Bačena nuklearna bomba na Hirošimu
OTKAD su Japanci izgubili nosače aviona u Bitci kod Midwayja 1942. godine, rat na Pacifiku pretvorio se u američko osvajanje otoka i arhipelaga. Do ljeta 1945. godine Japan je vladao samo svojim matičnim otocima. Američki bombarderi već su mjesecima pucali po japanskim gradovima, no ništa nije nadmašilo bombu koja je pala na grad Hirošimu 6. kolovoza 1945. godine. Svijet je tog dana upoznat s nuklearnim ratom.
Naredbu je donio američki predsjednik Harry S. Truman nakon što je dobio vijest da je prva nuklearna bomba uspješno testirana u Trinityju. SAD je razvijao nuklearnu tehnologiju od 1942. i mnogi članovi vojnog vrha htjeli su vidjeti što takvo oružje može postići.
Bomba je originalno bila rađena za Hitlerovu Njemačku, no rat u Europi završio je prije nego što je testirana. Sada je ostao samo Japan. Japanska vojska borila se krvavo za svaki otok, svaku bazu i za svaki kilometar. Međutim, do ljeta 1945. godine bilo je jasno da će izgubiti.
Po naredbi Trumana, američki bombarder B-29 nazvan Enola Gay izbacio je 6. kolovoza nuklearnu bombu s visine od 9400 metara u kojoj je bilo 60 kilograma urana. Zvala se "Little Boy".
Bomba je bačena kao demonstracija sile i upozorenje Sovjetskom Savezu s kojim SAD ulazi u novi sukob, a opravdanje je bila bitka za Okinawu, tijekom koje je poginulo više od 100.000 japanskih vojnika, oko 150.000 civila i 12.000 američkih vojnika. Do 1949. godine SAD je bio jedina nuklearna sila na svijetu, a nakon što su Sovjeti uspješno testirali svoju, Hladni rat dobiva poseban karakter.
Grad kojem nema tko pomoći
U prvim sekundama poginulo je između 70.000 i 80.000 ljudi, a u mjesecima koji su uslijedili broj mrtvih zbog radijacije narastao je na 140.000. Oni koji su preživjeli preselili su se u okolicu grada.
Humanitarna pomoć bila je gotovo nikakva. Većina gradova je u to vrijeme trpjela bombardiranja, a trebalo je par dana proći da Japanci ustanove da je u Hirošimi eksplodirala puno jača i veća bomba. Većina medicinskog osoblja bila je okupirana brigom o ranjenim vojnicima i civilima. Osim volontera i par medicinskih timova, nije bilo nikoga tko bi spašavao preživjele.
Jednu bolnicu na rubu grada posjetilo je oko deset tisuća ljudi. Kapacitet bolnice bio je oko 600.
Najpoznatiji preživjeli stanovnik Hirošime bio je Tsusomu Yamaguchi, koji je pretrpio opekline i jedva preživio. Bomba mu je privremeno oduzela vid i sluh, a nakon što se slegnula prašina, otišao je potražiti kolege kako bi im pomogao. Idućeg dana odlučili su se vratiti u svoj rodni grad i pobjeći od užasa rata. Kupili su jednosmjernu kartu za Nagasaki.