ROMIMA u Kozari Boku ne smeta pretjerano što ih se oni koji ne žive njihovim životom sjete uglavnom na dan Roma. Na sva već uopćena pitanja odgovaraju s veseljem, kao da su im postavljena prvi put, i slažu se da je bolje da ih se sjeti makar i tada. Od cijele priče - kažu - možda im i bude bolje jednog dana.

Ili, kako nam kaže Suljo Seferović: "Nas Rome ne zanima politika, mi smo miran i veseli narod koji s ostalima Gađima (kako nazivaju one koji nisu Romi, op.a.), žele živjeti u miru“.

Dan Roma povod za unutrašnje trzavice

Ipak, odmah smo naletjeli na unutrašnje trzavice. Razlog je bio svečana večera koja se održavala u restoranu "Zlatni medaljon" i na koju su bili pozvani brojni istaknuti Romi zajednice, predstavnici stranaka, Grada, udruga, veleposlanstava.

Braća Muhamedali i Suljo Seferović su također dobili pozivnicu, ali nije im palo na pamet jučer otići na večeru jer, kako kažu, " kakav je to Dan Roma na kojem običnih Roma neće ni biti, a slavlje se svodi na gošćenje guzonja, dok se na male, kao i obično ne misli".

Romi iz Bosne i Romi s Kosova

Većina Roma s kojima smo pričali u naselju su starosjedioci ili "bosanski Romi", koji su rođeni u Zagrebu. Borili su se u Domovinskom ratu, imaju pristojne kuće, vodu, struju, kanalizaciju. Ukratko, osjećaju se "kao punopravni hrvatski građani".

Muhamedali Seferović kaže da postoji velika razlika u načinu života između starosjedioca i pridošlica, većinom s Kosova, koji žive u uvjetima koje obično zamišljamo kad mislimo na Rome.

Velike obitelji guraju se u malim limenim barakicama, u kojima nema ni struje ni vode, a kamoli kanalizacije. Kako za svoje potleušice ne posjeduju građevinske dozvole, Grad im teško može pomoći u izgradnji infrastrukture. Ukratko, žive potpuno izvan sustava. Najbolji način pomoći u tim slučajevima je efikasna pravna pomoć, jer su većinom potpuno nepismeni i ne znaju ni kako ni od koga uopće tražiti pomoć.

"Osjećam se baš k'o Cigan"

Predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine grada Zagreba Dehader Fadiga kaže da biti aktivan Rom koji pokušava pomoći svojoj zajednici zapravo znači "stalno moljakati i obijati vrata državnih institucija".

"Osjećam se baš k'o Cigan kad dođem moljakati za zdravstvenu pomoć nekoj obitelji koja ni ne postoji u sustavu“, kaže on.

Ipak, Fadiga je jako optimističan, smatra da su Romi u Hrvatskoj u puno boljoj situaciji nego u drugim zemljama regije, a posebno je ponosan na činjenicu da u hrvatskom Saboru sjedi Nazif Memedi, prvi romski zastupnik, za kojeg vjeruje da je prvi Rom u parlamentu uopće, igdje.

"Vidio sam da je Memedi počeo bojati kosu, sad čekam da se udeblja"

Čini se da to mišljenje ne dijele i Romi iz naselja, koji ne vidi neke koristi od njegovog izabiranja i misle da je zaboravio odakle je potekao i tko ga je izabrao.

"Vidio sam da je počeo bojati kosu, sad čekam da se udeblja“, kaže razočaran je Suljo Seferović Memedijem, koji je inače jedan od dvoje fakultetski obrazovanih Roma u Hrvatskoj.

Koliko Roma uopće ima?

Koliko Roma u Hrvatskoj uopće ima, ne može se sa sigurnošću reći. Fadiga smatra da ih ima preko pedeset tisuća, dok ih u Zagrebu ima preko petnaest tisuća. Prema službenim brojkama u Zagrebu ih je tri tisuće, a u cijeloj Hrvatskoj nešto manje od deset tisuća.

Kao najveći problem svi vide u obrazovanju. Kako kaže Fadiga, nikako se ne može dobiti bitka sa natjeravanjem romskih obitelji da prihvate nužnost slanja djece u škole. Trenutno u Kozari Boku osnovnu školu pohađa 180 djece, dok se broj onih koji školu nikad neće vidjeti nikad neće ni saznati.

Ipak, čini se da se stvari lagano mijenjaju. Prije 15-tak godina postotak Roma sa završenom osnovnom školom bio je jedva tri posto, dok se danas može govoriti o nekih 30-tak posto.
Veliku priliku za promjenu života na bolje Fadiga vidi u obveznom srednjoškolskom obrazovanju jer će na taj način,kaže, sve više Roma imati neki zanat, neko malo veće obrazovanje, koje će dovesti do situacije da se Romi bave nečim drugim osim trgovinom, švercom i skupljanjem krupnog otpada.

Suživot s ostalim stanovnicima Kozari Boka

Na pitanje suživota s ostalim stanovnicima Kozari Boka kažu da je sve dobro i vlada susjedska ljubav - dok ne dođe do nekog problema. Ako se zaredaju slučajevi krađa, odmah počinju priče "o Ciganima koji kradu" i počinju pritužbe, a za probleme s romskom djecom odmah se zovu socijalni radnici.

Upravo zato Suljo Seferović isticanje razlika imeđu bosanskih i kosovskih Roma smatra jako štetnim. "Mogu ja biti musliman, katolik ili pravoslavac, ali uvijek ću tim katolicima, muslimanima i pravoslavcima biti samo Rom“.
 
Ipak, osjećaj geta nije više toliko snažan u Kozari Boku, dosta Roma smatra da je grad Zagreb već dosta toga učinio da im poboljša uvjete života, ali bi, smatraju, samo malo više pažnje i zainteresiranosti za njihove probleme dovelo do nestajanja onih potleušica u kojima je voda i struja nepoznato bogatstvo.

Tekst: Jelena Svirčić
Foto: Sven Gorjanc Fabić