Bojan Glavašević, jedno od poznatijih lica s izbornih lista zeleno-lijeve koalicije, za Index je napisao tekst u kojem argumentira zbog čega bi birači trebali glasati upravo za njih. 

NADA. To je ono što mi govore ljudi koji mi cijelu ovu kampanju prilaze na ulicama i trgovima, kad se javljaju na društvenim mrežama i kada mi preko prijatelja i članova obitelji šalju poruke podrške. Govore: "Konačno imamo nadu da stiže prava promjena!", "Nadam se da ćete osvojiti puno mandata i pokazati svima kako se to radi!", "Muka mi je od politike, ali vjerujem u vas! Nadam se da me nećete iznevjeriti!"

Negdje sam svojevremeno čuo teoriju da sve uspješne kampanje počivaju ili na tome da kod birača bude strah ili nadu. Koalicija okupljena oko Možemo! budi nadu kod ljudi jer smo zaista različiti od ostalih. Zapravo, nisam siguran da je ikada prije bio jedan ovakav pokret na našoj političkoj sceni. Zašto?

Ljudi vide da smo autentični

Kao prvo, mislim da svi ljudi vide da smo autentični. A kako i ne bismo bili? Kako da Tomislav Tomašević ne bude autentičan kad mu je muka da već 16 godina gleda Bandićevu korupciju oko koje ni SDP ni HDZ ili ne žele ili ne mogu učiniti ništa? Kako da Ana Alapić, ponos Hrvatske i mama lavica, ne bude autentična kad je morala pobijediti cijelu odvratnu, tromu birokraciju, nezainteresiranu ministricu Bedeković i ministra Kujundžića da bi svom Mati i drugoj djeci koja boluju od spinalne atrofije osigurala pristup spinrazi, lijeku koji doista pomaže? Iz aviona je jasno da su tu ljudi koji ne pričaju priče, nego ljudi koji to što govore doista i žive. Uz ekipu iz Možemo! stao sam jer zajedno možemo dati glasa onima čiji se glasovi u Saboru i Banskim dvorima rijetko čuju - glas mladih, glas našeg planeta, glas drugačijih, glas žena, glas starijih, glas pripadnika manjina, i glas onih koji su ranjiviji više od većine, bilo da su to žene ili djeca i mladi, ili u ovom trenutku, koronakrizom pogođeni radnici i poduzetnici.

Ne bojimo se ni Plenkovića ni Bandića ni Bernardića

Kao drugo, pokazali smo da smo borci, da se ne bojimo ni Plenkovića, ni Bandića, ni Bernardića, i da smo spremni reći popu pop, a bobu bob, bez kalkulacije o posljedicama. Mislim da ljudi vide da smo iskreni i da se ne bojimo, i zato su uz nas. Dosta im je političkih kalkulanata, ljudi koji govore jedno, rade drugo, a misle treće. Kod nas vrijedi pravilo - što na umu, to na drumu. 

Kod nas nema jednoumlja

Kao treće, ovo je možda i prvi put u našoj povijesti da je jedna progresivna politička stranka krenula graditi podršku odozdo, od korijena. Od svakodnevnih ljudi i njihovih svakodnevnih problema i konkretnih, zadovoljavajućih rješenja za te probleme. I pritom je jako važna jedna činjenica koja je toliko puta podcijenjena, omalovažena, na koju velike stranke odmahuju rukom: Možemo! je stranka u kojoj se odluke donose potpuno demokratski i zajednički. Ne na silu, ne voljom predsjednika stranke, ne preglasavanjem. Nego zajednički.

Jer članovi ove stranke razumiju da neka odluka ne može biti ni dobra ni zadovoljavajuća ako svi nisu u stanju stati iza nje. O Možemo! se nisu pisali članci o unutarstranačkim nemirima i pobunama protiv vodstva stranke, ne zato što postoji jednoumlje, nego zato što postoji unutarstranački proces koji različitost mišljenja i individualizam pretvara u dragocjen resurs koji osigurava da se kroz razgovor za svaki problem pronađe rješenje koje je cjelovito i dugoročno. 

Ovo je stvarna demokracija

Zbog svega ovoga ljudi koji nas podržavaju, a takvih svakim danom ima sve više, imaju osjećaj da naša kampanja i naše političke ideje nisu samo naše, nego da su im oni suvlasnici. Da su zajedno s nama u borbi za promjenu, za bolji život, za bolje upravljanje, za bolju budućnost. I to uopće nije samo dojam, to je u potpunosti točno. Možemo! ne zanima politika koja postoji izvan i pored građana, nego politika koju građani sukreiraju s onima koje su izabrali, i koja je krojena po njihovoj mjeri i potrebama.

To je stvarna demokracija. To je Hrvatska za koju zajedno uzimamo odgovornost. Jer na kraju dana, i mi koji se kandidiramo, koji tražimo povjerenje i glasova građana, imamo jedan zajednički nazivnik: mi smo aktivni građani koji vole svoju zemlju i koji su odlučili stvari uzeti u svoje ruke i napraviti nešto. 

Svatko tko razmišlja ovako, bez straha nam može dati svoje povjerenje. Neće požaliti.

Ja sam im dao svoje iskustvo, znanje i povjerenje i nije mi nimalo žao.