SREDNJOVJEKOVNA Mađarska nastala je u 9. stoljeću, a zauzimala je veći dio Panonske nizine. U feudalnom srednjem vijeku Mađari su proširili svoju vlast nad mnogim slavenskim i drugim područjima.

Situacija je ostala ista sve do kraja Prvog svjetskog rata, kada je potpisan mir u Trianonu – tada Mađari gube 70% teritorija i 65% stanovništva. Povijest mnogih naroda počinje ovim ugovorom. Hrvati, Slovenci, Srbi, Česi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci i Rusi ovim su mirom dobili priznanje za svoje nove države.

Multietnička zemlja i hrvatsko pitanje

Mađarska je 19. stoljeće provela boreći se da ostvari svoja nacionalna prava u sklopu Habsburške Monarhije. Nakon brutalne revolucije 1848. u Budimpešti, Mađari ostvaruju ta prava Austro-Ugarskom nagodbom te dobivaju autonomiju.

Međutim, postojali su i drugi narodi unutar iste države sa sličnim zahtjevima. Mađari su odmah nakon nagodbe počeli provoditi svoju volju i mađarizirati okolno stanovništvo, što je dovelo do revolta.

U Hrvatskoj se ta politika provodila preko unionista – političke grupacije koja se oslanjala na mađarske investicije i kapital. Ban unionist Levin Rauch potpisao je Hrvatsko-Ugarsku nagodbu 1868., prema čijim su odredbama sve financije prebačene u Budimpeštu, a Hrvatska je dobivala investicije samo uz odobrenje Mađara, što je po mišljenju mnogih bila velika tragedija za Hrvatsku tog vremena.

Dobar primjer bio je i nuštarski vlastelin Khuen Hedervary, koji je tijekom 20-godišnje vladavine poticao mađarski jezik u hrvatskim institucijama, uveo mađarski u hrvatske škole i uskraćivao financiranje hrvatskim kulturnim institucijama.

Prvi svjetski rat kao okidač promjena

Ipak, nisu samo Hrvati imali problema s Mađarima. Slovaci, Srbi i Rumunji počeli su se snažno organizirati u političke skupine kako bi zaustavili nasilnu mađarizaciju svojih naroda. Tenzije s Mađarskom mogle su se osjetiti na svakoj strani nove države. Mnogi su htjeli promjene te im je bilo i dosta Mađara i počeli su pozivati na neovisnost.

No na to su morali pričekati još pola stoljeća. Nakon što je Mađarska uvučena u Prvi svjetski rat, mnogi su napokon doživjeli propast stare države. Osoba koja je najviše poticala narode na samoodređenje bio je američki predsjednik Woodrow Wilson. Njegovim planom od 14 točaka trebalo je prekrojiti europske granice po nacionalno-etničkim linijama, a smatrao je da će samo tako Europa postati kontinent mira.

Mađari su potpisali mir u Trianonu 4. lipnja 1920. godine. Izgubili su cijelu istočnu pokrajinu Transilvaniju u korist Rumunjske premda je na krajnjem istoku te pokrajine ostalo područje naseljeno većinski mađarskim stanovništvom. Na sjeveru su izgubili Rusiniju i slovačke posjede, koji su se s Česima pridružili novoj Čehoslovačkoj.

Gubici na jugu bili su najveći udarac Mađarskoj – izgubili su hrvatske posjede i pristup moru, a ostali su i bez Rijeke, grada koji su besramno oteli hrvatskom banu nakon Hrvatsko-Ugarske nagodbe. Vojvodina je pripala Državi SHS, koja će vrlo brzo sa Srbijom postati Kraljevina SHS, a potom Kraljevina Jugoslavija.

Od 2010. u Mađarskoj se 4. lipnja slavi kao Dan nacionalnog jedinstva, podsjećajući narod na dan kada su izgubili ogroman teritorij i stanovništvo.