ANSCHLUSS (njem. "pridruživanje" ili "spajanje") označava aneksiju Austrije od strane Nacističke Njemačke 12. i 13. ožujka 1938. godine. Naime, 12. ožujka njemačke su trupe ušle u Austriju, a dan kasnije, na današnji dan 1938. je i službeno proglašeno.

Ovaj povijesni događaj bio je ključan korak u ekspanzionističkoj politici Adolfa Hitlera prije Drugoga svjetskog rata, a označio je kraj austrijskog suvereniteta i početak potpune integracije Austrije u Treći Reich. Proces Anschlussa bio je složen, uključivao je političke pritiske, propagandu i vojnu prijetnju, a imao je dalekosežne posljedice za Europu.

Pozadina događaja

Ideja o ujedinjenju Njemačke i Austrije nije bila nova. Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918., mnogi Austrijanci i Nijemci podržavali su ideju zajedničke države temeljene na zajedničkom jeziku i kulturi. Međutim, Versajski ugovor (1919.) i Ugovor iz Saint-Germaina izričito su zabranili takvo ujedinjenje kako bi se spriječilo jačanje Njemačke nakon poraza u ratu.

Tijekom 1930-ih, uspon nacizma u Njemačkoj oživio je ovu ideju. Adolf Hitler, rođen u Austriji, smatrao je ujedinjenje dviju zemalja ključnim dijelom svoje vizije "Velike Njemačke". U Austriji je postojala podijeljena politička scena: dok su nacisti i dio stanovništva podržavali Anschluss, austrijska vlada pod kancelarom Kurtom Schuschniggom nastojala je očuvati neovisnost.

Politički pritisci i pripreme

Nakon dolaska Hitlera na vlast 1933., Nacistička Njemačka počela je vršiti pritisak na Austriju. Austrijska nacistička stranka, iako zabranjena 1933., ilegalno je djelovala uz podršku Berlina, organizirajući atentate i propagandne kampanje. Situacija se pogoršala 1936. kada je Italija, pod Mussolinijem, sklopila savez s Njemačkom (Pakt čelika), čime je Austrija izgubila ključnog saveznika koji ju je štitio od njemačkih ambicija.

Ključni trenutak dogodio se 12. veljače 1938., kada je Hitler pozvao Schuschnigga u Berchtesgaden i pod prijetnjom vojne invazije zahtijevao legalizaciju nacističke stranke u Austriji te imenovanje nacista Arthura Seyss-Inquarta za ministra unutarnjih poslova. Schuschnigg je popustio pod pritiskom, no pokušao je spasiti austrijsku neovisnost najavivši plebiscit za 13. ožujka 1938., na kojem bi narod odlučio želi li ostati neovisan. Hitler, bojeći se poraza na referendumu, odlučio je djelovati brzo.

Aneksija 12. ožujka 1938.

U noći 11. ožujka, pod pritiskom Njemačke i domaćih nacista, Schuschnigg je podnio ostavku, a vlast je preuzeo Seyss-Inquart. Njemačke trupe ušle su u Austriju 12. ožujka bez otpora, uz oduševljenje dijela stanovništva koji je podržavao ujedinjenje. Hitler je osobno stigao u Austriju istog dana, a 13. ožujka proglašen je službeni Anschluss – Austrija je postala dio Njemačke pod imenom "Ostmark".

Nakon aneksije, 10. travnja 1938. održan je plebiscit pod strogim nadzorom nacista, koji je pokazao 99,73% podrške ujedinjenju. Ovaj rezultat bio je očito manipuliran, uz masovnu propagandu i zastrašivanje.

Posljedice Anschlussa

Anschluss je imao ozbiljne posljedice. Austrija je izgubila neovisnost, a njezini resursi i stanovništvo integrirani su u njemačku ratnu mašineriju. Židovsko stanovništvo Austrije, posebice u Beču, suočilo se s brutalnim progonom – Kristalna noć (9.–10. studenog 1938.) bila je samo početak holokausta u regiji.

Na međunarodnoj sceni, Anschluss je pokazao slabost politike popuštanja (appeasement) koju su provodile Velika Britanija i Francuska. Njihovo neodlučno reagiranje ohrabrilo je Hitlera da nastavi s agresijom, što je ubrzo dovelo do okupacije Sudeta i početka Drugoga svjetskog rata 1939.

Anschluss Austrije bio je više od puke aneksije – bio je simbol Hitlerove ambicije i početak lanca događaja koji su uronili svijet u rat. Iako je dio Austrijanaca podržavao ujedinjenje, većina je kasnije platila visoku cijenu pod nacističkom vlašću. Nakon rata, Austrija je obnovila svoju neovisnost 1955. godine, uz uvjet vječne neutralnosti, čime je zatvoreno ovo mračno poglavlje njene povijesti.