OVO JE KLJUČNI trenutak u kojem i ruski napredak i atrofija Zapada prijete transformacijom najvećeg kopnenog rata u Europi od 40-ih godina prošlog stoljeća.

Putujući s Minhenske sigurnosne konferencije prema ukrajinskim prvim linijama, uljudna frustracija i manikirane molbe zapadnih čelnika i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog čine se još očajnijima. Upozorenja da bi Ukrajina mogla pretrpjeti neuspjehe na frontu ako Kongres Sjedinjenih Američkih Država nastavi blokirati paket pomoći od 60 milijardi dolara, sada su se pretvorila u gorku i brutalnu stvarnost, piše CNN.

Obećanja i retorika minhenskih odijela i limuzina dosad su dali malo rezultata. Ukrajina gubi ljude i zemlju. Sve je vrlo stvarno, neposredno i snažno. Nakon mjeseci zastoja mogućnost sveobuhvatnih promjena na prvim linijama sasvim je realna.

Navalni je mrtav i to znači da je brutalnost Putinovog režima pojačana

Užasna smrt ruskog oporbenog čelnika Alekseja Navalnog znači da je brutalnost Putinovog režima pojačana i kristalno jasna europskim čelnicima, koji su se bojali da će summit biti opterećen sumnjama u privrženost Donalda Trumpa NATO savezu.

Predsjednik Latvije govorio je o "ubojstvu", a njemački ministar obrane o tome kako je smrt pokazala da je Rusija "voljna i spremna provocirati" Zapad. Ukrajina je obrazložila da je to jasan dokaz kako je Putin previše iracionalan čovjek za pregovore.

Ipak, ova je konferencija - često debatni klub fiksiran na pratnju i zaobilaženje konkretnih rezultata - završila bez većeg napretka. Američki predsjednik Joe Biden rekao je 2021. godine da bi smrt Navalnog dovela do "razornih posljedica" po Rusiju.

Ipak, alati Bijele kuće donekle su potrošeni invazijom 2022. i do ponedjeljka ujutro - 72 sata nakon što je objavljena Navalnijeva smrt - nisu najavljene nikakve mjere. Američka potpredsjednica Kamala Harris mogla je samo osuditi "političke igre" Kongresa vođenog republikancima, koji je upravo uzeo dva tjedna odmora.

Pad Avdijivke dolazi kao posljedica propasti ofenzive na ljeto

Zelenski je došao za govornicu u Münchenu odmah nakon što je Ukrajina u subotu objavila svoje povlačenje iz važnog grada Avdijivke na istočnoj bojišnici te ukazao na ozračje poraza u Ukrajini i divljaštvo u Rusiji, ali nije učinio gotovo ništa da ishodi hitno potrebne američke milijarde.

Sam po sebi, ukrajinski poraz u Avdijivki ne najavljuje veliku promjenu sudbine Kijeva. Ima samo umjerenu stratešku važnost. Ali Ukrajina je ovaj grad držala cijelo desetljeće, otkako je 2014. godine pokrenuta prva ruska invazija na regiju Donbas.

Ukrajina je najavila dobrovoljno povlačenje nakon više mjeseci ogromnog pritiska Rusije, što je možda bilo potaknuto nekim političkim realnostima. Obrana Bahmuta - još jednog grada na istočnoj bojišnici koji je Moskva bila spremna platiti tisućama života prošle godine - koštala je Kijev resursa koje je trebao uložiti u protuofenzivu na jugu prošlog ljeta, tvrde kritičari ukrajinske politike.

Ta je protuofenziva propala, a preustroj ukrajinskog vrha - u kojem je arhitekta propalog ljetnog napada, generala Valerija Zalužnog naslijedio njegov prvi zamjenik Oleksandar Sirski - događa se i u najgore i u najbolje vrijeme, ovisno s kim razgovarate. Netrpeljivost između Zelenskog i njegovog vojnog zapovjednika postala je smetnja ratnim naporima i očito su bile potrebne nove ideje.

Sirski nema puno vremena ni prostora

Ipak, Sirski mora zamijeniti zapovjednika koji je vrlo popularan među vojnicima i civilima u vrijeme kada je Ukrajina počela posrtati u svim smjerovima. On nema vremena za razmišljanje ili preispitivanje. Neke analize smatraju Sirskijev čin povlačenja iz Avdijivke pokušajem da pokaže više zaštitnički stav prema životima vojnika nego što to sugerira njegova reputacija tvrdog čovjeka.

Kijev se sada nosi s ruskim napadima na mnogim frontovima. Nakon Avdijivke Rusi bi mogli pokušati počistiti i druga okolna sela. Pa ipak, pad ovog željezničkog čvorišta oslobađa ruske postrojbe i zračne snage za borbu drugdje. To bi mogao biti Vulehdar na jugu. Na zapadu je jedno od glavnih i rastućih postignuća južne protuofenzive Robotine - gdje su stotine poginule u oštrim borbama za maleno selo - sada pod prijetnjom.

Ruski blogeri predložili su potpuni napad na istočno krilo. Ukrajinski dužnosnici tvrde da su odbijeni. Postoji pritisak u blizini Kupjanska, na rubovima Harkiva, a također bi moglo doći do još jednog ruskog napredovanja oko Bahmuta.

Nije jasno za što su i koliko Rusi trenutno sposobni

Razmjeri ruskih sposobnosti i namjera trenutno su nejasni, a važno je imati na umu nered i kolaps u kojem su bili prije godinu dana pod istim predsjednikom i ministrom obrane. No njima je prijeko potrebna demonstracija pobjede uoči Putinova reizbora za predsjednika za nešto manje od mjesec dana. Čini se da njihov vojno-industrijski kompleks užurbano proizvodi ratni materijal, a blagajna Kremlja nikad nije bila punija.

Bilo bi pogrešno misliti da je Putin - sa svojim državnim aparatom i gospodarstvom sada potpuno opremljenim za sukob na neodređeno vrijeme - obuzdao svoje ambicije. U svom nedavnom intervjuu s Tuckerom Carlsonom čak je o Poljskoj, članici NATO-a, govorio kao o zalutalom vazalu. Koliko je daleko spreman ići ostaje nejasno, ali i činjenica da je odgovor na ovo pitanje nepoznat treba zabrinjavati.

Rusi su uporni i bešćutni

Ključna prednost ruskih snaga sada je upornost - ustrajna i bešćutna. Moskva ima nešto što Kijevu nedostaje, a to je stalni dotok regruta - vojnih obveznika, plaćenika, zatvorenika - na prve crte bojišnice, koje je spremna potrošiti za manje ciljeve nemaštovitim frontalnim napadima, a može ih nadomještati nevjerojatnom brzinom.

Nasuprot tome, Ukrajini nedostaje ljudstva i odugovlači s odlukom o proširenju novačenja na 25-godišnjake i 26-godišnjake. Zalužni je tražio još 500.000 ljudi, a to se tek treba dogoditi. Nedostaje municije pa na ugroženim linijama bojišnice Ukrajina mora štedjeti granate, dok se moskovske snage mogu osloniti na dopunu topničkog streljiva izdaleka, primjerice iz Sjeverne Koreje.

Zapadna pomoć, koju je Europska unija dopunila prošlog mjeseca, još uvijek je oskudna zbog republikanske disfunkcije u Kongresu. Zastupnički dom otišao je na dvotjednu stanku. U ta dva tjedna mogle bi se dogoditi promjene na bojišnici o kojima Ukrajina nije ni sanjala prije samo šest mjeseci.

Posljedice neodlučnosti Kongresa već su katastrofalne. Uvjerenje - kojeg se možda drže neki neinformirani republikanci - da će se Putin bude li se Ukrajinu dovoljno ignoriralo, nekako zaustaviti i jednostavno prestati, već je razotkriveno kao zabluda samo u posljednjih nekoliko tjedana.

Kremlj neće stati. Ukrajina će nastaviti slabiti bez zapadne pomoći u milijardama dolara. Rat neće nestati. A odluke s kojima će se Zapad suočiti u nadolazećim mjesecima neće se odnositi na spremnost slanja mizerne pomoći oko koje trenutačno dvoji.

Umjesto toga, Zapad bi se mogao suočiti s većim egzistencijalnim pitanjima o pružanju puno više pomoći, i to vrlo hitno, kako bi se spriječilo da ukrajinski rat ne postane europski.