AMERIČKI predsjednik Donald Trump u krivo se vrijeme odlučio povući iz pogrešnog rata. Rat iz kojeg se trebao povući, kao što je u prošlosti dao naslutiti, jest onaj u Afganistanu, u kojem se nakon 17 godina vjerojatno više ne može pobijediti, piše David Andelman u komentaru za CNN. U nastavku prenosimo dijelove komentara.

Ako ga neka hladnija i trezvenija glava iz Pentagona, Bijele kuće ili njegove političke baze ne odgovori od te namjere, Trump će ustrajati na svojim ciljevima u Siriji. Suprotno ovom njegovom nedavnom tvitu: ''Porazili smo Islamsku državu u Siriji. Bio je to jedini razlog za ostanak tamo tijekom Trumpova mandata'', Amerika nije pobijedila u ratu u Siriji.

Iznenadno i naglo povlačenje svih američkih snaga iz Sirije može se usporediti samo s katastrofalnim govorom Georgea W. Busha ''Mission Accomplished'' (''Misija izvršena'') s palube nosača aviona Abraham Lincoln 1. svibnja 2003. godine. Uslijedilo je još osam godina stravičnog krvoprolića u Iraku, koje je do konačnog povlačenja 2011. uzelo još tisuće američkih žrtava. Taj je rat, ktome, na kraju doveo i do uspona Islamske države. Amerika i njeni saveznici zapravo nisu iskorijenili terorističku skupinu, nego su je samo gurnuli dublje u ilegalu.

Potez koji će oduševiti diktatore

Trumpov će potez svakako oduševiti nekoliko diktatora: Bašara al-Asada u Siriji, Vladimira Putina u Rusiji i Erdogana u Turskoj, a da ne govorimo o iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Ali Hamneiju. U Siriji će Trump ostaviti golem ponor, koji će Rusija i Iran požuriti popuniti. Rusija je i prije tražila priliku da ojača svoja uporišta na Bliskom istoku, zračne i kopnene snage u Siriji, te pomorsku bazu u Tartusu, što bi joj omogućilo dominaciju u istočnom Mediteranu i poslužilo kao sredstvo za odvraćanje američke Šeste flote u regiji.

Istodobno, potpuno povlačenje američkih snaga udahnut će novi život u gotovo ispunjena nastojanja sirijskog čelnika Asada da ponovno uspostavi potpunu kontrolu nad nacijom koju je gotovo uništio, a milijune poslao u progonstvo, u namjeri da sačuva vlast. Još u rujnu, nacionalni savjetnik za sigurnost John Bolton poslao je Asadu treće upozorenje zbog uporabe kemijskog oružja i zaprijetio vojnom akcijom ako se sirijski predsjednik ogluši. Iako je Trump iz istog razloga u travnju 2017. naredio prilično neučinkovit napad krstarećim projektilima, te ponovio napad u travnju 2018. godine, ovakve prijetnje danas zvuče prilično isprazno.

Što se tiče Irana, američko povlačenje iz Sirije daje mulama priliku da još jednom kreiraju stratešku sliku regije. Iran se sasvim približio Asadu i podržava njegova nastojanja da ponovno uspostavi kontrolu nad svojom zemljom. Iranci će tako dobiti zadovoljštinu u još jednoj prigodi da podbodu Donalda Trumpa, kojeg smatraju odgovornim za povlačenje Amerike iz iranskog nuklearnog sporazuma.

Realistična i neposredna prijetnja

Pentagonovi prigovori Trumpovim namjerama u Siriji, koje su dojučerašnji ministar obrane James Mattis i ostali dužnosnici nacionalne sigurnosti iznijeli u nizu sastanaka iza zatvorenih vrata i privatnih telefonskih razgovora, kreću se oko strahovanja da će toliko naglo povlačenje ostaviti na cjedilu američke saveznike, posebice Kurde. Naime, američke su snage davale logističku i obavještajnu potporu Kurdima koji su se u regiji borili protiv Islamske države. Dakle, radi se o realističnoj i neposrednoj prijetnji.

U pitanju su i druge snage i anti-Asadove pobunjeničke koalicije koje su se godinama odvažno borile protiv zajedničkih sirijskih i ruskih trupa, te istovremeno čistile ostatke elemenata Islamske države, koja je u međuvremenu prešla u duboku ilegalu ili izgnanstvo širom Bliskog istoka.

Dugoročna strateška perspektiva još je mračnija. Visoki američki časnici još se sjećaju što se dogodilo nakon iznenadnog povlačenja američkih snaga iz Iraka. Čak je i Brett McGurk, poseban predsjednikov izaslanik u Globalnoj koaliciji za borbu protiv Islamske države, kojeg je Trump osobno odabrao, prošlog tjedna izjavio:

''Iako je fizički nestanak kalifata sada sasvim izvjestan, potpuno uništenje Islamske države bit će dugotrajna inicijativa. Nitko tko radi na ovim pitanjima danas nije zadovoljan. Nitko ne može proglasiti da je misija ispunjena. Fizički poraz kalifata samo je jedna faza dugoročne kampanje. Ovakva primjedba može doći samo od čovjeka kojeg se potpuno ignorira.''

Tko je sljedeći?

Nitko ne može proglasiti da je misija ispunjena, osim Donalda Trumpa.

Dugačak je popis pojedinaca, vlada, pa čak i terorističkih organizacija koje su sasvim svjesne situacije na terenu u Siriji, kao i toga što će se neizbježno početi događati onog trenutka kad posljednji američki vojnik napusti regiju. A ostali američki vojni saveznici odmah će se zapitati tko će sljedeći biti gurnut u ponor. Afganistanci? Somalijci? Saudijci u Jemenu?

Konačno, ostaje pitanje Islamske države. Nema govora o tome da je misija ispunjena. Kalifat i njegovi snovi o snažnoj naciji sa sjedištem u Siriji koja bi širila teror i utjecaj arapskim svijetom možda su stvar prošlosti. Ali ne i Islamska država. Ona se raspršila i prešla u ilegalu. Njeni se simpatizeri mogu pronaći širom Bliskog istoka te sve više i u nestabilnim područjima Afrike. Jednom kad američkih snaga više ne bude na terenu, ne samo borbenih postrojbi nego i logistike, obavještajnih i nadzornih službi, ti elementi koji su ostali u Siriji vjerojatno će pronaći način da ponovno ojačaju.

Istovremeno će svi oni koji su se nadali i sanjali o američkoj lojalnosti odjednom naći u situaciji da moraju ponovno birati stranu. I sigurno je da pritom više neće računati na američku postojanost.

"Amerika riskira da se prijetnja ponovno pojavi na njenu tlu, jača nego ikad. Poslušajte ljude s dugim i iscrpnim iskustvom u regiji, gospodine predsjedniče. Vaše naslijeđe ovisi o tome", zaključio je svoj komentar David Andelman.