RICHARD I., poznat kao Richard Lavlje Srce (1157.–1199.), bio je engleski kralj od 1189. do svoje smrti, poznat po svojoj hrabrosti i vojnim pothvatima, posebice tijekom Trećeg križarskog rata. Bio je sin Henrika II. i Eleonore Akvitanske te je veći dio života proveo u borbi, često zanemarivši upravljanje Engleskom u korist ratnih pohoda.

Do ranjavanja i smrti došlo je 1199. godine tijekom opsade dvorca Châlus-Chabrol u francuskoj regiji Limousin. Richard je 25. ožujka 1199. opsjedao taj mali dvorac, kojim je vladao vikont Aimar V. od Limogesa, jer je navodno pronađeno blago koje Richard, kao feudalni gospodar, smatrao svojim.

Prema povijesnim izvorima, uključujući englesku Wikipediju i Encyclopædiju Britannicu, 25. ili 26. ožujka (datumi se malo razlikuju), Richard je hodao oko dvorca bez punog oklopa, pregledavajući položaje, kada ga je strijela iz samostrela pogodila u lijevo rame, blizu vrata. Strijelac je bio francuski vojnik, vjerojatno Bertrand de Gourdon, iako se njegovo ime spominje s izvjesnom nesigurnošću.

Rana nije odmah bila smrtonosna, ali loše liječenje dovelo je do kobnih posljedica. Kirurzi su nespretno uklonili strijelu, što je izazvalo infekciju, najvjerojatnije gangrenu. Richard je preminuo 6. travnja 1199. u nazočnosti svoje majke Eleonore, u dobi od 41 godine. Prije smrti, navodno je oprostio strijelcu i naredio da ga se oslobodi, iako su ga nakon Richardove smrti ipak pogubili njegovi ljudi.

Ovaj događaj označio je kraj vladavine jednog od najslavnijih srednjovjekovnih kraljeva, čiji je život bio obilježen više ratovanjem nego vladanjem.