BBC: Ako se nastavimo ovako ponašati, uništit ćemo sav život na zemlji
MEĐU mnogim globalnim katastrofalnim rizicima, neki su medijima zanimljiviji od drugih. Udari asteroida, erupcije supervulkana i klimatske promjene dobili su holivudski tretman. I svaki od njih u prošlosti je uzeo poguban danak na životu našeg planeta. Ipak, nepoznata mnogim ljudima, nova globalna prijetnja koja je sposobna uništiti kompletan život kuha u sjeni naše svakodnevice. Pokrenuta je neizmjernom ljudskom željom za potrošnjom materijala. I paradoksalno, posljedica je samog ljudskog života, piše BBC.
Dovoljno je pogledati oko sebe - nerazdvojno smo okruženi materijalnim predmetima - bili oni potrebni u našim životima ili ne. Iza svakog djelića materijala koji koristimo stoji sve veća mreža globalnih akcija koje polako nagrizaju ljudsko emocionalno zdravlje, troše resurse Zemlje i degradiraju staništa našeg planeta. Ako se to ne zaustavi, postoji li rizik da ljudska konzumacija napokon pretvori Zemlju u nenastanjiv svijet? Možemo li se zaustaviti prije nego što bude prekasno?
Istraživači s Instituta znanosti Weizmann u Izraelu nedavno su objavili studiju koja je uspoređivala masu stvorenu ljudskom rukom, koja se naziva i antropogena masa, sa svom živom masom ili biomasom na svijetu. Otkrili su da je prvi put u povijesti čovječanstva ovo prvo nadmašilo ovo drugo ili je blizu tome u sljedećim godinama. Studija Weizmannova instituta procjenjuje da u prosjeku svaka osoba na svijetu svakog tjedna proizvodi više antropogene mase od vlastite tjelesne težine.
"Otkriće da antropogena masa, koju čine predmeti koje stvara čovjek, sada teži koliko i sva živa bića, te činjenica da se neprestano akumulira, daje još jednu perspektivu o tome kako je čovječanstvo danas ključno u oblikovanju lica planeta. Ljudska djelovanja uvelike utječu na život na Zemlji", kaže profesor Ron Milo, čiji je laboratorij proveo ovo istraživanje.
Doba ljudi
Ovo otkriće ne iznenađuje mnoge koji smatraju da su ljudi već ušli u novu geološku epohu nazvanu antropocen - doba ljudi - pojam koji je popularizirao nobelovac i kemičar Paul Crutzen. Iako je točan početak ove ere diskutabilan, ne može se poreći da su ljudi postali dominantna sila na ovom planetu, mijenjajući svaki drugi oblik života svojim djelovanjem.
Razmjeri i veličina antropogene materije su alarmantni, nastavlja BBC. Uzmimo primjer plastike. Moderna era plastike počela je tek 1907. godine, ali danas svake godine proizvodimo 300 milijuna tona plastike. Nadalje, teško je shvatiti da je beton, nakon vode, najčešće korištena tvar na Zemlji.
Sveobuhvatni proces geoinženjeringa, koji su pokrenuli ljudi, ubrzao je uspon kad su materijali poput betona i agregata postali široko dostupni. Ova dva materijala čine glavnu komponentu rasta antropogene mase. Čak i relativno nedavne ljudske avanture istraživanja svemira, započete prije otprilike 60 godina, stvaraju katastrofalan problem svemirskog smeća. Pritom mirno promatramo otapanje polarnih kapa, otapanje vječnog leda i porast globalne temperature.
Zašto se to dogodilo? Jesu li ljudi genetski skloni biti materijalisti do točke vlastitog uništenja? Je li nakupljanje antropogene tvari samo mjera ljudske stope uništenja? Ili će priroda osnažiti ljude da se nose s tim problemom? To su vrlo uznemirujuća pitanja.
Iako postoje dokazi da se materijalizam uči i oblikuje kulturom, neki tvrde da je prirodni odabir možda predisponirao našu vrstu da akumulira stvari. Naša imovina može nam pružiti osjećaj sigurnosti i statusa, koji su nesumnjivo ranije u ljudskoj povijesti igrali važniju ulogu. Stvaranje novih stvari nekako je postalo božanskom riječi u kolektivnoj ljudskoj psihi. To se nalazi u svim našim nastojanjima, od drevnih priča do modernih ureda za istraživanje i razvoj. "U početku je Bog stvorio nebo i zemlju..." kaže Biblija u Knjizi Postanka. Ljudi su uvjetovani da vjeruju kako je stvaranje nečeg novog smislena svrha života i jedini način napredovanja u njihovim ambicijama.
Akumulacija antropogene mase
Granice znanosti nikad nisu bile očiglednije nego u pokušaju rješavanja ove zagonetke. Oslanjanje samo na ekološka tehnološka rješenja je manjkavo jer se fokus još uvijek temelji na novim stvarima i većoj upotrebi, a ne na promjeni načina života ili poslovnih modela koji su prije svega izazvali ovaj problem. Čak i ako, primjerice, zamijenimo sva vozila na bazi fosilnih goriva električnim, gradovi se već sada muče s prostorom za ceste i automobile, a električna vozila ipak ostavljaju svoj trag na svjetskim resursima zbog materijala potrebnih za njihovu izradu, ističe BBC.
"Akumulacija antropogene mase također se odnosi na urbani razvoj, zajedno s povezanim ekološkim implikacijama, o kojima smo već svjedočili u cijelom svijetu. Nadam se da će podizanje svijesti potaknuti promjene u ponašanju koje će omogućiti pronalaženje bolje ravnoteže. Svaki korak u ovom smjeru imat će pozitivan učinak", kaže Emily Elhacham, jedna od autorica studije Weizmannovog instituta.
Pogledajmo karbonski otisak naših naprava, interneta i povezanih sustava. Na njega otpada oko 3.7 posto globalne emisije stakleničkih plinova, a predviđa se da će se udvostručiti do 2025. godine. Moguće je smanjiti emisije s jednim emailom manje ili izbjegavanjem nepotrebnog dijeljenja fotografija na društvenim mrežama. To se može činiti kao beznačajan doprinos pojedinca, ali zbrojite učinak milijardi takvih malih akcija.
Velike tehnološke kompanija tvrde da postaju zelene ili postavljaju ciljeve za ugljičnu neutralnost, ali rijetko potiču ljude da provode manje vremena na društvenim mrežama ili naručuju manje proizvoda. Modeli oglašavanja i marketinga umjesto toga prenose snažne poruke koje pojačavaju moto - stvoriti i potrošiti više.
Iracionalni divlji materijalizam
Ovaj iracionalni divlji materijalizam tako je duboko ukorijenjen u tradicije i kulturne simbole. U Sjedinjenim Američkim Državama nakon Dana zahvalnosti slijedi još jedan karneval zvan Black Friday. Tijekom ovog rituala dugi redovi kupaca stoje ispred trgovačkih centara i često se ozlijede ili zgaze, ali ljudi su uvjereni da je to vrijedno truda. U doba antropocena ljudi polažu nadu u tehnologiju kako bi riješili probleme i nastavili raditi ono što rade. Uslijed gomilanja dugovječne plastike u okolišu, inovacije su dovele do biorazgradivih šalica kave, vrećica i slamčica za višekratnu upotrebu. No iako je činjenica da model održivog rasta koji uključuje naše okruženje ima puno veći potencijal da opstane, potreban nam je drugačiji pristup održivosti, onaj koji se bavi našim masovnim konzumerizmom.
Covid-19 podsjetio nas je koliko je ljudska civilizacija krhka i nespremna kada su u pitanju čak i poznate stvari poput pandemije. Također nas je naučio da se ljudsko ponašanje može modificirati malim radnjama, poput nošenja maske, kako bi se ublažio intenzitet globalnih tragedija. Pasivni pristup širenju antropogene mase nije samo posljedica manjka znanja o njegovom utjecaju, već je općenito povezan i s ljudskom sklonošću da odbaci činjenice koje ne odgovaraju njihovom svjetonazoru. Ljudi su prirodno skloni zanemariti probleme koji im ne predstavljaju izazov u svakodnevnom životu ili one koji umanjuju njihovu udobnost.
Osim toga, ljudi bi mogli pronaći utjehu u pomisli da je priroda pripremila organizme za preživljavanje bez obzira na to što mi radili. Istina je da se polagana i postupna evolucija u darvinovskom stilu prirodnom selekcijom često može vidjeti u nekim izuzetno zagađenim okolišima. Godine 2016. japanski su znanstvenici pronašli soj bakterija u postrojenju za reciklažu boca koje mogu razgraditi i metabolizirati plastiku. S druge strane, ovo otkriće pokazuje suptilne i moćne načine na koje ljudski postupci mijenjaju život na ovom planetu, piše BBC.
"Prilagođavanje organizama kao odgovor na zagađivače složen je fenomen. Dugoročno gledano, kontinuirani porast antropogene mase doveo bi do gubitka staništa fizičkom dislokacijom i promjenom, poput onečišćenja zagađivačima koji su rezultat proizvodnje i odlaganja antropogene mase", kaže Alessandra Loria, biologinja sa Sveučilišta McGill u Kanadi te vodeća autorica ove studije. Istraživanja pokazuju da se negativni učinci izazvani onečišćenjem često pogoršavaju tijekom više generacija, iako se mehanizam suočavanja razlikuje kod različitih vrsta.
Brzo iscrpljivanje prirodnih resursa i biološke raznolikosti nije normalna evolucijska utrka na koju je priroda navikla. Iako se neke vrste sigurno mogu prilagoditi promjenama koje se događaju u našem okruženju, ljudi više nisu puka vrsta koja slijedi darvinističku evoluciju, nego puno veća sila koja je postala pokretač evolucije na ovom planetu.
Studije su pokazale kako se za većinu vrsta ne može očekivati da će evolucijska prilagodba biti dovoljno brza da ublaži učinke promjena u okolišu uzrokovanih ljudskom aktivnošću. Ni naša vrsta neće biti iznimka od toga. Iako nema dokaza da ćemo se sami uništiti, postoje jasni pokazatelji da zanemarujemo učinke na vlastitu opasnost. Naprimjer, neka masovna izumiranja u povijesti Zemlje povezana su sa zakiseljavanjem oceana. Oceani apsorbiraju oko 30 posto ugljičnog dioksida ispuštenog u atmosferu, što zauzvrat povećava kiselost oceana. Oceani se danas možda zakiseljavaju brže nego posljednjih 300 milijuna godina, ponajprije zbog ljudskih aktivnosti.
"Na ljudski život negativno će utjecati gubitak mnogih dobrobiti ekosustava i usluga koje pruža biološka raznolikost. Primjerice, onečišćenje vode može utjecati na dobrobiti kao što su hrana i voda, uzrokujući smanjenje raznolikosti hrane i/ili njezine kvalitete i sigurnosti. Raširena degradacija ekosustava ugrožava životne uvjete na Zemlji, posebno dugotrajno preživljavanje naše vlastite vrste", kaže Loria za BBC.
Dubok utjecaj čovjeka na planet
Naš utjecaj na planet mnogo je dublji od emisije plinova ili globalnog zagrijavanja. To ukazuje na budućnost u kojoj će učinci antropogene tvari preuzeti, ako već nisu, identitet Zemlje i života. Suočeni s tim, ljudi bi sami mogli biti gubitnici u evolucijskoj utrci. Uklanjanje materijala poput betona ili plastike ili njihova zamjena alternativama neće riješiti temeljni problem s ljudskim stavovima i neusporedivim apetitom za još stvari. Upravo se tu materijalizam može neprimjetno pretvoriti u poznati nepoznati faktor rizika u globalnoj katastrofi. Bezbroj načina na koje se ovaj planet može pretvoriti u drukčiji svijet nešto je što naša civilizacija nikada prije nije iskusila.
U nedostatku sigurnog evolucijskog štita, mogli bismo ovisiti o vlastitoj inteligenciji da bismo preživjeli. Ipak, kako kaže Abraham Loeb, profesor sa Sveučilišta Harvard i astronom koji traži mrtve kozmičke civilizacije, "znak inteligencije je sposobnost promicanja bolje budućnosti".
"Ako se nastavimo tako ponašati, možda nećemo dugo preživjeti. S druge strane, naši bi postupci mogli biti na ponos našim potomcima budu li podržavali civilizaciju koja je dovoljno inteligentna da izdrži još mnoga stoljeća", kaže Loeb.
Priča o Bhasmasuri u hinduističkoj mitologiji nudi jezivu paralelu s utjecajem materijalizma. Kao sljedbenik gospodara Shive, od njega dobiva blagodat da bilo koga može pretvoriti u pepeo pukim dodirom glave. Neposredno nakon što je stekao ovu čarobnu sposobnost, pokušava je testirati na samom Shivi. Shiva uspijeva pobjeći.
Ali ljudi možda neće imati sreće da pobjegnu od vlastitih djela. Ako ne ponudimo drugačiju viziju, ukorijenjenu u smanjenju potrošnje, plamen vlastitog materijalizma mogao bi progutati i nas i Zemlju, zaključuje BBC.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati