NA CRNI petak dubrovački, u rano jutro 6. prosinca 1991. godine, srpsko-crnogorski agresor pokrenuo je sveopći napad na grad. Agresorska vatra na grad trajala je od rane zore, a najžešći napadi bili su na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ, ponad grada, kao i na povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Nuncijata i Sustjepan.

Kombinirane pješačko-tenkovske snage, potpomognute topništvom i mornaricom, pokušale su osvojiti Srđ. To bi vjerojatno značilo i kasniji pad grada. 

Tridesetak branitelja, među kojima je bilo dosta HOS-ovaca, zaustavilo je neprijatelja, ali su bili prisiljeni povući se. 

U jednom trenutku nekolicina branitelja u tvrđavi Imperijal zatražila je od branitelja iz grada da se vatra otvori baš po tvrđavi, na čiji su gornji dio već kročili daleko brojniji pripadnici agresorske vojske. Pokazalo se to učinkovitim odgovorom jer je agresor uskoro bio prisiljen povući se uz velike gubitke.

Više neće pokušati osvajati Dubrovnik, ali su nakon povlačenja žestoko bombardirali grad.

Poginulo 19 civila i branitelja

U jednom danu život je izgubilo 19 civila i branitelja, a ranjeno je njih 60. Tijekom Domovinskog rata na dubrovačkom području poginulo je više od 300 branitelja i civila, svoja ognjišta je bilo prisiljeno napustiti više od 30 tisuća stanovnika, a nanesena je i nemjerljiva materijalna šteta.

Među poginulima je bio i mladi dubrovački fotograf Pavo Urban. 

Od samog početka rata za mir, 1. listopada 1991., posvetio se dokumentiranju razaranja renesansnog grada pod zaštitom UNESCO-a. Tragično je poginuo od minobacačke granate dok je fotografirao intenzivno granatiranje u samom središtu grada.

Njegove posljednje fotografije, snimljene neposredno prije smrti, svjedoče o brojnim granatama koje su padale u blizini Straduna. Među njima je i njegova zadnja snimka, kasnije nazvana Kamena prašina nad Gradom, nastala na mjestu gdje je izgubio život.