U PROSINCU su stradala dva ruska tankera na Crnom moru, a naftna mrlja se širi sve više i zagađuje obalu regije Krasnodara. Rusija tvrdi kako se tu ništa ne može učiniti, piše Deutsche Welle.

Najteže je pogođeno područje oko Anape. Otkazuju se rezervacije u tamošnjim lječilištima i dječjim odmaralištima i to ne samo za ovu zimu, ljudi ne vjeruju da će se zagađenje riješiti ni do idućeg ljeta. Roditelji na društvenim mrežama pišu da ne žele slati svoju djecu na opasnu obalu, a i tvrtke koje su uplatile odmor za svoje zaposlenike traže povrat novca.

Jedan član posade tankera je preminuo

U blizini tjesnaca Kerčkih vrata kod Krima nesreće su doživjela dva tankera. Oba dotrajala broda isplovila su usred prosinca, iako je bilo očito da se sprema nevrijeme. Jedan je brod puknuo na dva dijela i kasnije potonuo, a drugi se nasukao na obalu. Posada je spašena, ali jedan član je preminuo od hipotermije.

Tankeri su bili natovareni mazutom koji i dalje istječe u more. Iz potonulog tankera koji je prevozio 9200 tona mazuta iscurilo je već oko 5000 tona, ali riječ je o mazutu tipa M100 koji tone na dno dok je hladno. Ipak, mrlja ulja neprestano izlazi na površinu, a već sada se prostire na više od 50 kilometara. Situacija će se pogoršati čim zatopli.

Rusija nikad nije pridavala previše pažnje ekologiji, a rat s Ukrajinom tu temu još više gura u drugi plan. Ipak, mnogi propituju objašnjenje ruskog Ministarstva za zaštitu u slučajevima katastrofe koje tvrdi da se nafta ne može izvaditi iz stradalih brodova. Primjerice, tanker Prestige je prenosio sličan teret kada je potonuo pred obalom Španjolske, a ta situacija je uspješno riješena. Doduše, uz pomoć zapadne tehnologije i pomoći koju Rusija ne želi zatražiti, piše DW.

Tankerima se bavi i ukrajinska organizacija

Iako tankeri nisu stradali u ratnom sukobu, posljedicama se bavi i skupina Ukraine War Environmental Consequences Work Group (UWEC). Eutene Simnonov iz UWEC-a procjenjuje da će trebati barem deset godina dok se priroda ne oporavi od ovog zagađenja. "A za neke životne oblike ova bi naftna katastrofa mogla imati porazne posljedice", izjavio je.

Organizacija Greenpeace navodi kako su samo do početka ovog mjeseca zbog mazuta iz ruskih tankera uginula 32 delfina te 1355 ptica. Ana Jerzak, koja se bavi okolišem srednje i istočne Europe, uvjerena je da će to ugroziti i tamošnju riblju populaciju i ne samo nju. "Dugoročno takve naftne mrlje truju morsku travu, što uništava životne uvjete mnogih organizama", objasnila je.

Opasnost prijeti i ljudima

Opasnost prijeti i ljudima. "Najprije će se osjetiti smrad, što će uzrokovati i poteškoće dišnog sustava, a sve to može dovesti i do karcinoma", smatra Simonov. Ana Jerzak napominje i opasnost od otrovnog isparavanja, alergijskih reakcija i upale kože.

Usprkos opasnostima, spontano se okupilo gotovo desetak tisuća dragovoljaca koji su došli na obalu u akciju spašavanja. Uglavnom su imali zaštitnu odjeću, a ekolog Jevgenij Vitiško tvrdi kako je spašeno oko 2500 ptica. "To je otprilike polovica ptica koje su dospjele u mazut, ali spašeno je i više nego što je uobičajeno. Obično se spasi tek 10 do 12% ptica", izjavio je.

Volonteri su objavili da je njihova organizacija nastala zahvaljujući novčanim donacijama. Od tog novca nabavljena je zaštitna oprema, a smještaj i skrb pomagačima nude tamošnji hoteli kojima je to ionako od životne važnosti. Pomoć su im obećale i državne institucije, no volonteri kažu da se zasad nisu iskazali u pomoći, već im se miješaju u posao.

"Kada država pomaže, to se pretvori u predstavu"

Čak i kada država sudjeluje u pomaganju, to se najčešće pretvara u predstavu, tvrde volonteri. Primjerice, predstavnici ruskog Ministarstva okoliša početkom siječnja su bez pitanja uzeli oko 160 očišćenih i spašenih ptica da bi ih pred kamerama pustili na slobodu. Pomagači su objasnili da su tim postupkom ptice vraćene na zagađenu obalu na kojoj su vjerojatno uginule.

Iz Ministarstva se pravdaju time da ih je na taj postupak natjerao odjel za odnose s javnošću. Volonteri su nakon toga odabrali jednu osobu koja se treba baviti državnim službama, jer uvjereni su kako im država više odmaže nego pomaže: "Nakon što se dogodila katastrofa, bio sam zapanjen koliko su pomagači prijateljski surađivali. Jedni su donosili ptice, drugi ih prali, a treći organizirali zaštitnu opremu. Bilo je super biti dio toga.

Ali kad su se u posao počele miješati državne institucije, postalo je jasno da je njima važnije nekako zatajiti prave razmjere ove katastrofe nego učiniti nešto za spas okoliša", izjavio je. A upravo to je najvažnije volonterima. "Da, imamo besplatan smještaj i obroke, ali vjerujte mi da od moje ušteđevine nije mnogo ostalo", dodao je. Usprkos tome, ostaje spašavati okoliš jer ima osjećaj da tako čini nešto doista važno.