DOK JE BEZBRIŽNO šetao suncem obasjanim javnim trgom, krijumčar očito nije imao pojma da ga netko prati. On je nizak i zdepast 39-godišnjak u blijedozelenom odijelu i bejzbolskoj kapi - neupadljiva figura koja je popodne šetala od prihvatnog centra za migrante pod šatorima do obližnje tramvajske stanice.

BBC-jeva ekipa je pojurila. "Znamo tko si", rekao je novinar kad su ga sustigli nasred trga u glavnom gradu Luksemburga: "Ti si krijumčar".

Ova konfrontacija označila je kulminaciju BBC-jeve istrage koja je započela 51 dan ranije - nekoliko sati nakon što je petero ljudi, uključujući sedmogodišnju djevojčicu Saru, umrlo u moru kod sjeverne Francuske. Ugušila se pod gomilom tijela u čamcu na napuhavanje.

U nastavku prenosimo BBC-jev tekst:

"Ta nas je istraga odvela iz neformalnih kampova za migrante oko Calaisa i Boulognea, do jedinice francuske policije u Lilleu, tržnice u Essexu, belgijske luke Antwerpen, Berlina i naposljetku do Luksemburga i trodnevnog promatranja tamošnjeg prihvatnog centra.

Čovjek koji sada stoji pred nama, znali smo sigurno, bio je krijumčar koji je plaćen da organizira opasno putovanje Sare i njezine obitelji u Englesku.
Ovo je priča o tome kako smo mu ušli u trag.

"Kunem se da to nisam ja"

"Kunem se da to nisam ja", izjavljivao je krijumčar više puta, vraćajući se prema obližnjoj tramvajskoj stanici pored Europskog suda pravde. Ali već smo vidjeli njegovu iračku putovnicu i talijansku osobnu iskaznicu. Nekoliko trenutaka kasnije, posljednji dio slagalice sjeo je na svoje mjesto kada mu je telefon počeo zvoniti u džepu.

Isprva ga je ignorirao, ali kada ga je konačno izvukao i kada smo vidjeli broj dolaznog poziva na njegovom ekranu, imali smo uvjerljiv dokaz njegove krivnje. Zašto? Jer mi smo ga zvali.

Prethodnih tjedana jedan član BBC-jeve reporterske ekipe predstavljao se kao migrant koji želi prijeći La Manche i ući u Englesku. Nakon što smo došli do nekoliko navodnih posrednika koji rade unutar šire mreže krijumčara, kolega "Mahmoud" konačno je stupio u izravan kontakt s njim.

Tada smo tajno snimili nekoliko telefonskih razgovora s krijumčarom - razgovarajući s njim preko istog broja i mobitela koji je sada držao u ruci. U tim pozivima potvrdio je svoj identitet i rekao nam da se još uvijek bavi krijumčarenjem.

Za naknadu je nudio "jednostavno putovanje s naoružanim čuvarima" u sljedećem malom brodu koji napušta sjevernu Francusku. Tadašnja cijena bila je 1500 eura. Dok smo sada stajali pred njim, mogli smo jasno vidjeti svoj broj telefona na ekranu njegovog mobitela. Našli smo svog čovjeka.

Smrt malene Sare

Naša istraga bila je potaknuta iskustvom incidenta koji se odvijao na francuskoj obali 23. travnja. Čekali smo tijekom noći na plaži blizu ljetovališta Wimereux, na mjestu za koje smo znali da je omiljeno za polazak. Snimili smo kako je francuska policija pokušavala presresti brod, sukobivši se s dvije skupine krijumčara i njihovim putnicima.

Policija ih nije uspjela spriječiti da se ukrcaju i gledali smo kaos dok su se dvije odvojene skupine putnika borile za mjesto na opasno pretrpanom gumenjaku. Krijumčari rutinski utrpaju više od 60 ljudi na takve brodove, ali ovaj je imao više od 100.

Mala djevojčica u ružičastoj jakni - kasnije identificirana kao Sara - nakratko je bila vidljiva na očevim ramenima. Nekoliko minuta kasnije, nekoliko desetaka metara od obale, ona i još četiri osobe bili su mrtvi.

Neke preživjele i tijela poginulih vratili su na obalu francuski spasioci, ali je brod s desecima putnika naposljetku nastavio prema Engleskoj.
Bio je to drugi smrtonosni incident s malim čamcem ove godine u blizini Wimereuxa.

51 dana potrage

Nakon Sarine smrti, britanska je policija ubrzo objavila da je uhitila dvoje osumnjičenih za krijumčarenje koji sada čekaju izručenje Francuskoj. No, radi se o mladićima koji su navodno radili na samom brodu. Nisu to moćni šefovi koji rade iza kulisa. Krenuli smo pronaći i razgovarati sa što više preživjelih iz te travanjske noći, susrevši se s nekima od njih u neformalnim migrantskim kampovima ili hostelima za tražitelje azila u blizini obale u Francuskoj. Većina ih je zamolila da im ne koristimo imena, ne samo zato što su neki planirali i dalje pokušavati prijeći kanal.

Mnogi od desetaka ljudi koji su se ukrcali na brod sa Sarom i njezinom obitelji nisu znali ništa o onima koji su vodili operaciju. Razgovarali su samo s relativno mladim posrednicima koji se često može naći oko željezničkih postaja u Calaisu ili Boulogneu, gdje traže potencijalne klijente.

Nakon što je cijena dogovorena - a rijetko je bilo puno cjenkanja - većina ljudi je zatim digitalno plaćala posrednicima. Rekli su nam da su to obično poslovni ljudi od povjerenja, koji ponekad rade iz brijačnica ili trgovina mješovitom robom u Turskoj, Parizu ili Londonu. Posrednici bi potom novac prosljeđivali krijumčarskoj skupini odmah nakon uspješnog prelaska.

Ali tri osobe - uključujući dvije koje su bile na istom brodu kao Sara - rekle su nam da je krijumčarska skupina s kojom su imali posla djelovala iz belgijske luke Antwerpen, grada poznatog po kriminalnim mrežama i ilegalnoj trgovini drogom. Također su se složili da je bandu vodio čovjek s nadimkom Jabal - "Planina" na arapskom. Dvojica od njih su osobno upoznala Jabala. Jedan je razgovarao telefonom.

Put do Antwerpena

Put nas je također odveo dalje na istok do Berlina, gdje je drugi izvor potvrdio Jabalov identitet i rekao nam da mu je obećao drugi pokušaj prelaska, nakon što prvi nije uspio. Svi naši izvori do tog trenutka govorili su nam da je Jabal u Belgiji, vjerojatno Antwerpenu.

Stigli smo u Antwerpen u svibnju i počeli raditi na planu lociranja i suočavanja s Jabalom. Jedan od njegovih prijašnjih klijenata poslao nam je fotografiju, a drugi izvor dao nam je kopiju njegove iračke putovnice i europske osobne iskaznice za koje se činilo da su izdane 2021. u zabačenom talijanskom gradiću gdje se vode istrage o organiziranom kriminalu.

Otkrili smo da je Jabalovo pravo ime Rebwar Abas Zangana i da je Kurd iz sjevernog Iraka. Neoženjen. Očigledno pobožni musliman. I sam je migrant - s nejasnim imigracijskim statusom - za kojeg se znalo da je živio u Calaisu, Bruxellesu i Antwerpenu. Rečeno nam je da je radio s dva partnera i da bi u Iraku mogao imati šefa.

Mahmoud - naš kolega koji govori arapski i predstavlja se kao migrant koji traži put do Ujedinjenog Kraljevstva - susreo je posrednika u brijačnici u Antwerpenu, koji je potvrdio da poznaje Jabala i da će se dogovoriti da nas nazove. Čekali smo gotovo dva tjedna na taj poziv. Na kraju je kasno jedne noći zazvonio telefon.

"Zdravo. Dakle, želiš doći u Britaniju? Koliko ti je mjesta potrebno? Jesi li spreman?"

Jabal je govorio u kratkim i šturim rečenicama. Tijekom tog poziva i još dva telefonska razgovora koja su uslijedila potvrdio je da je još uvijek aktivan, uvjeravajući nas da je putovanje preko La Manchea "siguran posao" i da je usavršio svoju taktiku nakon Sarine smrti.

"Koliko vas je spremno?" upitao je Jabal, dodajući da vrijeme u Calaisu nije povoljno za prelazak sljedeći dan. Ali nekoliko sati nakon prvog poziva upućenog nama, iz izvora smo saznali da je Jabal nedavno žurno napustio Antwerpen. Navodno se bojao uhićenja zbog svoje uloge u pet smrtnih slučajeva u travnju. Jabal je bio u bijegu.

Suočavanje s krijumčarom

Naš izvor je potom podijelio snimku zaslona s Jabalova telefona. Snimljen je unutar velikog, bijelog šatora s redovima crnih kreveta, nešto što se može vidjeti u izbjegličkom kampu. Kad smo na internetu pretražili slične fotografije, brzo smo pronašli jednu i vrlo blisku podudarnost, u članku iz 2022. o novom centru za prihvat izbjeglica i migranata u Luksemburgu. Odmah smo se odvezli tamo.

Prve večeri u Luksemburgu, ponovno predstavljajući se kao migrant Mahmoud, naš je kolega uspio telefonski razgovarati s Jabalom. U koordiniranoj akciji, drugi kolega s BBC-ja vozio se po periferiji kompleksa u isto vrijeme, trubeći u pravilnim intervalima. Prisluškujući razgovor, jasno smo čuli zvuk automobilske trube iz krijumčareva mobitela.

Jabal je bio ovdje. Potrčali smo za njim.

"Nisam ja, brate. ja ne znam ništa. Koji je tvoj problem?", rekao je Jabal kad smo ga sustigli.

Izgledao je zabrinuto, ali je zadržao mirnoću i nije vikao dok se vraćao prema tramvajskoj stanici. Izvadio sam sliku Sare i pitao ga je li on kriv za smrt sedmogodišnjakinje. Ponovno je odmahnuo glavom.

A onda smo nazvali njegov broj telefona. Mogao je to zanemariti. Mogao je u tišini pričekati do dolaska tramvaja. Ali kada smo ga zamolili da se javi na telefon i da nam ga pokaže, na trenutak je djelovao zbunjeno i učinio je kako smo tražili.

Nagnuvši se bliže, vidjeli smo zaslon i broj telefona na koji smo ga danima zvali da organiziramo putovanje čamcem u Ujedinjeno Kraljevstvo. Nije moglo biti sumnje u njegov identitet. Nakon naše konfrontacije, rekli smo francuskoj policiji - koja vodi istragu smrtnim slučajevima u travnju - o našim spoznajama. Rekli su da u ovoj fazi neće komentirati.