Foto: Index/Pixsell/Patrik Maček

NA INDEXU smo posljednjih dana podosta pisali o znanstvenoj elementarnoj nepogodi - vladi na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem koja nepokolebljivo štiti dokazanog plagijatora Pavu Barišića na mjestu ministra znanosti i obrazovanja, dok s druge strane iz Hrvatske tjera jednog od naših najboljih znanstvenika svjetskog glasa, Ivana Đikića.

>> Znanstvenici o odlasku Đikića: "Šteta koju je Plenković nanio Hrvatskoj mjerit će se desetljećima"

>> "ZBOGOM" Ivan Đikić zbog Andreja Plenkovića napustio Hrvatsku

>> Đikić napustio Hrvatsku zbog Plenkovića, a ovaj mu poručio: "Ovo je slobodna zemlja"

Isticali smo više puta kako Đikićeva odluka o odlasku zbog 'slučaja plagijat' nije neki politički manevar ljevice. Naime, Đikić se nikada nije izjašnjavao kao ljevičar, a da je Barišić plagijator uvjereni su i deklarirani desni intelektualci koji ga kritiziraju podjednako oštro kao i oni s lijeva, ako ne i oštrije. Spomenimo samo dvojicu njegovih kolega, primjerice, filozofa Juru Zovka koji je bio pomoćnik ministra u HDZ-ovoj vladi, a također je do nedavno bio član HDZ-ova Odbora za obrazovanje i znanost. Upravo on je, naime, Barišića prijavio za autoplagiranje Sveučilištu u Augsburgu. Spomenimo i Nevena Sesardića koji je rekao da 'elementarna kalkulacija na osnovi relevantnih činjenica pokazuje sljedeće: vjerojatnost da je spomenuta podudarnost slučajna i da Barišić dotični odlomak nije preuzeo od Schlesingera znatno je manja nego što je, recimo, vjerojatnost da više puta uzastopce dobijete glavni zgoditak na lotu'.

Plagiranje nije jedini Barišićev grijeh. Njegovo ime po medijima se povezivalo s brojnim drugim skandalima. No premijer je u ovom slučaju bio ne samo nepokolebljiv, već i nonšalantan. Na odluku Đikića da ode iz Hrvatske i 'stavi ključ u bravu' na svoj laboratorij, gotovo je šeretski odgovorio: 'Ja sigurno nisam kriv za to, ovo je slobodna zemlja, a on je slobodan znanstvenik.'

Brojni znanstvenici komentirali su kako je to velik gubitak za Hrvatsku jer je Đikić bio vrlo ugledan u svijetu i aktivan u zemlji unatoč tome što mu je stalna adresa u Njemačkoj. Predavao je, davao donacije, pokretao i vodio brojne projekte, među kojima i MEDILS i Laboratorij za istraživanje raka u Splitu.

Đikić i njegovi suradnici u Laboratoriju za tumore u Splitu

Međutim, budući da nekima, unatoč svim takvim informacijama nije jasno na koje je sve načine Đikić izravno i neizravno pridonosio Hrvatskoj, ne samo u vrijeme rata kada je radio po bolnicama i u sanitetskom stožeru, dok su se mnogi "državotvorni" Hrvati skrivali po podrumima i u inozemstvu, stvar smo pokušali ilustrirati brojkama.

Đikićev odlazak u brojkama

Značaj nekog znanstvenika za zemlju teško je ocijeniti konkretnim brojkama, njihov je domet previše ograničen, no ipak, evo nekih minimalnih brojki koje smo prikupili uz pomoć njegovih suradnika u Laboratoriju za tumore u Splitu. Neke od njih ilustriraju izravne financijske koristi, druge doprinose u znanstvenom i obrazovnom smislu, a treće u smislu ugleda i atraktivnosti Hrvatske na karti medicinskih istraživanja:

- Već desetak godina za zajednički istraživački rad Laboratorija za istraživanje raka  u Splitu uplaćuje 10,000 eura godišnje, a pomaže i s drugim oblicima materijalne potpore. Primjerice, nedavno je proizveo miša s ljudskom mutacijom za zajednička istraživanja, što je koštalo 25,000 eura.

- Organizirao je 14 konferencija u Dubrovniku od kojih je svaka imala proračun veći od 200,000 eura što je ukupno preko 3 milijuna euraa za gospodarstvo u Hrvatskoj.

- Već je 15-ak godina suvoditelj Laboratorija za istraživanje raka u Splitu u kojem radi desetak znanstvenika. Jedna od članica laboratorija kod njega je doktorirala, a druga je bila kod njega na dvogodišnjoj EMBO stipendiji.

- Suvoditelj laboratorija Janoš Terzić radio je istraživanja na proučavanju procesa endocitoze kod Đikića u Uppsali.

- Kroz njegov laboratorij u Frankfurtu i ranije u Uppsali educiralo se više od 30 studenata iz Hrvatske.

- U suradnji sa splitskim znanstvenicima u 20-tak publikacija kao svoju afilijaciju naveo je Fakultet i Sveučilište u Splitu, čime je toj instituciji značajno povećao ugled.

- Dio svoje međunarodne nagrade darovao je studentici iz Bosne, a dio i civilnim udrugama u Hrvatskoj koje se bave obrazovanjem i borbom protiv tumora (radi se o iznosima od po više tisuća eura)

- Hrvatskoj znanosti donio je golem ugled u svijetu. O tome govori činjenica da je postao članom najuglednijih akademija svijeta poput njemačke Leopoldine i Europske akademije. O njegovom znanstvenom značaju puno govore i brojevi citata koji su jedna od najvažnijih valuta u znanosti. Za usporedbu, Đikić ima oko 21.000 citata u najuglednijim svjetskim časopisima, dok njegov gorljivi hrvatski kritičar Slobodan Vukičević ima oko 6.000. Budući da Đikić radi u znanosti oko 25 godina, to se može prevesti u 800 citata godišnje. Kako je Vukičević značajno stariji, u znanosti je oko 40 godina, njegova godišnja razina je oko 150. Đikićeva je, dakle, oko pet puta viša.

- U Splitu je organizirao desetak konferencija kroz koje je u Split došao veliki broj vrhunskih znanstvenika, a u Dubrovnik još i više.

- Kroz gradski program NobelST, kojemu je Đikić inicijator, dovedeno je 5 Nobelovaca u goste i na druženje sa studentima, a u rujnu dolazi britanski Nobelovac Paul Nurse. Održao je puno javnih predavanja kao i predavanja po osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Splitu, Sinju. Đikić je u Hrvatskoj neumorno popularizirao znanost.

- Nekoliko godina bio je intenzivno angažiran u pokretanju MedILS-a, s čijom je adresom objavio desetak radova.

- Za unapređenje splitske znanosti 2008. godine dobio je nagradu Grada Splita od tadašnjeg gradonačelnika Ivana Kurete (HDZ).

- Od 2002. dolazi na nastavu studentima te na znanstvene rasprave s istraživačima u laboratoriju, uglavnom o svome trošku.

Više od brojki

Janoš Terzić, jedan od Đikićevih bliskih suradnika u laboratoriju u Splitu, za Index je istaknuo da brojke govore mnogo, ali ne i sve.

"Mi, njegovi prvi suradnici gubimo puno jer ostajemo bez značajne materijalne potpore te bez vrijednih projekata na kojima smo mogli zajedno raditi. Mislim da gubi i šira zajednica jer sredina u kojoj je Ivan prisutan uvijek je na višem nivou rada i entuzijazma, a gube i mladi jer Ivan je veliki promicatelj znanosti u svim njenim oblicima. Neki su ljudi jedinstveni u svojim talentima i rezultatima koje ostvaruju, a Ivan je jedan od takvih. Mislim da je njegov odlazak veliki gubitak te se ne mogu sve posljedice odlaska pretvoriti u brojke. Takve su, primjerice, njegove znanstvene ideje", objasnio je jedan od naših najuspješnijih znanstvenika koji radi i živi u Splitu.

Nažalost, s odlaskom Đikića Hrvatska će na znanstvenoj karti dobiti još jednu novu negativnu oznaku – zemlje iz kojoj vlasti tjeraju vrhunske znanstvenike koji misle svojom glavom i usuđuju se reći što misle.