NJEMAČKI političari priznaju da je migracijski val sve veće opterećenje, a lokalne vlasti se već dugo žale da više nisu u mogućnosti zbrinjavati tolike izbjeglice. Što poduzeti? Je li rješenje danski model? Njemačku očekuju važni pokrajinski izbori. Desničarska populistička Alternativa za Njemačku (AfD) je, prema ispitivanjima javnog mnijenja, druga najjača stranka, piše DW.

Općine i gradonačelnici širom zemlje žale se da su preopterećeni zbrinjavanjem sve više izbjeglica. Situaciju dodatno otežava činjenica da oko 1.1 milijun ratnih izbjeglica iz Ukrajine također treba stanove, medicinsku skrb i škole za svoju djecu.

To je, pojednostavljeno rečeno, situacija u pozadini političke rasprave o migracijskoj politici koja se upravo odvija u Njemačkoj.

Ton je alarmirajući. "Broj ljudi koji nam dolazi mnogo je veći od onoga što bi se moglo jednostavno prevladati", rekao je kancelar Olaf Scholz.

I njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier je nedavno rekao da je "granica dostignuta". A vicekancelar iz stranke Zeleni Robert Habeck je u intervjuu za Redaktionsnetzwerk Deutschland (RND) priznao sljedeće: "Kako bismo zaštitili pravo na azil, moramo prihvatiti stvarnost i riješiti konkretne probleme - čak i ako to znači donošenje moralno teških odluka."

"Dobro tempirana okrutnost"?

Prije osam je godina poznati filozof Peter Sloterdijk žestoko napadnut jer je tijekom "izbjegličke krize" pozvao Europljane da preispitaju vlastitu privlačnost za izbjeglice. Sloterdijk je govorio o obrambenom sustavu "čija konstrukcija zahtijeva dobro temperiranu okrutnost". I dijagnosticirao je to kao glavni problem: "Europljani sebe definiraju kao benigne, a ne okrutne."

Ovo razmišljanje je sada ušlo u politički mainstream. Bivši savezni predsjednik Joachim Gauck govorio je o "gubitku kontrole" i dodao: "Moramo otkriti opseg koji nam se najprije čini nesimpatičnim jer zvuči nehumano."

On je smatrao da je "politički nužno slijediti strategiju ograničenja". Kao primjer je naveo njemačkog sjevernog susjeda Dansku, a isto su učinili i drugi njemački političari prije njega.

Danska socijaldemokratska vlada godinama provodi strogu i restriktivnu politiku prema migracijama. Rezultat u brojkama: u srpnju 2023. samo je 180 ljudi zatražilo azil u Danskoj. Prema podacima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice (Bamf), u Njemačkoj - doduše daleko većoj - to je učinilo 25.165 ljudi.

Instrumenti odvraćanja

Danski instrumenti odvraćanja uključuju značajna smanjenja socijalnih naknada za migrante. "Cilj je bio osigurati da ljudi ili uopće ne dođu ili da se ljudi koji su već došli brže dovedu na tržište rada. Ali ovo drugo je samo djelomično uspjelo", rekla je za DW bečka istraživačica migracija Judith Kohlenberger.

"Ono što se, naime, također dogodilo kao rezultat smanjenja socijalnih naknada je to da je porastao kriminal, a smanjio se uspjeh migranata u obrazovanju. To su bile očekivane posljedice. Jer to znamo i iz drugih situacija, iz istraživanja siromaštva", kaže ona.

Švedski stručnjak za migracije Bernd Parusel dodaje: "Danska je također ozbiljno ograničila spajanje obitelji. Osim toga, status zaštite za izbjeglice iz Sirije je opozvan i pokušava ih se potaknuti da se vrate u Siriju."

Judith Kohlenberger kaže da su ti otežani uvjeti u nekim slučajevima odvratili migrante od dolaska. "Ali ovo je uspjelo samo zato što su ih zemlje oko Danske apsorbirale, tako da se migracijski pritisak promijenio. Jedan od glavnih razloga zašto je manje ljudi dolazilo u Dansku je to što je Njemačka još uvijek primala ljude", kaže.

U Ruandu zbog postupka dobivanja azila?

Danski plan da se ljudi potpuno isključe iz procedura za dobivanje azila na danskom teritoriju privremeno je na čekanju. Kako kaže Parusel, planovi podrazumijevaju da se tražitelje azila koji dođu u Dansku pošalje u treću zemlju izvan Europske unije.

Tek tamo bi im se obrađivali zahtjevi za azil. U Kopenhagenu se, kako kaže, razmišljalo o tome da Ruanda bude mjesto gdje će se odvijati postupak. To je analogno britanskim planovima od kojih se također, barem privremeno, odustalo.

Kohlenberger objašnjava zašto: "Izbjeglice koji su praktično izmješteni moraju imati pristup pravnom postupku izdavanja azila u ovoj trećoj zemlji. A ti pravni okviri nisu prisutni u Ruandi."

U Njemačkoj se također raspravlja o izmještanju postupaka azila u treće zemlje. Osnovna ideja: izbjeglice imaju pravo na zaštitu, ali ne i na izbor gdje će je pronaći. Australija se često navodi kao primjer. Canberra je smanjila broj izbjeglica premještajući svoje postupke za traženje azila na Papuu Novu Gvineju.

Učinkovitije deportacije?

Zahtjevi za učinkovitijim deportacijama također se uvijek iznova pojavljuju u aktualnoj raspravi: prema Središnjem registru stranaca, oko 304.000 ljudi u Njemačkoj moralo je napustiti zemlju krajem 2022. godine.

Od toga je oko 248.000 imalo tzv. Duldung. To znači da ne mogu biti deportirani jer su bili bolesni ili je u njihovoj zemlji rat. Do kraja 2022. deportirano je 13.000 ljudi.

Austrija se često navodi kao uzor za ovu temu. Ali samo dok ne pogledate izbliza, kao što to čini Judith Kohlenberger: "Zapravo smo vidjeli porast povratka iz Austrije posljednjih godina."

"Ali većina tih povrataka dogodila se samo u druge europske zemlje. Među deportiranima rijetko su odbijeni tražitelji azila, nego ljudi koji su u Austriju došli s redovnom dozvolom boravka i moraju biti vraćeni u zemlju iz drugih razloga."

Jednostrane mjere

EU nema funkcionalan sustav za podjelu odgovornosti za izbjeglice i raspodjelu tereta i troškova. Stoga, primijetio je Bernd Parusel, mnoge zemlje poduzimaju jednostrane mjere kako bi postale manje atraktivne kao odredište migracija.

Parusel govori o "utrci prema dnu" kao o sredstvu odvraćanja. Za njega to uključuje ograničenja socijalnih davanja na sjeveru, ali i "vrlo drastične prakse" u južnoeuropskim zemljama poput Grčke da se ljudi tjeraju natrag na granice.

S obzirom na to, istraživačica migracija Petra Brendel u intervjuu za DW naglašava: "Ne postoji jedan idealan put za izbjegličku i migracijsku politiku, nego se ona mora usmjeravati na različite razine, političke razine i s različitim instrumentima. A najvažnije je pri tome da poštujemo pravne temelje: međunarodno pravo, pravo EU i njemački Ustav."