BOŽIĆNI mir bio je događaj u Prvom svjetskom ratu kada su razne grupe vojnika duž Zapadnog fronta nakratko prekinule paljbu kako bi se pobrinuli za svoje ranjene i poginule, ali i predahnuli od užasa rata. Božićni mir trajao je tri dana, od 24. do 26. prosinca 1914. U narednim godinama rata taj je događaj ponovljen u drastično manjoj mjeri, najviše zbog pritiska zapovjednika i politike uslijed sve iscrpljujućeg rata.

Mir se dogodio spontano

Prvi svjetski rat trajao je tada nešto manje od pola godine. Od Sjevernog mora do podnožja Alpa njemački, francuski i britanski vojnici prekinuli su paljbu u neslužbenim dogovorima s protivničkim zapovjednicima. Za većinu slučajeva mira nisu ni znali političari koji su vodili rat iz svojih udobnih ureda u Londonu, Parizu i Berlinu.

Ne znamo gdje je na Zapadnom frontu pao prvi dogovor o trodnevnom miru, no kada su komandanti drugih jedinica čuli što se događa, također su počeli komunicirati s protivnicima u ratu i dogovorili slično.

Što su radili vojnici za Božić?

Vojnici su te dane iskoristili primarno kako bi pristupili ratištu i odnijeli leševe svojih suboraca. Dok su taj posao obavljali, susretali bi se s protivnicima koji su radili isto. U tim trenucima počela je komunikacija vojnika, a na Božić su neki čak i slavili skupa uz vatru te razmjenjivali darove. Negdje je mir trajao samo na Božić, u drugim dijelovima više dana.

Oni najobrazovaniji na bojištu, koji su znali strane jezike, išli su sa svojim komandantom na sastanke s protivnicima u ratu kako bi dogovorili razmjenu zatvorenika. Nakon tih sastanaka svi skupa zapjevali bi božićne pjesme, svatko na svome jeziku.

Prekidali su ratovanje a da o tome nisu obavijestili nadređene

Premda je informacija o Božićnom miru relativno popularna i poznata kao crtica iz Prvog svjetskog rata, treba napomenuti kako se takva vrsta lokaliziranog mira nije događala samo na Božić.

Na mnogim dijelovima fronta postojali su periodi prekida paljbe, a bili su organizirani uglavnom kako bi se pokupila tijela mrtvih vojnika s ratišta. Božićni mir je izdvojen kao vrijeme kada su takve akcije bile najbrojnije.

Božićni mir dogodio se i 1915. godine, no u puno manjoj mjeri. 1916. godine to više nije bio slučaj - tada je rat već postao nepodnošljiv objema stranama, a pritisak se osjećao svakodnevno.

Nedostaci hrane i opreme dodatno su uznemirili vojnike koji su već umirali od raznih bolesti ili metaka. Ipak, priča o Božićnom miru potvrđuje postojanje humanosti i želje za solidarnošću kod čovjeka, čak i u vrijeme oružanih sukoba.