TIJEKOM fašističkog režima u Italiji, koji je trajao od 1922. do 1943. godine pod vodstvom Benita Mussolinija, provedena je sustavna politika talijanizacije (ital. Italianizzazione) u područjima pod talijanskom upravom, uključujući Istru. Ova politika imala je za cilj potpuno uklanjanje netalijanskih kulturnih i jezičnih identiteta, uključujući hrvatski jezik, kako bi se uspostavila dominacija talijanske kulture i jezika.

Nakon Prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije, Rapallskim ugovorom 1920. godine Istra je pripojena Kraljevini Italiji. Ovo područje, koje je bilo etnički i jezično raznoliko, s velikim udjelom Hrvata i Slovenaca, postalo je meta agresivne asimilacijske politike kada su fašisti došli na vlast. Fašistički režim smatrao je hrvatski jezik i identitet prijetnjom svojoj ideologiji i nacionalističkim ciljevima.

Mjere talijanizacije

Zabrana hrvatskog jezika u Istri bila je dio šire kampanje koja je uključivala sljedeće mjere:

• Zabrana uporabe hrvatskog jezika u javnosti: Hrvatski jezik bio je zabranjen u školama, crkvama, sudovima i drugim javnim institucijama. Sva nastava prebačena je na talijanski jezik, a učitelji koji nisu govorili talijanski bili su otpuštani ili premještani.
• Promjena imena i prezimena: Hrvatska imena i prezimena prisilno su talijanizirana. Na primjer, "Kovačić" bi postalo "Covacci", a "Marko" bi se mijenjao u "Marco". Ova praksa imala je za cilj brisanje hrvatskog identiteta na osobnoj razini.
• Uništavanje hrvatskih knjiga i tiska: Knjige, novine i svi pisani materijali na hrvatskom jeziku bili su konfiscirani i spaljivani. Osnivanje hrvatskih novina ili izdavačkih kuća bilo je zabranjeno.
• Represija nad kulturnim udrugama: Hrvatske kulturne i prosvjetne organizacije, poput čitaonica i društava, bile su raspuštene, a njihovi članovi često uhićivani ili proganjani.
• Cenzura i kazne: Svaki pokušaj javnog izražavanja na hrvatskom jeziku, uključujući pjevanje narodnih pjesama ili održavanje mise na hrvatskom, bio je strogo kažnjen, često zatvorom ili fizičkim nasiljem.

Utjecaj na stanovništvo

Ove mjere imale su duboke posljedice na hrvatsko stanovništvo u Istri. Mnogi su bili prisiljeni emigrirati, posebno u Kraljevinu Jugoslaviju, dok su oni koji su ostali živjeli pod stalnim pritiskom i strahom. Hrvatski jezik povukao se u privatnu sferu, gdje se potajno prenosio unutar obitelji, ali njegova javna prisutnost bila je gotovo potpuno ugušena.

Politika talijanizacije završila je s padom fašističkog režima 1943. godine i oslobođenjem Istre od strane partizana tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata, Istra je ušla u sastav Jugoslavije, a hrvatski jezik i kultura počeli su se postupno vraćati u javni život.