Foto: Arhiva, Davor Pongračić, Danijel Soldo (Cropix)

JADRANKA KOSOR užasno pati od toga da ju se shvaća ozbiljno. Stoga je prvi intervju nakon stupanja na dužnost predsjednice Vlade dala ženskom tjedniku Gloria. Prvi pravi "politički" intervju dala je mjesec dana kasnije tjedniku Globus. No, njezino poziranje u crvenoj haljini od šantung svile i odgovori na razini dokone frizerke, kao da su ispali sa zadnjih stranica trač magazina. Skupa sa čuvenom rečenicom: "Mislim da je jedan od najvećih problema to što građani nemaju uvijek pravu informaciju o tome što, zapravo, Vlada radi". Upravo tako.

"Imate tajnu? Imam."

Nemaju je ni nakon tog prvog "političkog" intervjua. Evo najtipičnijeg primjera:
- Biste li odali neke tajne u pogledu proračuna za 2010. godinu?
- Ne bih.
- A imate ih?
- Imam.
- Velike?
- Velike.

Ljubav, prijateljstvo i ruka iz groba

Vjerojatno nikad u povijesti novinarstva nije tako uludo potrošeno šest stranica političkog tjednika na ozbiljan razgovor s nekim državnim dužnosnikom. Čak je i umobolni razgovor s Lukom Bebićem izrodio nekoliko antologijskih ispada poput onih viceva o Stipi i ćuki. I što je onda novinaru Darku Hudelistu preostalo nego da se počne raspitivati o privatnom životu, o haljinama porezanim prstima, ljubavi, prijateljstvu, o tome da je premijerka Kosor "pozitivna prema svima", "uistinu mirna", "sklona praštanju" te da "nije zlopamtilo".

I onda ona najstravičnija rečenica koja iskače kao ruka iz groba: "Ljude ne treba plašiti nego im reći pravu istinu". Pravu istinu? Kad je Kosor rekla pravu istinu? Osim da pere suđe. Zna li ona što je prava istina? Zna li HDZ što je to istina? Je li to možda ono što ova vlast već godinama skriva i zbog čega je čak izgubila nekoliko sudskih tužbi?Ali eto, taman kad je dobila priliku na šest stranica upoznati narod s pravom istinom, ona o tome opet ni "crc".

Zašto se svi ne bismo slagali?!

O Sloveniji je opet govorila spominjući Pahorovu kravatu. O spašavanju proračuna ni riječi. O MMF-u da nam "ne treba, ali nije isključen". O stanju u državi da je "teško, ali ne i bezizlazno". Koja je to "prava istina" koju nam premijerka Kosor uporno želi predstaviti, kako ne bismo više bili "uplašeni, zatvoreni, zgrčeni, da se ne bojimo samo onoga što će biti u doglednoj budućnosti, već i onoga što će biti sutra"?

Jedino za što je ova žena sposobna jesu umotvorine na razini: "Hrvatskoj nedostaje kultura dijaloga, da slušamo tuđa mišljenja, da ih uvažavamo, pa čak i ako se s njima ne slažemo". Pa naravno! Zašto svi ne bismo bili prijatelji? Zašto se ne bismo voljeli? Vidite premijerku, ona je možda šuplja, ali je puna ljubavi i razumijevanja. Ruku na srce, već dugo sudbina tako mnogo ljudi nije bila u rukama jedne tako nekompetentne oportunistice.

Kapaciteti obrnuto proporcionalni ambiciji

Nije stoga nikakvo čudo što ju najviše od svega nerviraju novinari. Oni otkrivaju pravu istinu. Oni građanima osuđenima na ovakve Kosoričine verbalne eskapade o ljubavi i toleranciji prezentiraju svu onu istinu o bankrotu države, o kriminalu u javnim poduzećima, o Sanaderovoj jahti i satovima, o Kosoričinu stanu, o vojnim kamionima, Brodosplitu, KIM-u i tko zna čemu sve. Normalno da se slatkorječiva Kosor pri spomenu novinara odmah pretvara u Bič Božji koji poručuje da se takvo ponašanje medija "ne može tolerirati" i "neće dopustiti". Zašto se svi ne možemo slagati?

Ili šuti ili klepeće - što je gore?

Ali opet, nije Kosor kriva. Njezini kapaciteti, obrnuto proporcionalni njezinoj ambiciji, savršeno se uklapaju u hrvatsku političku scenu. Njezin uspon do državnog vrha svojstven je ličnostima koje ne prezaju ni od čega, jer se ni u što ne razumiju. Cijelu karijeru uglavnom je pokorno šutjela ili hipnotično ponavljala frazetine o "ljubavi, razumijevanju, obitelji, sinu kojeg voli i ocu kojeg nije imala". Tko je onda u hrvatskoj javnosti dovoljno lud da očekuje da se Kosor odjednom pretvori u kompetentnog premijera, da priča o proračunu, izborima, krizi, koaliciji... Gloria je njezin vrhunac. Na našu žalost - i Banski dvori.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje