Foto: Goran Stanzi/ Pixsell

CIJELO jedno desetljeće, Tuđmanovi su bili dinastija o kojoj su visokotiražni mediji izvještavali uglavnom sa strahopoštovanjem. Prva dama, Ankica, uglađena gospođa u godinama, uvijek decentno sređena i damski suzdržana, tek bi se tu i tamo pojavila na nekom društvenom događaju i općenito se o njoj, sve do onog nesretnog tajnog računa u Zagrebačkoj banci znalo prilično malo.

Najstariji sin Miroslav, ruku na srce, s dosadnjikavim monolozima o jezivim ugrozama koje prijete Hrvatskoj čak ni tada nije privlačio neku posebnu pažnju medija; s mlađim, Stjepanom, i njegovim još uvijek samo poslovnim egzibicijama već je bila druga priča, ali se teško probijala do novinskih stranica. Javnosti je najviše za oko zapinjala Tuđmanova kći jedinica, Nevenka zvana Seka, uspješna poslovna žena i atraktivna samohrana majka dvojice markantnih i jednako uspješnih sinova, poželjna gošća na svim pomno odabranim okupljanjima. A onda je Franjo Tuđman 10. prosinca 1999. godine umro.

U godinama koje su uslijedile, javnost je ipak mogla doznati kako ni nekoć najmoćnija obitelj u Hrvatskoj nije lišena poslovnih krahova, skandala s preljubima, vanbračnom djecom, filmskim rastavama, cjenkanjima oko alimentacija...

Gdje su danas Tuđmanovi?

Ankica ima 90 godina, ali, po svemu sudeći, i dalje drži konce obitelji. Pod istim krovom, u vili u Nazorovoj, s mamom još uvijek žive i Nevenka i Stjepan s obitelji – ona u prizemlju, oni na katu. Udovica prvog hrvatskog predsjednika ima pravo na obiteljsku mirovinu koja iznosi 80 posto suprugove predsjedničke plaće, što bi bilo oko 20 tisuća kuna, a osim četvrtine obiteljske vile u elitnom dijelu grada, naslijedila je i bogatu kolekciju umjetnina i bankovne račune.

Dane provodi uglavnom arhivirajući spise i građu koju je naslijedila od pokojnog muža i koje je navodno užasno puno, iako je izgubila sudski spor u kojem je tražila pravo i na njegove transkripte, dokumentaciju koja ima status neklasificirane i zapise Tuđmanovih razgovora s brojnim svjetskim političarima. (sud je presudio da je riječ o arhivskoj građi koja se ima za pohraniti u Hrvatskom državnom arhivu. Prije dvije godine objavila je knjigu Moj život s Francekom i u jednom od malobrojnih intervjua koje je ikad dala, požalila se kako joj djeca i unuci prigovaraju da previše vremena provodi za računalom. Uglavnom počinje raditi oko 17, dotad odmara.

U dobrim odnosima sa Đurđom Šušak

Od starih obiteljskih prijatelja njeguje odnose s malobrojnima, uglavnom se čuje sa Đurđom Šušak, udovicom bivšeg ministra obrane, bliska je i s Marinom Matulović Dropulić, a zna se čuti i s Rojsom. Ankici, koja se za Franju udala u Beogradu kao osamnaestgodišnjakinja i cijeli svoj život provela uz njega i u njegovoj sjeni, puno znači arhiviranje i iščitavanje spisa, i to velikim dijelom – povjerila se medijima jer tada ima osjećaj kao da joj je još uvijek tu...

No, Ankica očito ima i nesporan utjecaj na svoju djecu i unuke – navodno su upravo na njezinu inicijativu unuci pokrenuli web stranicu www.tudjman.hr i pripadajući Facebook profil, s ciljem da tu održavaju spomen na djeda. Međutim, udovica je odigrala veliku ulogu i u ostalim obiteljskim odnosima. Kad je mlađi sin Stjepan bio suočen s činjenicom da mora priznati vanbračnog sina, danas srednjoškolca koji nosi ime poznatog djeda, navodno je upravo Ankica bila ta po čijem nalogu je Stjepan dijete i priznao, ali s njim ne održava nikakav poseban kontakt.

Mališan nikad nije upoznao baku, niti ostatak tatine obitelji, a djetetova majka, modna dizajnerica Antonija Vlatković u više se navrata žalila medijima kako joj Stjepan ne isplaćuje alimentaciju. Baka Ankica imala je ulogu i u pokušaju svojeg najstarijeg unuka, Dejana, da se nakon razvoda braka od kćeri kipara Vojina Bakića – Ane Martine– pokuša izboriti za skrbništvo nad djecom. U tome nije uspio – Tuđmanovi jednostavno (više) nisu baš toliko moćni.

Iako je opći dojam u javnosti oduvijek bio da je Miroslav sin koji bespogovorno sluša svojeg autoritativnog oca, dok su Stjepan i Nevenka ipak malo više 'svoji', malo je poznato da je u vrijeme dok je njegov otac osnivao HDZ-a Miroslav sa svojim kolegom Antunom Vujićem utemeljio stranku lijevog centra – Hrvatsku socijaldemokratsku stranku koja se oslanjala na moderna europska socijaldemokratska iskustva, a borila protiv postulata Saveza komunista Hrvatske. Stranka nije zaživjela, a Miroslav se kasnije učlanio u HDZ. Inače, kao srednjoškolca koji je rođen i živio u Beogradu, u Zagrebu su ga ismijavali zbog naglaska... Tuđmanovi su se, naime, iz Beograda u Zagreb doselili početkom šezdesetih.

Kao profesor na Odsjeku za informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu, sudjeluje u osnivanju, a kasnije i vođenju jedne od obavještajnih službi, HIS-a. Nakon povlačenja s te pozicije, a kasnije i smrti oca, sudjeluje u radu niza manjih stranaka s desnice (Hrvatski blok, HIP, HRAST), a onda se vraća u HDZ i s njima ulazi u Sabor. Nikad nije bio ni blizu toga da ponovi tatin politički uspjeh.

Jedino je Tuđmanovo dijete koje ima skladan obiteljski život – u braku je s Vanjom Morić, dugogodišnjom zaposlenicom Ministarstva vanjskih poslova, žive u stanu na Trgu bana Jelačiča koji je naslijedila njegova supruga i imaju dvije kćeri – Ivanu Tuđman i Ninu udanu Vuković koje se, barem koliko je poznato, nikad nisu pretjerano okoristile činjenicom da su Tuđmanove unuke.

Kao što Miroslava nikako da krene u politici, jednako tako njegov brat Stjepan i njegove tvrtke nisu baš briljirale. Do tatinog političkog proboja Stjepan je radio kao komercijalist u Agrokoki. Doduše, devedesetih je njegova tvrtka bila dobavljač Hrvatske vojske i Studentskog centra; nikad dokazane a stoput ponovljene informacije kažu da su cijene voća i povrća koje im je prodavao i do deset puta bile više od onih na tržnici. Bavio se i ugostiteljstvom. Iako je vodio restoran Lady Šram u Mesničkoj ulici u kafić Garfield u Prilazu Gjure Deželića očito nije gajio snobovski pristup jer je neko vrijeme imao i kiosk na Trešnjevci. Posljednja njegova živuća tvrtka je u stečaju (Domovina Holding), a dvije ostale njeogove tvrtke (Domovina Consulting i Patria Film) preuzela je tvrtka Domovina d.o.o. koja je također završila u stečaju. Ugašena je i tvrtka njegove supruge Snježane, Diamant inter.

Stjepan Tuđman je zbog lošeg imovinskog statusa (barem tako tvrdi majka njegovog vanbračnog djeteta) tražio da mu se umanji alimentacija, da bi ju kasnije u potpunosti prestao plaćati, zbog čega je njegova vanbračna partnerica podnijela tužbu sudu. Osim vanbračnog sina gimnazijalca, Tuđmanov mlađi sin ima dvije odrasle kćeri, Neru i Anamariju.

Prava zvijezda obitelji Tuđman devedesetih je bila jedina Tuđmanova kći Nevenka čija je životna priča sve samo ne dosadna. Kao srednjoškolka, navodno je bila silno talentirana za slikarstvo, što je veselilo umjetninama fasciniranog tatu Franju. No, zaljubila se u Stevana Košutića koji je u Zagrebu studirao ekonomiju, pobjegla s njim u Srbiju te mu tamo rodila dvojicu sinova – Dejana i Sinišu. Krajem sedamdesetih ipak se s djecom vraća u roditeljski dom i počinje raditi u Leksikografskom zavodu, a čari poduzetništva otkriva usporedo s očevim političkim usponom. 1992. osniva tvrtku Netel, po Šuškovom nalogu ulazi u posjed atraktivnih MORH-ovih prostora u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu i bavi se preprodajom tehničke robe kakve su Hrvati bili itekako željni. Poslovni zicer, reklo bi se. Ništa manje nego pokretanje tvrtke koja (navodno u dealu s Ivicom Todorićem) za potrebe tvrtke Ledo proizvodi kornete. Od osnivanja do 2004. prihodi te tvrtke su padali, da bi je na koncu, za nepoznati iznos, Ledo i otkupio. Nije poznato čime se Nevenka Tuđman danas bavi, osim što, prema svjedočenju majke Ankice, održava vilu u Nazorovoj, kuha i odvozi nju kamo god već treba.

Za razliku od Tuđmanovih unuka, odnosno Miroslavovih i Stjepanovih kćeri, Nevenkini sinovi Dejan i Siniša odrastali su prilično više pod povećalom javnosti. Doduše, Dejan to može zahvaliti baki Ankici koja ga je, još kao 23-godišnjaka, hvalila kao uspješnog poduzetnika – stariji Nevenkin sin tada je s Hrvojem Petračem osnovao Kaptol banku koja je kasnije likvidirana. No, i prije toga, bavio se uvozom sokova Happy Day, a vodio je i streljanu Domagojevi strijelci. Nakon djedove smrti odselio je u Beograd i pokrenuo kurirsku tvrtku Global Express. Krenulo je dobro pa se izjalovilo; tvrtka je neko vrijeme imala blokirani račun a onda je navodno prodana. Međutim, po povratku u Hrvatsku Dejan Košutić doživljava poslovnu renesansu – preko tvrtke Kvadra savjetovanje pruža konzultantske usluge, o čemu se detalji mogu doznati na njegovoj stranici www.kosutic.eu.

Istovremeno, u privatnom životu nije mu baš sve teklo blistavo. Oženio se arhitekticom Ana Martinom Bakić, unukom poznatog kipara Vojina Bakića, u braku s njom dobio dvojicu sinova, no kad je sve krenulo nizbrdo nisu se birala sredstva... Dejan Košutić  navodno je svim silama htio dobiti skrbništvo nad djecom, u čemu su mu pomagale mama i baka. Sudska bitka, koju je na koncu izgubio, bila je prilično ružna – Dejan je, poput svojeg ujaka, tražio da mu se smanji alimentacija (od 2.000 kuna) te je tražio poništenje darovnog ugovora kojim je na ženu upisao vlasništvo nad kućom u Nazorovoj. Osim preko tvrtke Kvadra savjetovanje, Košutić je predsjednik Uprave tvrtke Advisera Expert Solution koja je lani upisala 4,5 milijuna kuna prihoda.

O Siniši se, pogotovo otkako se prestao baviti automobilizmom, puno manje zna. Završio je ekonomiju, prvo je radio u maminoj firmi, da bi kasnije dobio posao u Sektoru za međunarodne odnose u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Supruga mu je sociologinja Iva, kći poznate glumice Zoje Odak. Nikad nije bio pretjerano medijski eksponiran, a automobilizmom se navodno – iako je bio prilično talentiran – prestao baviti upravo dijelom i zbog poznatog prezimena. Tuđmanovi unuci nikad nisu imali političkih ambicija.