VOJNI sukob između Armenije i Azerbajdžana koji je izbio u nedjelju rano ujutro oko odmetnute pokrajine Nagorno-Karabah nastavio se jutros korištenjem teške artiljerije, navodno s obje strane.

Ministarstvo obrane Nagorno-Karabaha priopćilo je da je još 15 vojnika poginulo preko noći, čime se broj popeo na 32 od nedjelje. U isto vrijeme obje strane prijavljuju civilne žrtve, javlja Al Jazeera - jednu ženu i dijete u Nagorno-Karabahu i obitelj od pet članova u Azerbajdžanu. Prema izjavama dužnosnika obiju zemalja i izvorima iz redova pobunjenika, u dva dana je stradalo najmanje 46 vojnika i civila.

"U Armeniji su proglašeni vojna kontrola i opća mobilizacija. Tražim od svih da se pojave u vojnim povjerenstvima", napisao je u nedjelju na Facebooku premijer Armenije Nikol Pašinjan. Pozvao je također stanovništvo da "bude spremno braniti svetu domovinu".

"Prije Armenije i Nagorno-Karabah je proglasio ratno stanje i opću mobilizaciju svog muškog stanovništva", objavio je predsjednik te samoproglašene države Arajik Harutjunjan. Snage te odmetnute pokrajine priznale su da su izgubile određene položaje u azerbajdžanskoj ofenzivi. Azerbajdžan je također proglasio vojnu kontrolu i uveo policijski sat u većim gradovima. 

>>Armenija i Azerbajdžan ratuju, ubijeni vojnici i civili. Javile se Turska i Rusija

"Na korak smo od rata širokih razmjera"

Obje strane optužuju onu drugu da je prva počela sukob. Armenija tvrdi da je Azerbajdžan napao civilne mete, uključujući one u Stepakanertu, glavnom gradu Nagorno-Karabaha, i obećava "proporcionalni odgovor".

"Mi branimo svoj teritorij, naš cilj je ispravan", poručio je pak azerbajdžanski predsjednik Ilham Alijev u obraćanju naciji, ponavljajući riječi sovjetskog diktatora Josifa Staljina nakon nacističke invazije SSSR-a u Drugom svjetskom ratu.

"Karabah je Azerbajdžan", dodao je. 

"Na korak smo od rata širokih razmjera. Jedan od glavnih razloga za ovu eskalaciju je to što je tjednima izostalo bilo kakvo proaktivno međunarodno posredovanje između dviju strana", upozorila je Olesja Vartanjan iz Međunarodne krizne skupine za AFP.

Vrlo sličnu formulaciju iskoristio je i sam armenski premijer Pašinjan u svom obraćanju: "Na rubu smo rata širokih razmjera na južnom Kavkazu. Mogao bi imati vrlo nepredvidive posljedice. Mogao bi se proširiti izvan granica regije i zaprijetiti međunarodnoj sigurnosti."

Armensko ministarstvo obrane priopćilo je da su se borbe nastavile noćas, a azerbajdžansko ministarstvo obrane izjavilo je da su armenske snage granatirale grad Terter.

U Erevanu se Armenci javljaju za odlazak na frontu

U centru Erevana, glavnoga grada Armenije, skupljaju se ljudi spremni ići na frontu, prenosi dopisnik Deutsche Wellea s lica mjesta. U nedjelju je predsjednik vlade te zemlje Nikol Pašinjan objavio da su oborena dva azerbajdžanska vojna helikoptera i tri bespilotne letjelice, kao i da su uništena tri tenka, što Azerbajdžan negira.

Nije bilo moguće iz neovisnih izvora utvrditi je li to djelovala armenska vojska ili pobunjenici u samoproglašenoj Republici Nagorno-Karabah, području koje se službeno nalazi u Azerbajdžanu, ali je pod kontrolom tamošnjih Armenaca koji čine većinu stanovništva toga područja.

U svakom slučaju, radi se o najžešćim vojnim sukobima na južnom Kavkazu od 2016., regiji koja ima strateški značaj zbog ključnih pravaca transporta nafte i plina koji idu kroz nju. Sukob 2016., u kojem je u četiri dana poginulo 200 ljudi, poznat je u toj regiji kao Četverodnevni rat. 

U ovom trenutku Armenija i Azerbajdžan najbliže su totalnom ratu što su bili od raspada Sovjetskog Saveza i rata koji je uslijedio kad se većinski armenska pokrajina Nagorno-Karabah odcijepila od Azerbajdžana 1988., tri godine prije nego što je Azerbajdžan proglasio neovisnost od SSSR-a.

U ratu između Azerbajdžana i Nagorno-Karabaha od 1988. do 1994. poginulo 30 tisuća ljudi

Rat u kojem je Armenija, također bivša članica SSSR-a, aktivno podržavala Nagorno-Karabah potrajao je čak šest godina, ali eskalirao je u posljednje dvije godine (1992. do 1994.). Osim što je odnio 30 tisuća života, pretežno na azerbajdžanskoj strani, rat je bio obilježen pokoljima i etničkim čišćenjem s obje strane - do 230 tisuća Armenaca iz Azerbajdžana i 70 tisuća Azerbajdžanaca iz Armenije i Nagorno-Karabaha protjerano je ili pobjeglo iz svojih domova. 

U ratu koji je završen primirjem u svibnju 1994. (uz rusko posredovanje) armenska strana odnijela je relativnu pobjedu, zadržavanjem kontrole nad odmetnutom enklavom. Ipak, mirovni sporazum nikad nije potpisan, a nova Republika Artsakh ostala je međunarodno nepriznata do danas. Ipak, valja napomenuti da je Nagorno-Karabah bio autonomna pokrajina i u SSSR-u, u sklopu Sovjetske Socijalističke Republike Azerbajdžan.

Ipak, nije izvjesno da će i ovaj sukob eskalirati do takvih razmjera. Urednik za međunarodne odnose televizije France 24 Armen Georgian tako smatra da je Pašinjanovo upozorenje ponajprije pokušaj da privoli međunarodne igrače da pomognu okončati sukob i dogovoriti primirje.

Armenija i Azerbajdžan zasad ipak ne ratuju izravno

"Ako pogledate što se događa preko noći i jutros, čini se da se radi o lokaliziranim borbama, a ne borbama izvan Nagorno-Karabaha. Tako da je prerano govoriti o širokom sukobu u regiji, na što je premijer Pašinjan aludirao", ocijenio je urednik France 24.

"Oni kažu da se borbe odvijaju duž crte razgraničenja Nagorno-Karabaha, a ne duž granice Armenije s Azerbajdžanom, tako da se nisu proširile, koliko znamo. Ovo zasad izgleda, barem meni, kao lokalizirani konflikt u samom Karabahu. Naravno, nikad ne znate hoće li stvari izmaknuti kontroli, ali nisam siguran da se ravnoteža vojne moći promijenila tako fundamentalno da bi sad Azerbajdžan mogao ići dalje nego što je išao prije četiri godine", zaključuje Georgian.

Turska osuđuje Armeniju, Rusija poziva na primirje i pregovore

O sukobu su se u međuvremenu oglasile Turska i Rusija. Glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalin na Twitteru je objavio kako Ankara osuđuje napad Armenije na Azerbajdžan.

"Azerbajdžan ima potpunu podršku Turske u svom pravu na samoobranu", napisao je.

Turski ministar obrane Hulusi Akar okrivio je Armeniju, s kojom Turska uopće nema diplomatske odnose, za sukob koji bi mogao "zapaliti regiju".

S druge strane, Rusija pokušava smiriti situaciju. Glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova poručila je da ministar Sergej Lavrov "intenzivno kontaktira kako bi potaknuo obje strane na prekid vatre i početak pregovora kako bi se stabilizirala situacija".

Američko ministarstvo vanjskih poslova također je osudilo nasilje i pozvalo na hitan prekid neprijateljstva. Predsjednik Donald Trump komentirao je na press-konferenciji kako će "vidjeti može li se to zaustaviti".

I Iran se ponudio da ponovno posreduje u obnovljenom sukobu između Armenije i Azerbajdžana zbog regije Nagorno-Karabah.

Njemački šef diplomacije Heiko Maas također je pozvao obje strane da "odmah prekinu borbena djelovanja i posebno granatiranje sela i gradova".

Rusija izvozi oružje i Armeniji i Azerbajdžanu

I dok je pozicija Turske kao čvrstog saveznika i pokrovitelja Azerbajdžana neupitna, pozicija Rusije nešto je ambivalentnija nego što se čini na prvi pogled. Rusija, naime, slovi kao tradicionalna saveznica Armenije, s povijesnim vezama koje se prije svega temelje na zajedničkoj pravoslavnoj vjeri. No Rusija je posljednjih godina izvezla sofisticirano naoružanje i u Armeniju i u Azerbajdžan. 

U skladu s tim, Moskva je zauzela mnogo neutralniji stav od Istanbula.

Kako je za Deutsche Welle komentirala novinarka njemačkog javnog servisa ARD-a Silvia Stöber, Rusija i Turska, podržavajući prva Armeniju, a druga Azerbajdžan, raspiruju konflikt dviju bivših sovjetskih republika.

"Vodstvo Azerbajdžana možda ima više motivacije da sukob eskalira jer ima snažnu podršku Turske. S druge strane, uvoz ruskog oružja u Armeniju znači da će se sukob vjerojatno nastaviti. Tenzije traju godinama“, kaže Stöber: "Obje strane su u lošoj ekonomskoj i političkoj situaciji i obje vlasti pokušavaju okupiti narod iza sebe. Koriste svaki povod da skrenu pozornost s domaćih problema.“

Ipak, s obzirom na zatopljavanje odnosa između Moskve i Istanbula, koje nije pretjerano narušilo ni izravno podržavanje suprotstavljenih strana u ratu u Siriji, za pretpostaviti je da će ove dvije vojne sile pokušati zaustaviti daljnju eskalaciju između svojih saveznika.