KATAR je uložio ogromna financijska sredstva u pripremu za Svjetsko nogometno prvenstvo. Ukupan iznos je službeno 220 milijardi dolara, ali se po nekim procjenama penje i do 300 milijardi dolara. Toliko je potrošeno u zadnjih 12 godina, otkako je Katar dobio domaćinstvo za 2022., minimalno 16 puta više nego što je potrošila prošla zemlja domaćin Rusija.

Ukupni trošak je više od tri puta veći nego ukupni trošak svih osam Svjetskih nogometnih prvenstava od 1990. Prethodni najveći proračun iznosio je 19.1 milijardu dolara, koliko je Brazil potrošio 2014., dok je Južnoafrička Republika izdvojila tek 4.9 milijardi dolara. Tako je Brazil potrošio jedanaest puta manje od Katara, a Južnoafrička Republika četrdeset pet puta manje. 

Podatke je iznio urednik i poznati novinar BBC-ja Ron Atkinsna Twitteru, a slične podatke se može pronaći u drugim izvorima. Troškovi Katara su ogromni, čak i za bogatu bliskoistočnu zemlju koja "leži" na nalazištima pllina i nafte. 

Zašto je Katar toliko skup?

O koliko velikom projektu se radi, pokazuje to što je za potrebe Svjetskog prvenstva Katar izgradio sedam novih stadiona i jedan preuredio. No to je samo mali dio od ukupno 200 do 300 milijardi dolara troškova. Izgrađeni su i podzemna željeznica, brojni hoteli, golf-tereni i marine; sva infrastruktura potrebna za primanje 1-2 milijuna privremenih stanovnika.

Iako je prvotno planirano 12 stadiona, broj je smanjen na 8 (7 novih + rekonstrukcija) zbog financijskih problema. To je najmanji broj stadiona na kojima će se igrati od 1978., kada je natjecanje imalo samo 16 momčadi.

S druge strane, očekuje se zarada od maksimalno 20 milijardi dolara za cijelo gospodarstvo te države, čime se pokriva manje od desetine troškova. Sasvim neisplativa investicija, za sada. No moguće je da su troškovi prenapuhani jer uključuju i projekte koji bi bili izgrađeni bez obzira na Svjetsko prvenstvo, kao što su metro i novi aerodrom.

Totalna preobrazba zemlje

Katar nije iznimka, sve su zemlje iskorištavale Svjetsko nogometno prvenstvo da bi popravile i poboljšale cestovnu, urbanu, društvenu i drugu infrastrukturu. Ali dok su ostali pokušavali uklopiti razvoj infrastrukture u SP, Katar je uklopio Svjetsko prvenstvo u razvoj nacionalne infrastrukture. 

Katarska nacionalna vizija 2030. naziv je za ambiciozni plan pokrenut 2008. s ciljem preobrazbe Katara u napredno društvo sposobno za postizanje održivog razvoja. Većina velikih infrastrukturnih projekata koje momčadi i navijači koriste, poput novih cesta, podzemne željeznice, zračne luke, hotela i drugih turističkih sadržaja, planirana je i prije nego što je Katar dobio pravo domaćinstva.

Otkako je najavljena Katarska nacionalna vizija 2030. do SP-a 2022. održano je više stotina regionalnih i međunarodnih sportskih natjecanja, koja su pomogla Kataru da se pripremi za organizaciju.

Potrošen ogroman novac za izgradnju novih stadiona

Sagrađeni su novi hoteli, samo za dodatnih milijun ljudi koji borave u glavnom gradu Dohi i okolici. Broj posjetitelja je puno veći, i do dva milijuna, ali neće svi boraviti u Kataru. Sagrađeno je 100 hotela, a oko najvećeg novosagrađenog stadiona Lusail Iconic Stadiuma izrasla je praktički nova četvrt.

Izgradnja je započela 2017., zajedničkim ulaganjem katarske tvrtke HBK Contracting Company i kineske državne tvrtke China Railway Construction Corporation. To je prvi stadion koji je neka kineska kompanija izgradila u inozemstvu. Zanimljivo je da se slika stadiona nalazi na novoj novčanici 10 rijala, katarske valute.

Na njemu će se igrati finale. "Spektakularno mjesto postat će središte Lusaila - novoizgrađene, vrhunske metropole, dizajnirane posebno imajući na umu potrebe stanovnika", opisuje se stadion na službenoj stranici Svjetskog prvenstva.

Znači, nije pretjerano tvrditi da je Katar napravio cijeli grad oko novog stadiona. Nakon što Svjetsko prvenstvo završi, kapaciteti stadiona će se smanjiti i dio prenamijeniti u razne komercijalne sadržaje, a višak sjedala donirati.

Procijenjeni trošak gradnje je 767 milijuna dolara, ali čak nije ni najskuplji. Ta čast pripada stadionu Al Bayt, ukupnog troška gradnje 847 milijuna dolara. Treći najskuplji je Education City, ukupnog troška gradnje 700 milijuna dolara.

Sagrađen novi metro

Da  bi se omogućilo lakše kretanje između novih stadiona i novih hotela za dodatnih milijun-dva ljudi, sagrađen je novi metro od 76 kilometara. Doduše, ugovor o gradnji je potpisan 2009., prije nego što je Katar dobio domaćinstvo.

Izgrađena su tri pravca. "Crvena Linija" je najduži, s 40 kilometara dužine i 18 postaja pa je izgradnja bila podijeljena u dva dijela. Jedan dio je vodila kompanija iz Italije, a drugi katarska građevinska kompanija. "Zelenu Liniju", dužine 22 km i s 11 stanica, gradila je građevinska kompanija iz Francuske.

"Zlatnu Liniju" je gradio konzorcij grčkih, turskih, indijskih i katarskih kompanija, dužine je 14 kilometara i ima 11 stanica. Sami tuneli su iskopani s 21 strojem, koje je proizvela kompanija iz Njemačke, a vlakovi su proizvedeni u Japanu. Ukupni troškovi izgradnje su iznosili 36 milijardi dolara.

Već prije izgradnje je planirana prenamjena novih stadiona, znalo se da će biti nepotrebni

Kataru nakon završetka Svjetskog prvenstva sigurno neće trebati sedam velikih stadiona, uz od prije postojeći koji je samo renoviran. S druge strane, metro i novi aerodrom će biti u upotrebi. S obzirom na to, pretjerane su tvrdnje da je Katar potrošio 220 do 300 milijardi dolara na pripremu i organizaciju jer se većina projekata planirala i prije nego što je dobio organizaciju Svjetskog prvenstva 2022., u sklopu Katarske Nacionalne Vizije 2030., masovnog programa izgradnje infrastrukture. 

Sigurno se planira i da nova infrastruktura, javna i sportska, budu korištene i za buduće organizacije svjetskih natjecanja. Time bi iskoristivost stadiona bila veća, ali teško je zamisliti da se svake godine može održavati tako veliki sportski događaj kao što je svjetsko nogometno prvenstvo.

Zna se da većina stadiona neće biti potrebna. Plan je da se stadioni prenamijene i smanje im se kapaciteti, a "višak materijala" donira siromašnijim zemljama za izgradnju njihove sportske infrastrukture. Jedan od sedam novoizgrađenih stadiona, Ras Abu Aboud, može se potpuno demontirati.

To je prvi takav stadion u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava, a nakon što se razmontira, na njegovu mjestu će se pokrenuti izgradnja poslovnih, komercijalnih i rezidencijalnih nekretnina. Drugo ime za stadion je "974", što je međunarodni pozivni broj za Katar, ali i broj starih kontejnera za pomorski prijevoz, od kojih stadion izgrađen. 

Stadionu Al Bayt bit će dodani trgovački centar i hotel, dok će stadion Al Thumama dobiti hotel i sportsku kliniku. Sjedeća mjesta samih stadiona će biti smanjena. Najveći stadion Lusail Iconic će biti smanjen i prenamijenjen u prostor za škole, trgovine, kafiće, sportske objekte i zdravstvene klinike.

Katar si može priuštiti rasipništvo...

Jedan od najčešćih prigovora troškovima organiziranja prijašnjih svjetskih prvenstava je bio da se radi o golemim javnim troškovima koji su mogli biti iskorišteni za javne, socijalne, društvene i zdravstvene potrebe.

Troškovi su direktni, iz državnih, regionalnih i gradskih proračuna. S druge strane, koristi su velikim dijelom indirektne, kroz poslovanje lokalnih kompanija, veću potrošnju i slično. Time cijelo društvo snosi troškove, a prihode dobrim dijelom imaju privatne kompanije. Iako nitko nema ništa protiv toga da poduzetnici profitiraju od događaja, mnogima smeta činjenica da je to potpomognuto javnim troškovima.

Posebno je to problem u siromašnijim zemljama, koje nemaju toliku financijsku moć kao naftom i plinom bogati Katar. Pitanje financiranja sportskog natjecanja iz javnih proračuna je bilo problematizirano u vrijeme Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014. Ukupni trošak je tada bio od 11.6 do 19.1 milijardi dolara (zavisno o procjeni), što je sitnica u usporedbi s Katarom, ali za daleko siromašniji Brazil se radilo o ozbiljnim sredstvima. To je bilo i najskuplje svjetsko prvenstvo do tada.

...Brazil to nije mogao

U Brazilu je sagrađeno pet novih stadiona, šest ih je temeljito renovirano, a stadion u glavnome gradu Brasiliji je srušen i ponovo izgrađen. Na stadion u Brasiliji je trebalo biti potrošeno 300 milijuna dolara, ali je konačna cijena narasla na 900 milijuna dolara. Time je postao drugi najskuplji stadion na svijetu do tada.

Deseci tisuća ljudi, uglavnom siromašnih, protjerani su iz svojih domova da bi se stvorio prostor za novu infrastrukturu, a većina nije za svoje nekretnine je dobila onoliko novaca koliko su im nekretnine tržišno vrijedile.

Tijekom zemlje su se održavali masovni prosvjedi, a prosvjednici su se nasilno sukobljavali s policijom. Glavni razlozi su bili financiranje sportskih infrastrukturnih projekata javnim novcem, policijska brutalnost, ali i percepcija građana Brazila da se oko organizacije razvila velika korupcijska mreža. Prosvjednici su smatrali da bi daleko isplativije za Brazil bilo da su milijarde javnog novca iskorištene za javno zdravstvo i obrazovanje nego za sportsku infrastrukturu.

Svjetska prvenstva su uglavnom neisplativa

Katar nema problema kao Brazil unatoč tome što su investirana daleko veća sredstva. Ali su ta sredstva investirana puno pametnije. Većinu stadiona se nakon Svjetskog prvenstva u Brazilu prestalo koristiti zbog prevelikih troškova održavanja.

Stadioni u Kataru su građeni sa sviješću da više neće biti potrebni, bar ne u dimenzijama u kojima su napravljeni. Sve je građeno tako da se kasnije može iskoristiti za druge sadržaje, a jedan stadion će biti doslovno razmontiran. Novi aerodrom i metro će biti samo iskorišteni za potrebe Svjetskog prvenstva, ali će biti savršeno funkcionalni i potrebni nakon završetka.

Ipak, većinom se radi o neto neisplativim događanjima. Učinak na gospodarstvo je kratkog vijeka. Velike investicije u infrastrukturu kroz nekoliko godina podižu BDP zbog rasta državne potrošnje i investicija, što se multiplicira kroz gospodarstvo. Taj multiplikativni efekt je ipak nedovoljan, posebno kod male države kao što je Katar, koja uvozi sirovine i rad.

Odluka nije isključivo financijska

Jačanje turizma je također kratkotrajno, a realno malo tko se odlučuje na turističko putovanje u neku državu ili grad zbog toga što je tamo nekada održano svjetsko nogometno prvenstvo. Konačni troškovi su uvijek veći nego što su početno planirani.

Kao i uvijek, sve ovisi o tome kako se troše financijska sredstva. Većina pozitivnih učinaka je kratkotrajna, dok se javni proračuni moraju prilagođavati ne samo kratkotrajnoj izgradnji nove sportske i druge infrastrukture nego i troškovima održavanja u budućnosti. Prihodi od turista te više zaposlenih su također kratkotrajni efekti.

Velika većina svjetskih nogometnih prvenstava nije bila neto isplativa, posebno ne kada se uračunaju kasniji troškovi održavanja objekata i kamata na otplatu duga zbog javnog zaduživanja. No ne radi se isključivo o financijskoj odluci.