POKOJNI vođa Kubanske revolucije Fidel Castro nazivao je Kubu "najsigurnijom zemljom na svijetu". U smislu niske stope kriminala na otoku i nedostatka oružja koje cirkulira među civilnim stanovništvom, možda je imao razloga da dodijeli tu titulu.

Njegovi su kritičari odgovarali da je niska stopa kriminala postignuta zastrašivanjem, odnosno da je Castrova Kuba policijska država koja je grubo kršila ljudska prava. Unatoč tome, malo tko je mogao poreći da su ulice Kube tradicionalno među najsigurnijima u Sjevernoj i Južnoj Americi.

Ipak, Samantha González ne osjeća kao da živi u najsigurnijoj zemlji na svijetu. Njezin mlađi brat, ambiciozni glazbeni producent Jan Franco, ubijen je prije dva mjeseca. 19-godišnjak iz siromašne havanske četvrti Cayo Hueso dvaput je uboden u prsa ispred glazbenog studija, piše BBC.

"Nasilje izmiče kontroli"

"Još uvijek to ne mogu razumjeti. Bio je svjetlo naše obitelji", kaže Samantha, boreći se da izrazi svoju tugu dok lista stare fotografije svog brata na mobitelu. I sama ima samo 20 godina i majka je jednogodišnjeg dječaka. Kaže da je njezin brat jedan od mnogih mladih ljudi koji su izgubili živote na ulicama posljednjih mjeseci.

"Toliko je mladih ljudi ubijeno ove godine. Nasilje izmiče kontroli. Oni su u osnovi bande, i svađaju se međusobno kao bande. Odatle sve dolazi, ta ubojstva i smrti mladih ljudi", naglasila je. Objasnila je da se svađe sve češće rješavaju noževima i mačetama.

"Gotovo nitko više ne rješava svađu šakom. Sve su to noževi, mačete, čak i pištolji. Stvari koje jednostavno ne razumijem", navela je. Situaciju je pogoršala nova droga na Kubi pod nazivom quimico, jeftina kemikalija na bazi kanabisa. Samantha tvrdi da je quimico sve popularniji među kubanskom omladinom u parkovima i na ulicama.

O problemu se govorilo i na televiziji

Kubanske vlasti oduvijek su žestoko štitile reputaciju svog otoka kao zemlje bez kriminala i znale su isticati da su kubanske ulice evidentno sigurnije od onih u većini gradova u SAD-u. Sve što ističe društvene probleme Kube općenito se prikazuje kao pristrana kritika njihovog socijalističkog sustava ili kao antirevolucionarne izmišljotine koje potječu iz Miamija ili Washingtona.

Međutim, percepcija javnosti o sve goroj stopi kriminala, percepcija koju dijele mnogi Kubanci na društvenim mrežama, bila je tolika da su vlasti o tome otvoreno progovorile na državnoj televiziji. U kolovozu su dužnosnici Komunističke partije pozvani na televiziju da umire javnost. 

Pukovnik Juan Carlos Poey Guerra, šef jedinice za borbu protiv droge Ministarstva unutarnjih poslova, priznao je postojanje nove droge quimico i njezin utjecaj na kubansku mladež. Inzistirao je na tome da se vlasti bave tim pitanjem.

Vlada je kasnije zanijekala da se situacija pogoršava, tvrdeći da je samo 9 posto kaznenih djela na Kubi nasilno, te da se samo u 3 posto slučajeva radi o ubojstvima. Međutim, kritičari dovode u pitanje transparentnost vladine statistike i kažu da ne postoji neovisni nadzor nad tijelima koja ih pripremaju ili metodologijama koje koriste.

Sjedinjene Države kao standardni krivac

Vlasti uglavnom okrivljuju starog neprijatelja, Sjedinjene Države, i za postojanje sintetičkih opioida na Kubi i za desetljećima dug američki ekonomski embargo kojeg navode kao razlog zašto su neki Kubanci pribjegli kriminalu.

U rijetkom intervjuu, potpredsjednica kubanskog Vrhovnog suda Maricela Sosa Ravelo rekla je za BBC da se problem prenapuhuje na društvenim mrežama. Opovrgla je sugestiju da mnogi zločini ostaju neprijavljeni zbog nedostatka povjerenja javnosti u policiju.

"U mojih 30 godina kao sutkinja nisam uočila da kubanskom narodu nedostaje povjerenja u vlast. Na Kubi policija ima visoku stopu uspjeha u rješavanju zločina. Ne vidimo ljude koji uzimaju zakon u svoje ruke - što se događa u drugim dijelovima Latinske Amerike i drugdje - što sugerira da stanovništvo vjeruje kubanskom pravosudnom sustavu", rekla je.