NA DANAŠNJI dan davne 1444. godine Osmanlije su zadali težak poraz kršćanskoj vojsci u bitci kod Varne. Pobijedili su koaliciju više kršćanskih zemalja koje su zbog ovog poraza upale u krizu, poglavito Ugarska. Nakon ove pobjede Osmanlije su osigurali da europske snage ne šalju dodatnu pomoć Bizantu, koji će deset godina kasnije napokon pasti u ruke sultana te prestati postojati.

Vladislav III.

Nakon smrti kralja Žigmunda 1437. godine Ugarska je ušla u političku krizu. Njegov zet, kralj Albert, vladao je samo dvije godine prije nego što je preminuo 1439. te iza sebe ostavio udovicu Elizabetu s nerođenim djetetom Vladislavom. Ugarski plemići kasnije su pozvali mladog kralja Vladislava III. da preuzme vladavinu, očekujući njegovu pomoć u obrani protiv Osmanlija. On se okrunio krunom sv. Stjepana te preuzeo vast uz pomoć utjecajnog plemića Janka Hunjadija.

Nakon neuspjelih ekspedicija od 1440. do 1442. godine na Beograd i Transilvaniju, osmanski sultan Murat II. potpisao je desetogodišnje primirje s Ugarskom.

Međutim, pod utjecajem pape Eugena IV., Vladislav III. i Hunjadi odlučili su obnoviti vojnu akciju protiv Osmanlija te su smatrali primirje neobvezujućim jer je ipak bilo sklopljeno s nevjernicima. Planirali su organizirati novu križarsku vojsku koja bi krenula prema Varni, gdje bi se trebala sastati s papinskom flotom te s njom napredovati prema Carigradu, tako istjerujući Osmanlije iz Europe.

U direktan juriš na dva puta veću vojsku

Kršćanska vojska, sastavljena uglavnom od mađarskih, poljskih, čeških i vlaških snaga, brojala je oko 20.000 do 30.000 vojnika. S druge strane, osmanska vojska pod vodstvom sultana Murata II. bila je brojčano nadmoćnija, s procijenjenih 50.000 do 60.000 vojnika. Bitka je započela uspjehom kršćanskih snaga, koje su uspjele potisnuti osmanske trupe.

Sve je to inspiriralo mladog kralja Vladislava III. da naredi suludi napad na osmanski centar u kojem se nalazio Murat. Vladislav je smatrao bitku riješenom, no ubijen je na licu mjesta kada ga je dočekalo osmansko koplje.

Njegova smrt označila je početak panike. Osmanlije su iskoristili priliku te porazili vojsku koja se zaletjela s kraljem na centar, a nakon toga počeli naganjati nesretne ostatke Vladislavove vojske.

Hunjadi je uspio pobjeći. Vratio se u Ugarsku i ispričao tamošnjem plemstvu što se dogodilo. Vijest je bila nevjerojatna te je čak dio plemića smatrao da Hunjadi laže. Poslali su vlastite izviđače u Bugarsku da vide što se dogodilo sa slavnom kršćanskom vojskom.

Ali, Hunjadi nije lagao. Bio je to veliki neuspjeh kršćana da zaustave napredovanje Osmanskog Carstva. Murat II. tada se mogao fokusirati na svoj glavni cilj - osvajanje Konstantinopola. Grad je pao 1453., čime je završena velika epoha u povijesti jugoistočne Europe. Poslije toga Osmanlije su krenuli prema Mađarskoj, no nakon neuspjeha kod Beograda Mađari su se uspjeli oduprijeti muslimanskoj sili, barem kroz idućih 70 godina.