BIVŠI zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Josip Štimac u razgovoru za HRT govorio je o letjelici koja je u četvrtak pala u Zagrebu, potvrdivši da je riječ o letjelici Tupoljev 141. Istaknuo je da onima koji su je izvadili treba prepustiti da utvrde što je bilo unutar nje.

"Spekulacije nisu potrebne i ne pridonose rasvjetljavanju stanja. Ona je predviđena da nosi dvije fotokamere, frontalnu i panoramsku, nosi IC kameru i nosi nekakav radarski senzor koji isto može nešto snimati. To se može izvaditi i staviti nešto drugo. Imamo primjer iz našeg Domovinskog rata gdje smo mi u čudo od aviona Ana 2 stavili GPS za koji nitko tada nije znao. Isto tako se moglo dogoditi s ovom letjelicom, mogli su je nadograditi, mogli su staviti bilo što drugo", rekao je Štimac.

Objasnio je kako aviobombe imaju svoju košuljicu, eksplozivni dio, upaljač i druge detalje koji ovise o vrsti bombe. "Ako je bomba od 100 do 120 kilograma, ne znači da ima isto toliko i eksploziva. Tu može biti oko 40 kilograma eksploziva", rekao je Štimac.

"Malo je čudno da je ta letjelica uočena na mađarsko-hrvatskoj granici, to je nekakvih 70-ak kilometara"

"To je letjelica koja inače ima mali radarski odraz, manji od jednog kvadratnog metra. Međutim, radari koje posjeduju Rumunjska i Mađarska, posebno naši radari koji su jako dobri, to mogu otkriti, ali na određenim visinama. Ako ona leti ispod visine na kojoj radar otkriva, a visina ovisi o daljini od mjesta radara", izjavio je za HRT.

"Domet radara na Sljemenu je do 450 kilometara, no to je na nekim optimalnim visinama od sedam-osam tisuća metara. Tu je i zakrivljenost Zemlje i nije isto nalazi li se letjelica na 100 ili na 400 kilometara. Ako je letjelica letjela na manjim visinama, nije morala biti viđena radarom", nastavio je.

"Malo je čudno da je ta letjelica uočena na mađarsko-hrvatskoj granici, to je nekakvih 70-ak kilometara. Ona je morala biti prije viđena da je letjela na toj visini. Mogla je letjeti i na manjim visinama i većom brzinom i nije mogla biti uočena, nego tek tada kad je došla na veću visinu", smatra Štimac.

Naveo što čini protuzračnu obranu i što nedostaje Hrvatskoj

Gostovao je i u Dnevniku N1, u kojem je glavna tema također bila bespilotna letjelica. "Iz iskustva znam da kada bacite bombu i ona ne eksplodira, to je kinetička energija koja napravi jedan onakav krater kakav je bio kod studentskog doma. Da je eksplodirala, bio bi drugačiji krater. Ako je to bilo u dubini, onda je to manje eksploziva. Prepustio bih ekspertnom timu, nemamo im razloga ne vjerovati", rekao je.

Tvrdi kako nije bilo dovoljno vremena za reakciju po ulasku letjelice u Hrvatsku jer sustav pripravnosti nije takav da se očekuju napadi toga tipa. "Naš dežurni dvojac mogao je reagirati samo da su bili u zraku ili s upaljenim motorima na pisti", tvrdi Štimac, koji se slaže kako je informacija trebala stići ranije.

"Odluka o dizanju lovaca radi se u zajedničkom operativnom centru u Španjolskoj", dodao je bivši zapovjednik, pojasnivši potom da protuzračna obrana nisu samo raketni sustavi.

"PZO čine radari, raketni sustavi srednjeg ili velikog dosega i lovci. Nama nedostaje taj dio raketnog sustava srednjeg ili dugog dosega", objasnio je Štimac i zaključio da bi Hrvatska trebala nabaviti barem jedan raketni sustav srednjeg ili dugog dosega.