MARKO Dujmović već 10 godina pokušava otkriti tko je čovjek pronađen u grobu njegova oca. Odbija potpisati DNK analizu koja tvrdi da je pokojnik u obiteljskoj grobnici - njegov otac.

Ekshumirano tijelo je tijelo krupnog čovjeka od 120, 130 kilograma, zamotanog u šatorsko krilo, s debelim vunenim čarapama na nogama. Njegov otac, mršav muškarac od pedesetak kilograma, pokopan je u lijesu s kožnim cipelama. Postoje čak i fotografije sprovoda. Marko tako već deset godina pokušava odgonetnuti tko je muškarac kojeg su pronašli u grobu. Za emisiju "Provjereno" Nove TV tvrdi da njegov otac nije nestao, već je doveden na groblje i sahranjen.

''Ja se osjećam nikako. Nikome ovo ne želim. Ali ja želim samo pravdu. Ja sam napravljen budalom da ne znam gdje sam sahranio oca, gdje sam mamu, da su mjesta zamijenjena. E, to kod Marka Dujmovića ne prolazi. Jer moj otac nije nestao. Umro je u kući Jove Zastavnikovića, u kojoj sam bio, i dovezen je na groblje i sahranjen'', govori bijesni Marko Dujmović.

Ljutit je i Markov nećak Goran Dujmović. Pita se kako nitko ne zna što se dogodilo. ''Stric nije tražio tatu, ja nisam tražio djeda. Ja postavljam pitanje hrvatskoj javnosti i hrvatskim institucijama - čije je to tijelo? Kad tako moram reći, konstitucije 120 kila, čiji su to posmrtni ostaci?'' pita Goran.

Tko je osoba koju su pronašli prilikom pokopa majke, ne znaju, ali uvjereni su da nije njezin muž, odnosno - njihov otac i djed. ''Znam u čemu sam pokopao djeda. Nisam ga pokopao u šatorskom krilu“, govori pokojnikov unuk Goran za "Provjereno"

Zbunjeni djelatnici groblja

Marko se u Dvor na Uni doselio 1997. godine. Godinu dana poslije umire mu otac. I to je početak onoga što njegov nećak zove tragikomedijom.

Na fotografijama koje je ekipi "Provjerenog" pokazao Goran Dujmović vidi se da je njegov pokojni djed bio srednjeg rasta, slabije kilaže zbog bolesti. Pokopali su ga na lokalnom groblju. Tada još nije bilo grobnice, već obični humak. Odlučili su urediti obiteljski grob pa su 2001. napravili spomenik. Marko je tada uzeo grobno mjesto i za majku, u istoj grobnici u kojoj je pokopao i oca.

Majka je umrla 2008. godine. Obitelj se okupila, pogreb samo što nije počeo. ''Ljudi gore kopaju normalno grob i stric dobiva poziv na telefon, zovu ga ti što kopaju i mi odlazimo gore. Ljudi kažu: 'Imamo problem'“, prepričava Goran. Naime, naišli su na lijes. ''Sanduk su pronašli na 90 cm, a treba kopati barem do 140'', govori Marko Dujmović.

Djelatnici groblja bili su zbunjeni. Na mjestu koje se činilo praznim došli su do lijesa. Goran i Marko odlučili su vidjeti o čemu je riječ te su skinuli gornju plohu. ''Nailazimo u sanduku u šatorskom vojnom krilu, koje je bilo jako napuhano… Vidimo da je nešto jako napuhano. Mi smo čak sumnjali da su tu dva tijela. To je toliko bilo“, kaže Goran.

Marko je udario lopatom po šatorskom krilu, a ona je odskočila. Zatim su probili krilo, no počelo im je nestajati vremena prije sprovoda. ''Mi smo rekli tim ljudima da stave tanki sloj zemlje, da se sahrana odradi i onda će stric zvati policiju i dat će zahtjev za ekshumaciju“, tvrdi Goran.

Nakon što je pokopao majku na taj lijes, sve je prijavio policiji. Godinu poslije kreću ekshumacije na pravoslavnom groblju u Dvoru. Istovremeno, dolaze i do groba Markovih roditelja. Ispod majke nalaze umotano tijelo.

''On kad je otvorio to, ovako je rekao: 'Uf, ovo je bio krupan, krupan čovjek. Visok 190, 200 cm, 120,130 kilograma.' Pa, Bože, glava i kosti od moga oca duplo veće. Bijela košulja s puno gumbića, dolje neka kao trenirka, neka sivkasta i na nogama priglavci, oni šareni. Kod nas u Bosni smo to zvali priglavci. Moj je otac imao cipele“, šokiran je Marko sada jednako kao i tada.

Odbio potpisati rezultate DNK analize

Kako pronađeno tijelo nije izgledalo kao njegov otac, Marko poriče da je riječ o njemu. Procedura ide dalje, bratu i njemu uzimaju krv, analizira se podudarnost DNK s posmrtnim ostacima. Prvi put dolazi na komisiju i oni kažu kako je DNK analiza utvrdila da je riječ o njegovu ocu. Na pitanje kako je tada reagirao Marko kaže: ''Moja reakcija je bila – to je tata dva.“

Goran objašnjava da Marko ništa nije potpisao jer je bio siguran kako nikoga nije pokopao u šatorskom krilu. Iz Uprave za zatočene i nestale koja je obavila ekshumaciju nisu željeli pred kamere. Poslali su zato poduži odgovor u kojem potvrđuju kronologiju događaja. No ne sumnjaju u ispravnost DNK analize koja je pokazala da je riječ o Markovu ocu.

U odgovoru Ministarstva branitelja stoji kako obitelj nije prihvatila nalaze identifikacije. ''Imajući u vidu da ovaj slučaj nije u djelokrugu rada Uprave za zatočene i nestale, ova će Uprava Povjerenstvu predložiti izuzimanje iz evidencije ekshumiranih posmrtnih ostataka te će o istome izvijestiti nadležni Županijski sud u Sisku“, napisali su iz Ministarstva.

Institucije ostaju pri tome da je riječ o njegovu ocu. Marko na temelju izgleda ostataka, odjeće i položaja ukopa to ne može prihvatiti. Nudili su mu da ekshumiraju i lijevu stranu grobnice, gdje je pokopao oca, na što je on i pristao.

Pitaju se - tko je to?

I drugi put, prije dva tjedna, Marko je odbio potpisati da je riječ o njegovu ocu. Tvrdi da su mu sad pokazali neke treće ostatke, ali bez prepoznatljive odjeće i obuće u kojoj je otac pokopan. ''Gdje su cipele? Kaže on: 'Nema.' Nema cipela. Može li jedno lagano pitanje od Marka Dujmovića? Kaže on: 'Može.' Ajd vi nađite tko je mom tati ukrao cipele, a ja ću potpisati da je ovo moj tata tri“, uporan je Marko.

Crni humor, kaže, najbolji je način da se nosi s ovom situacijom jer on svog oca nije izgubio. Da nije prijavio policiji, nitko za tijelo, vjerojatno, ne bi ni znao. ''Pa nađite tim ljudima koji svoje traže. Ja sam nekoga našao. Vrlo jednostavno. Ja sam imao dobru namjeru da nekome pomognem, da netko zna gdje je roditelj svom sinu, da pokopa i da zapali svijeću, a oni utvrdili da je moj otac, a ja sam zadovoljan što sam to izbacio“, objašnjava za "Provjereno" Marko zašto je izašao u medije s pričom pitajući se i dalje čiji su to posmrtni ostaci.