SADAM Husein bio je predsjednik Iraka od 16. srpnja 1979. do 9. travnja 2003. godine. Rođen je 28. travnja 1937. u malom selu Al-Auja blizu Tikrita. Kao vođa stranke Ba'ath, Sadam je postao ključna figura u iračkoj politici i konsolidirao vlast brutalnim metodama. Njegova vladavina obilježena je autoritarizmom, kultom ličnosti i masovnim kršenjima ljudskih prava.

Sadam je bio poznat po svojoj brutalnosti, uključujući upotrebu kemijskog oružja protiv Kurda u Halabji 1988., što je rezultiralo smrću tisuća civila. Njegova invazija na Kuvajt 1990. dovela je do Prvog Zaljevskog rata i međunarodne izolacije Iraka. Sadam je također ušao u sukobe sa šiitskom većinom i kurdskom manjinom u zemlji, koristeći represivne mjere za očuvanje svoje sunitske dominacije.

Nakon američke invazije na Irak 2003. godine, koja je bila opravdavana tvrdnjama o posjedovanju oružja za masovno uništenje (što nikad nije dokazano), Sadamov režim je svrgnut, a on se povukao u ilegalu.

Hapšenje i suđenje

Sadam Husein uhvaćen je 13. prosinca 2003. u operaciji američke vojske kodnog imena "Crvena zora" u blizini svog rodnog Tikrita. Pronađen je skriven u zemljanom bunkeru (tzv. rupi za štakore), neprepoznatljiv s bradom i iznemogao. Nakon hapšenja Sadam je izručen iračkim vlastima, koje su ga optužile za zločine protiv čovječnosti.

Njegovo suđenje započelo je u listopadu 2005., a najveću pozornost izazvao je slučaj masakra u selu Dujail iz 1982., gdje je naređena egzekucija 148 ljudi nakon pokušaja atentata na Sadama. Tijekom suđenja Sadam je pokušao održati prkosan stav nazivajući sud nelegitimnim i tvrdeći da je bio zakoniti vođa Iraka. Suđenje je završilo osudom na smrt vješanjem 5. studenoga 2006.

Zadnji dani Sadama Huseina

Sadam je svoje posljednje dane proveo u pritvoru američke vojske, gdje je bio pod stalnim nadzorom. Unatoč zatvorskim uvjetima, izvješća navode da se ponašao smireno te je pokazivao duboku religioznost. Bio je u izolaciji, ali je imao kontakt s američkim stražarima, od kojih su neki kasnije izjavili da je znao razgovarati o povijesti i politici.

Posljednji dan prije smaknuća, 29. prosinca 2006., Sadam je proveo u molitvi. 

Smaknuće: 30. prosinca 2006.

Sadam Husein pogubljen je u ranim jutarnjim satima 30. prosinca 2006., na muslimanski praznik Kurban-bajram. Pogubljenje je obavljeno vješanjem u bivšoj vojnoj obavještajnoj zgradi u Bagdadu, pod nadzorom iračkih vlasti. Snimke i fotografije njegovog smaknuća brzo su procurile u javnost izazvavši kontroverze zbog neprikladnog ponašanja nekih prisutnih, uključujući vrijeđanje Sadama tijekom posljednjih trenutaka.

Na snimci se vidi kako Sadam odbija nositi kapuljaču i mirno stoji dok mu se stavlja omča oko vrata. Njegove posljednje riječi bile su religijske prirode – izgovorio je islamsko svjedočanstvo vjere ("Nema Boga osim Allaha, a Muhamed je njegov poslanik"). Nekoliko trenutaka kasnije smaknuće je izvršeno.

Njegovo tijelo predano je obitelji i pokopano u rodnom selu Al-Auja, pored njegovih sinova Udaya i Qusaya, koji su ubijeni u američkoj akciji 2003. godine.

Naslijeđe i povijesni kontekst

Sadamova smrt označila je kraj jedne ere za Irak, ali nije donijela stabilnost koju su mnogi očekivali. Umjesto toga, Irak je ušao u razdoblje sektaškog nasilja, političke nesigurnosti i uspona terorističkih skupina poput Islamske države (ISIS). Mnogi ga pamte kao okrutnog diktatora koji je koristio strah za očuvanje vlasti, dok drugi, osobito među nekim sunitskim Arapima, smatraju da je bio zaštitnik iračkog jedinstva.

Njegova ostavština ostaje duboko podijeljena: za jedne je simbol tiranije, a za druge lider koji se suprotstavio američkom imperijalizmu.