu Merkel.

Merkel i Seehofer slažu se oko 62 točke njegova plana, ali su se oko 63. posvađali na mrtvo ime

Naime, Seehofer je prošli tjedan najavio predstavljanje svojeg masterplana za novu njemačku politiku prema izbjeglicama i migrantima koji se sastoji od 63 točke odnosno mjere, a prijepor je nastao u vezi jedne od njih. Merkel i Seehofer se, dakle, slažu oko 62 točke, ali ona 63. prijeti raskidom aktualne vladajuće koalicije i izbacivanjem CSU-a iz vlade. 

U točki prijepora Seehofer predlaže da migranti, za koje se smatra da nemaju šanse dobiti azil, budu vraćeni odmah na njemačkoj granici, i to u članice EU-a iz kojih su došli, odnosno u kojima su prvotno stupili na tlo EU-a. Ovdje treba naglasiti da bi Seehoferov plan mogao značiti katastrofu za Hrvatsku, koja se upravo nalazi pred novim naletom izbjegličkog vala, jer ako bi Njemačka počela vraćati migrante u Austriju, oni bi ih vraćali u Sloveniju, a Slovenija u Hrvatsku. Principom domina Hrvatska bi po Seehoferovom planu postala hot spot za migrante.

Seehoferova ideja je jako loša za Hrvatsku

Merkel se toj ideji suprotstavila jer zagovara da Europska unija pronađe zajedničko rješenje za migrantsku krizu - u ovom trenutku to znači snažniju zaštitu vanjskih granica EU-a i kvote za raspodjelu migranata po svim članicama - te bi soliranje Njemačke to definitivno potkopalo i ohrabrilo i sve druge članice EU-a da uvedu sve rigoroznije mjere i to nauštrb ostalih članica.

Na prvi pogled se činilo da ne bi trebalo biti teško postići dogovor oko jedne problematične točke od sveukupno 63 koje čine Seehoferov masterplan, no on je odbijao odustati, što je značilo da za svoju politiku nema podršku kancelarke i da masterplan ne može javno predstaviti. Prezentacija je naprasito otkazana dan prije nego se trebala održati, a njemački su mediji u tom trenutku već brujali o svađi u vladi, i to svađi između sestrinskih stranaka. CSU se jedinstveno stavio iza svog donedavnog predsjednika, zastupnici CDU-a su ih počeli optuživati da žele srušiti vladu, dok su analitičari zaključili da je CSU spreman učiniti sve kako bi pobijedio na jesenskim izborima u Bavarskoj, u kojoj neprekinuto vlada od kraja Drugog svjetskog rata.

Zeleni Merkel već nude podršku ako izbaci CSU iz vladajuće koalicije

Ovaj vikend je sastančio i stranački vrh CDU-a, svjestan da bi izgledalo jako loše da se aktualna vlada raspadne zbog svađe CDU-a i CSU-a, ali i bijesan na Seehofera zbog njegova ponašanja. U medije je iscurila i Seehoferova rečenica da on “s tom ženom više ne može raditi”, misleći pritom na Merkel. Socijaldemokrati, kao treći koalicijski partner četvrte Merkeličine vlade, sa strane su i donekle u šoku promatrali što se događa, jasno signalizirajući da Merkel ima njihovu podršku. Ekstremno-desni AfD, čiji je raison d'etre rušenje Angele Merkel, toliko se pak napalio na fajt u vladi da su ozbiljno shvatili jednu vijest njemačkog satiričkog tjednika Titanic i zbog nje proglasili politički kraj Angele Merkel.

Angela Merkel je, kao što je to njen običaj, mudro šutjela i igrala na vrijeme, ali ovaj put sa sviješću da bi krah koalicije doista mogao značiti i kraj njene političke karijere. Čak i ako bi ostala kancelarka, jer Zeleni su se diskretno ponudili da u vladi preuzmu poziciju CSU-a, ona bi bila zapamćena kao liderica koja je dozvolila raspad višedesetljetnog saveza CDU-a i CSU-a.

Ovo je nesumnjivo najveća politička kriza za Merkel otkako je 2005. postala kancelarka, jer je suočena praktički s pobunom u vlastitim redovima, no Mutti nikad ne treba prerano otpisati. Njena politička osmrtnica pisala se uzaludno već nekoliko puta. 

Ima li uopće nade za novu migrantsku politiku Europske unije?

Zato je u ovom trenutku ipak najvjerojatnije kako će CDU i CSU ipak iznjedriti neki kompromis. Šuška se da bi Seehofer mogao na određeni rok odustati od sporne točke svojeg masterplana, te da bi Merkel u tom periodu trebala dogovoriti sveobuhvatno rješenje na razini cijele Europske unije. 

To će biti ogroman izazov za Merkel ako se zna da države poput Poljske i Mađarske odbijaju ikakvu promjenu europskih pravila oko migranata, tzv. Dublin III protokol u kojem se kaže da su za migrante odgovorne one članice na čije tlo migranti prvo dođu. To je u ovoj situaciji neupitno nepravedan dogovor, jer se time sav teret izbjegličke krize de facto ostavlja na leđima Grčke, Italije i Hrvatske, te još nekoliko rubnih članica EU-a. Također, vrijeme istječe što znači da standardno taktika odugovlačenja i iscrpljivanja ovaj put Merkel neće upaliti.

Njemačka kancelarka je, dakle, oslabljena i previranjima u vlastitoj vladi i svojom zapravo sve slabijom pozicijom unutar EU-a, gdje liderstvo sve više preuzima francuski predsjednik Emmanuel Macron. Ali poznato je da se ranjena zvijer najžešće bori za svoje preživljavanje, a da Merkel nije tek dobrohotna Mutti, nego i opasna politička životinja, dokazala je samom činjenicom da Njemačku vodi u četvrtom uzastopnom mandatu.