AMERIČKO gospodarstvo je bolje prolazilo kada je u Bijeloj kući stolovao demokratski nego republikanski predsjednik. Zaključak je to do kojeg su još prije nekoliko godina došli znanstvenici s prestižnog američkog sveučilišta Princeton, a o kojem su se, nakon što je demokrat Joe Biden nedavno postao 46. američki predsjednik, zamijenivši na toj poziciji republikanca Donalda Trumpa, u posljednje vrijeme raspisali i američki i svjetski mediji.

"Američko je gospodarstvo brže raslo i bolje se plasiralo po mnogim drugim makroekonomskim pokazateljima kada je predsjednik bio demokrat nego kada je bio republikanac", ocijenili su u analizi "Predsjednici i američka ekonomija", koju su napravili još 2014. godine, poznati ekonomisti Alan S. Blinder i Mark W. Watson s Princetona. 

U mandatima demokratskih predsjednika američki je BDP rastao 1.8 postotnih bodova više nego u vrijeme republikanskih predsjednika

Blinder i Watson su analizirali stanje američkoga gospodarstva u vrijeme mandata američkih predsjednika nakon Drugog svjetskog rata, odnosno od Harryja Trumana do Baracka Obame. Njihov je zaključak da je američko gospodarstvo u vrijeme demokratskih predsjednika u prosjeku raslo po 1.8 postotnih bodova većim stopama nego u vrijeme republikanskih predsjednika. 

Na sličan zaključak upućuje i analiza američkog ekonomskog portala thebalance.com, koji je analizirao krvnu sliku američke ekonomije još od republikanskog predsjednika Herberta Hoovera, koji je SAD vodio u vrijeme Velike depresije, u koju je SAD i svijet 1929. gurnuo slom burze, pa do Donalda Trumpa. Naravno, podaci za Trumpov mandat još su manjkavi jer nedostaju precizne brojke za prošlu godinu, no i takvi podaci, preuzeti iz službene američke statistike, pokazuju da su prevagu u ekonomskoj politici u posljednjih 90 godina imali demokratski predsjednici. 

Brutalan pad ekonomske aktivnosti u vrijeme Velike depresije i velik rast u razdoblju New Deala

Tako je, pokazuju podaci U.S. Bureau of Economic Analysis (BEA), agencije u sklopu saveznog Ministarstva trgovine, američko gospodarstvo imalo najveći pad u vrijeme velike krize krajem 20-ih i početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Hooverova mandata, kada je godišnje u prosjeku padalo 9.3 posto. S duge strane, najveću prosječnu godišnju stopu rasta BDP-a SAD je imao u vrijeme Hooverova nasljednika, demokrata Franklina D. Roosevelta, kada je prosječna godišnja stopa rasta dosegla 9.3 posto. 

Naravno, na ekonomski uspjeh (ili neuspjeh) nisu utjecale samo mjere koje su provodili američki predsjednici. Hooverov mandat obilježila je vjerojatno najgora ekonomska kriza u 20. stoljeću, koja je milijune Amerikanaca ostavila bez posla i prihoda, a mnoge i bez krova nad glavom. Ipak, odgovor Hooverove administracije bio je mlak i u načelu se svodio na prepuštanje tržištu da riješi nagomilane ekonomske probleme. Posljedica je bila pravi ekonomski potop. 

S druge strane, Roosevelt je svojim New Dealom, mjerama državne intervencije u ekonomiju, a posebno pokretanjem niza infrastrukturnih radova, preokrenuo trendove i SAD usmjerio na put brzog rasta. No, Rooseveltu su u pojedinim od niza njegovih uzastopnih mandata u prilog išle i međunarodne okolnosti. Kada je izbio Drugi svjetski rat, SAD je najprije pokušavao zadržati neutralnost, a nakon japanskog napada na Pearl Harbor, što je ujedno bio i jedini pravi ratni čin na američkom teritoriju (izuzmemo li kratkotrajnu japansku okupaciju nekoliko malih otoka u Aleutima kod Aljaske), uključuje se u rat na strani Saveznika i postaje ne samo "arsenal demokracije" nego i pravi arsenal oružja i municije za Saveznike te njihov financijer. Pojednostavljeno, Drugi svjetski rat je dao velik zamah američkoj industriji, a posljedica toga bile su i velike stope gospodarskog rasta. 

Status supersile Ameriku je učinio ovisnijom o ostatku svijeta

Nakon završetka Drugog svjetskog rata SAD postaje jedna od dviju supersila. Novi status za Washington je značio i nove izazove, posebno nakon izbijanja hladnog rata. Uz to, američka je ekonomija postala znatno ovisnija o zbivanjima u ostatku svijeta. No, i u poslijeratnom razdoblju, u znatno izmijenjenim okolnostima, nastavljena je, kako pokazuju podaci, praksa bržeg ekonomskog rasta u vrijeme demokratskih nego u vrijeme republikanskih predsjednika. Tako je američko gospodarstvo u vrijeme Johna F. Kennedyja raslo po prosječnog godišnjoj stopi od 4.4 posto, a u vrijeme Lyndona Johnsona po stopi od 5.3 posto, što je i najbrža prosječna godišnja stopa rasta BDP-a u mandatu nekog poslijeratnog stanara u Bijeloj kući. 

S druge strane, američko je gospodarstvo, kako pokazuju podaci, u vrijeme republikanskog predsjednika Richarda Nixona godišnje raslo po prosječnoj stopi od 3.5 posto, a u vrijeme njegova nasljednika Geralda Forda po prosječnoj stopi od samo 1.6 posto. Nešto brži rast BDP-a u vrijeme republikanskih predsjednika zabilježen je 80-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme Ronalda Reagana i njegova programa Ratovi zvijezda, u prosjeku 3.5 posto godišnje, te Georgea Busha starijeg, u prosjeku 2.3 posto godišnje. 

Korona je uništila ekonomske rezultate iz prve tri godine Trumpova mandata

I kod demokrata postoje izuzeci koji potvrđuju pravilo. Primjerice, prosječna stopa rasta američkog BDP-a u vrijeme Trumana iznosila je, prema dostupnim podacima, samo 1.3 posto. I za vladavine Baracka Obame stopa rasta bila je razmjerno mala, u prosjeku samo 1.6 posto godišnje. Ipak, prema dostupnim (i nepotpunim) podacima, najslabiji rast zabilježen je u vrijeme Trumpa, samo 0.4 posto godišnje, pri čemu valja voditi računa o tome da su prve tri godine Trumpove administracije bile u znaku ekonomske ekspanzije, no da je koronakriza lani izbrisala praktički sve što je dotad napravljeno. 

"Demokratski predsjednici se uglavnom biraju kada kriza koincidira s izborima, odnosno kada ljudi žele promjene. Tada kejnzijanci imaju što raditi", ocjenjuje za Index Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa. 

Naftni šokovi imaju veliku ulogu u američkom ekonomskom životu 

Dodaje i kako su vanjski faktori, koji u velikoj mjeri utječu na američko gospodarstvo, dosad uglavnom išli na ruku demokratima. Mahom je riječ o naftnim šokovima koji su se češće događali u vrijeme vladavine republikanaca. Uz to, ističe Pribičević, fiskalna i monetarna politika u vrijeme vladavine demokrata u pravilu je ekspanzivnija. Važnu ulogu u cijeloj priči imaju i tehnološki napredak i rast produktivnosti, što za SAD rezultira boljim uvjetima međunarodne razmjene, iako je tu utjecaj administracije ograničen.

Dodajmo ovome kako veliku ulogu u američkom ekonomskom životu ima i vojna industrija. Humanitarna i politička bilanca ratova i intervencija je razorna i tragična, ali američka ekonomija od tih ratova ima koristi. 

Biden poseže za praksom svojih demokratskih prethodnika

Kako sada stvari stoje, Biden će posegnuti za praksom demokratskih prethodnika i pojačati angažman države u američkoj ekonomiji kako bi SAD odlijepio s recesijskog dna na koje ga je gurnula koronakriza. Iz njegove su administracije već najavili brojne mjere pomoći stanovništvu i tvrtkama, kao i novu varijantu New Deala, s naglaskom na obnovi i gradnji infrastrukture. No, posljedica toga bit će i rast proračunskog deficita i javnoga duga.