"JACKIE, jesi li tu? Gdje je Jackie? Mislio sam da će i ona biti ovdje." Ovo naizgled bezazleno pitanje Joea Bidena za mnoge je došlo kao konačna potvrda da je američki predsjednik, vođa najmoćnije zemlje na svijetu, senilan. Kolokvijalno rečeno, da se gubi, da nije tu i nije svoj, da je prolupao i otišao.

Naime, kako je sad već dobro poznato, osoba koju je Biden u srijedu u Bijeloj kući dozivao i pogledom tražio u publici je Jackie Walorski, jedna od organizatorica konferencije o borbi protiv gladi na kojoj je u tom trenutku govorio.

Samo što je Jackie Walorski u međuvremenu, prošlog mjeseca, poginula u teškoj prometnoj nesreći u saveznoj državi Indiani, koju je predstavljala u Kongresu, zajedno s još dvoje članova svog kabineta. 

>> VIDEO Biden po publici tražio članicu Kongresa koja je poginula: "Jackie, gdje si?"

Nemušto opravdanje Bijele kuće: Pokojna kongresnica je bila na pameti Bidenu

Njegova ga je glasnogovornica, Karine Jean-Pierre, kasnije nemušto izvlačila odgovarajući na opetovana pitanja novinara o ovom neshvatljivom gafu. Čak i mogućnost da Biden nije čuo za smrt kongresnice isključena je, ili bi bar trebala biti isključena, budući da je Bijela kuća nakon tragične smrti kongresnice objavila izjavu u Bidenovo ime, u kojoj on u prvom licu izražava svoj "šok i tugu". 

Reporteri su uporno ponavljali isto pitanje glasnogovornici, a ona je uporno ponavljala isti, skriptirani i neuvjerljivi odgovor - da je "planirao dočekati obitelj kongresnice u Bijeloj kući u petak" i da mu je u tom trenutku "bila na pameti."

James Rosen, reporter konzervativne televizije Newsmax, na to je duhovito odgovorio da mu je "John Lennon na pameti skoro svaki dan, ali nigdje ga ne traži". Glasnogovornica je ostala pri svom, jer očito nije smjela priznati da je Biden zaboravio da je kongresnica pokojna ili da ga je pripremljeni tekst na teleprompteru zbunio.

To je, naravno samo posljednji u nizu slučajeva u kojima je predsjednik SAD-a izgledao ili zvučao kao da ne zna što radi. Tako je na konferenciji Globalnog fonda u New Yorku 22. rujna nakon govora krenuo sići, a zatim naglo stao na rubu pozornice sa zbunjenim izrazom lica i podignutim rukama, obraćajući se nekome u publici, kao da pita da siđe ili kako da siđe. 

Izgubio se na pozornici?

Zatim se okrenuo natrag prema drugom govorniku koji mu se obratio s podija, a onda se opet vrpoljio na rubu pozornice, očito nesiguran u to treba li ostati ili otići. U govoru prije toga je mumljao i s mukom izgovarao neke riječi s telepromptera, kao što to često radi. 

Sve skupa je izazvalo masovno ismijavanje, uglavnom od strane desničara i pristaša Donalda Trumpa na društvenim mrežama i u medijima, pa je tako republikanski senator iz Teksasa Ted Cruz nazvao scenu "strašnom" a njegov savjetnik za komunikacije Steve Guest dodao: "Joe Biden je potpuno izgubljen na pozornici. Strašno i tužno."

Nije to bio prvi put da se Biden naizgled gubi nakon što održi govor na nekom događaju, pa je tako ranije ovog mjeseca konzervativni voditelj Ben Johnson na Twitteru objavio snimku Bidena uz komentar: "Joe Biden paničari na pozornici pokušavajući pronaći izlaz - kako je uvijek ovako izgubljen?!"

>> FOTO Biden slučajno pokazao svoje upute: "TI uđi. TI sjedni na SVOJE mjesto..."

Upute: TI sjedni na SVOJE mjesto

U lipnju su pak fotoreporteri na sastanku Bidena s vodećim ljudima iz energetskog sektora u Bijeloj kući snimili kako u ruci drži papir s uputama koje su bile iznenađujuće banalne:

• "TI uđi u Rooseveltovu sobu i pozdravi sudionike
• TI sjedni na SVOJE mjesto
• Ulaze novinari
• TI daj kratku izjavu
• Novinari odlaze
• TI pitaj Liz Shutler pitanje (Napomena: Liz je na sastanku virtualno)
• TI zahvali sudionicima
• TI izađi."

U travnju je njegov gaf kada je u govoru pred Bijelom kućom pokušao reći da je "Amerika definirana jednom riječju: prilika", ali umjesto toga promucao nešto potpuno nerazumljivo, postao opći predmet ismijavanja. 

U listopadu prošle godine održao je govor u kojem se čini da je oslovio gradonačelnicu Chicaga s "gospodine gradonačelniče", iako su neki sugerirali da je mislio na načelnika Elk Grove Villagea, Craiga Johnsona, budući da se nalazio u tom naselju kod Chicaga. No u govoru je pobrkao i Ohio i Pennsylvaniju te televiziju i telefon.

U kolovozu prošle godine viralna je postala i snimka Bidenovog ulaska u Bijelu kuću preko vrta pri čemu se, po tumačenju mnogih, oglušio na upute pripadnika Tajne službe i ušao na krivi ulaz. 

Teorija da 79-godišnji Biden pati od staračke demencije ili nekog sličnog oblika kognitivnog propadanja, a da to američki politički establišment i etablirani mediji sustavno kriju, nije ništa novo i seže barem od njegove kandidature 2019. za izbore na kojima je pobijedio Trumpa godinu dana poslije. 

Trump mu se rugao: Pospani Joe ne zna da je živ

Trump, koji je smislio za njega nadimak "pospani Joe", brzo je eskalirao svoju retoriku pa je na kraju svoju kampanju praktički bazirao na tvrdnji da njegov protukandidat doslovno "ne može složiti dvije rečenice", "ne zna gdje je" i "ne zna da je živ".

Osim što je to bilo prilično licemjerno od osobe koja je notorna po svom često nekoherentnom lupetanju - do te mjere da godinama kruže spekulacije o njegovom vlastitom neurološkom propadanju - bilo je evidentno da Biden nije u gotovo vegetativnom stanju kakvim ga je Trump prikazivao. 

Na predsjedničkim debatama, na kojima nije mogao čitati s telepromptera kao kad drži govore, Biden se sasvim solidno nosio s Trumpom i nije odavao dojam neuračunljive ili dementne osobe. 

Istina je, međutim, da je Biden poznat po brojnim gafovima još iz vremena kad je bio potpredsjednik u administraciji Baracka Obame, (2008-2016), a ti su gafovi postali još češći i bizarniji otkad se lani vratio u Bijelu kuću. Ima tu zaista svega, od zaboravljanja i brkanja imena i titula (pa je tako jednom nazvao svoju potpredsjednicu "predsjednica Harris"), nerazgovijetnog frfljanja, pa do zapinjanja u pola rečenice. 

>>Izgubio je ženu i djecu, prozvao je Miloševića, Trump mu se rugao. Tko je Joe Biden?

54% Amerikanaca ne vjeruje da ima mentalnu oštrinu za predsjedničku dužnost

Neki su te tegobe pokušavali objasniti njegovim mucanjem iz djetinjstva, neki kao uobičajene posljedice starenja, no s vremenom je sve veći dio ljudi u Americi i van nje postao uvjeren da s američkim predsjednikom nešto ozbiljno nije u redu, odnosno da nije sposoban obnašati svoju dužnost. Prema anketi Washington Posta i ABC-a iz veljače, čak 54 posto Amerikanaca ne vjeruje da Biden ima "mentalnu oštrinu potrebnu za učinkovito obnašanje dužnosti predsjednika".

A najpopularniji voditelj podcasta na svijetu, Joe Rogan, u gostovanju kod kolege Lexa Fridmana u srpnju je predvidio da će se Trump ponovo kandidirati i pobijediti jer se "kandidira protiv mrtvaca" misleći na Bidena.

"Biden se rukuje s ljudima koji čak i nisu tamo kad siđe s pozornice. Mislim da vidi duhove... Da je bio bilo tko drugi, da je republikanac, da je to Donald Trump radio, svaki jebeni talk show vrištao bi da ga se ukloni s etera", objasnio je svoj stav koji se potpuno poklapa s Trumpovim, iako Rogan inzistira da nije Trumpov pristaša i da ga je odbio ugostiti na svom podcastu jer mu ne želi pomoći da opet dođe na vlast. 

Iako je Bidenova administracija, i njegov predizborni tim prije toga, odavno na meti opravdanih kritika da ga drži daleko od kamera, dogovara minimalni broj intervjua i press-konferencija na kojima strogo kontrolira tko mu postavlja pitanja, nisu baš sve prozivke na Bidenov račun opravdane. 

Je li Biden na snimkama zaista izgubljen kako se čini na prvu?

Konzervativni komentatori i novinari, koji na društvenim mrežama imaju vrlo uigranu i uspješnu produkciju sadržaja za izazivanje zgražanja, bijesa ili podsmijeha prema suprotnom političkom taboru kod svoje publike, nerijetko selektivno editiraju, zumiraju ili na drugi način manipuliraju isječcima snimki s Bidenom, tako da stvore dojam njegove izgubljenosti i neuračunljivosti. 

Tako Newsweek i za gorespomenuto Bidenovo gubljenje na pozornici napominje da je samo nekoliko trenutaka kasnije, nakon što pažljivo odrezani i plasirani isječak završi, Biden pozvan s drugim svjetskim čelnicima na zajedničko fotografiranje na pozornici, što bi mogao biti logični razlog zašto je trapavo čekao na rubu pozornice. 

Biden je, dodaje Newsweek, očito shvaćao gdje su stepenice za silazak s pozornice kada je nešto kasnije pružio ruku predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen i pomogao joj da se popne kako bi se fotografirala, što se vidi na dužoj snimci.

Bilo to točno ili ne, jasno je da predsjednik u svom kretanju nije slobodan kao ostali i da na takvim događajima često mora slijediti strogo određeni protokol koji bi možda zbunio i mlađe i mentalno oštrije od njega. A kao što je bio slučaj s Trumpom i Barackom Obamom ili Georgeom Bushom prije njega, suprotnom političkom taboru je uvijek u interesu prikazati predsjednika u što gorem svjetlu. 

Još jedan primjer je Bidenovo navodno rukovanje s "duhovima", odnosno zrakom, na sveučilištu u Sjevernoj Karolini u travnju, na što je aludirao i Rogan. Ako se Biden stvarno pokušao rukovati s nepostojećim ljudima, to bi svakako bio prilično snažan signal da boluje od demencije. 

Rukovanje sa "zrakom" ili komunikacija s publikom?

No je li to stvarno napravio? Na snimci vidimo da se nakon što završi govor, okreće udesno i pruža ruku naprijed - ali isto tako vidimo da gleda prema publici koja mu plješće i obraća joj se. To zatim čini i na drugoj strani pozornice i razgovara s ljudima u publici.

Politifact u svojoj fact-check analizi također ističe da se to puno jasnije vidi iz drugog kuta kamere. I zaista, tu izgleda da rukom potiče publiku da ustanu, a ne da se s nekim pokušava rukovati.

Još jedan takav primjer tendencioznog tumačenja ne bi li se Bidena prikazalo kao biljku je onaj kad je dao kemijsku olovku kojom je potpisao zakon kongresniku do sebe. Bidenov zbunjeni izraz lica, dok mu kongresnici plješću, sugerira da ne zna što radi, što su spremno iskoristili njegovi kritičari. Biden je simbolično poklonio olovku kongresniku Joeu Manchinu, čiji je glas bio ključan za usvajanje završne verzije zakona za smanjenje inflacije. 

Kako i domaći portal za provjeru činjenica Faktograf piše, poklanjanje olovaka nakon potpisivanja zakona je već ustaljena tradicija američkih predsjednika te simbolična podjela zasluga za donošenje zakona. Olovke je, na kraju krajeva, redovito dijelio i Trump.

Kao još jedan navodni dokaz da Biden nema pojma što radi izvlače se slučajevi kad bi, čitajući govor s telepromptera, rekao i "kraj citata". U jednoj prigodi prošle godine čak je rekao "kraj citata, ponavljam/ponovi rečenicu", opet, uz opće ismijavanje kritičara. 

Biden nije radio kognitivni test koji je Trump prošao

Ali kako piše Newsweek, Biden je i na početku citata rekao "citiram" što nije neuobičajeni način da govornik da do znanja da čita nešto u navodnicima. U drugoj prigodi je, doduše, rekao i "ponavljam rečenicu". 

Znači li to da je bezumno ponavljao upute s telepromptera? Možda jest, a možda i nije. Portal FactCheck.org piše kako je i ranije u istom govoru koristio istu frazu kad je htio nešto posebno naglasiti, što i inače često radi. 

Oko pojedinačnih slučajeva Bidenovog "gubljenja" i "buncanja" se, dakle, može raspravljati. Ipak, opći dojam da američki predsjednik mentalno više nije "u formi" teško je poreći. Pitanje je li on sposoban za obnašanje predsjedničke dužnosti - koja nije samo simbolična kao u Hrvatskoj - ostaje otvoreno i postavljat će se sve više s vremenom. 

A to nikako nije dobro za ionako sve nestabilniju američku demokraciju i sliku te zemlje u svijetu. Najmanje što bi Bijela kuća mogla napraviti da ublaži sumnje u Bidenovu mentalnu funkcionalnost je da posluša sve glasnije zahtjeve oporbenih republikanca i pošalje ga na liječnički pregled koji će uključivati kognitivni test - makar onaj najjednostavniji kakav je riješio Trump. Doduše, teško da će i to razuvjeriti one koji su uvjereni da je predsjednik SAD-a živi mrtvac. 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.