MUŠKU se djecu iz pasivnijih krajeva nekad slalo u vojsku ili svećenike. Vojska i crkva imaju divan običaj da daju puni pansion - noćenje i tri obroka, plus školske knjige i sigurno zaposlenje, a siromašnim je roditeljima mnogo značilo skinuti s grbače bar jedna od devetero usta koja su im se omakla kako zbog poslovične nepopularnosti planiranja obitelji u pasivnijim krajevima, tako i zbog činjenice da im je do prvog objekta s Durexovim proizvodima valjalo pješačiti po nekoliko kilometara u oba smjera.

Još ako prekobrojno mezimče ne bi izginulo u nekom glupom ratu ili ne bi palo u šake pohotnog dušobrižnika, roditelji su imali razloga za ponos i sreću: njihov mali proizvodni obrt djece pridonio je kolektivnoj sigurnosti i vjeri, a u malo što ljudi vole vjerovati kao u svoju sigurnost.

Hrvatska je konačno ukinula razliku između vojske i crkve

U samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj konačno smo dokinuli dilemu treba li prekobrojno dijete zavjetovati bogu ili batinama. Vojska i crkva postale su konačno isti muški spolni organ, pet slova, prvo k, zadnje c. O tome govore sljedeći podaci: prema Godišnjem planu Ministarstva obrane, duhovne potrebe pripadnika hrvatskih Oružanih snaga ove će nas godine koštati 10.3 milijuna kuna.

Na internetu nalazimo podatak o 15 tisuća aktivnih hrvatskih vojnika, što nas jednostavnom računskom operacijom dovodi do otkrića kako ćemo približavanje svakog hrvatskog vojnika, dočasnika i časnika Svevišnjemu financirati sa 686 kuna. 

S 10.3 milijuna kuna financiramo tri vida vojničkog druženja s bogom. Prvi obuhvaća duhovne vježbe - sklekovi uz Zdravomariju? gađanje bojevom municijom uz Očenaš? - bračne susrete i pastoralne seminare, drugi duhovno-rekreativne dane i ljetovanja za djecu, a treći hodočašća. Kako su mediji doznali, plan ne otkriva koliko je novca predviđeno za svaku navedenu stavku, nego, eto, 10.3 milijuna kuna za sve skupa pa će se već nekako rasporediti. I dodati, valjda, još koji milijun ustreba li.

"Planirane aktivnosti su u skladu s obvezama iz ugovora između Svete Stolice i Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi. Prošle godine nije bilo ni bračnih susreta ni duhovnih obnova, već samo tri hodočašća, no u MORH-u objašnjavaju da se od svega toga odustalo zbog pandemije", otkrio je Dnevnik.hr.

>> Vojska ove godine planira 21 duhovnu vježbu, 18 hodočašća i duhovno-rekreativne dane

Čini se kao da korumpiramo hrvatske vojnike, kupujemo njihovu vjeru

Kolege su saznali i da se bračni susreti hrvatskih vojnika provode od osnutka Vojnog ordinarijata, i to zbog "specifičnosti vojnog poziva i razdvojenosti djelatnih vojnih osoba od obitelji", kao i da su ove godine predviđeni po 21 duhovna vježba, bračni susret i seminar, pet duhovno-rekreativnih dana i ljetovanja te 18 hodočašća.

Prije dvije godine za jačanje veze vojnika s bogom proračun je predviđao osam milijuna kuna, od kojih je potrošeno malo manje od 7.7 milijuna. Nije to ni pola muke: od 13 planiranih hodočašća te je nesretne 2020. organizirano tek šest, a ne znamo kad je hodočašćenje bilo neophodno kao u godini velike zaraze.

Ideja da se s nešto više od deset milijuna proračunskih kuna utjeruje bog u hrvatskog vojnika potresna je na svakoj razini. Ako se već taj novac ionako nalazi u državnoj kasi, postoji barem deset milijuna načina da ga se racionalnije utroši. Osim toga, vojnici mogu vjerovati intimno, ako hoće, na tom se načelu temelje sekularne države. Hrvatskom vojniku treba prepustiti odluku o tome hoće li slobodno vrijeme provesti u Lourdesu, na druženju s familijom ili na finalu Lige prvaka. 

Ovako izgleda kao da ga korumpiramo, kupujemo njegovu vjeru. Uz navedeno, upućeni kažu da postoji nekakva veza između vjere i skromnosti. Koliko je poznato, nigdje nisu zabilježene Isusove riječi: "Braćo i sestre, spizdite nekoliko milijuna javnih kuna na vjeru u mene." Svejedno, baš to se radi. Na koncu, krizno je doba, ljudi u panici, s vremena na vrijeme u strahu od bolesti i rata stvaraju zalihe osnovnih namirnica, a Republika Hrvatska časti vojsku velikodušnom porcijom boga.

Za 200 tisuća godina očekujemo pobunu građana

Ušli smo u četvrto desetljeće hrvatske samostalnosti. Ako su u njezinim nježnim godinama očevi utemeljitelji imali potrebu kupovati crkvenu naklonost i okajavati udbaške grijehe s mnogo tuđeg novca, aktualni bi se vladari mogli malo opustiti, ukinuti Vojni ordinarijat, a odluku o vjeri i nevjeri ostaviti na izbor svakoj, pa i uniformiranoj osobi.

Oni to, dakako, neće učiniti samoinicijativno, nego će ih na to natjerati pritisak aktivnih građana, alergičnih i na nenamjensko rasipanje novca i na teokratske tendencije u državnom aparatu.

Prema preciznim izračunima, to će se u Hrvatskoj dogoditi već za 200 tisuća godina. U proljeće.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala