NA DANAŠNJI dan 1920. godine održan je plebiscit u Južnoj Koruškoj kojim je tamošnje, uglavnom slovensko stanovništvo odlučilo ostati dio Austrije, odnosno ne uključiti se novoj jugoslavenskoj državi.

Načelo samoodređenja značilo je referendum

Nakon što je izgubila rat Austro-Ugarska se raspala, a njene nove granice uglavnom su definirane na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine. Granice su trebale biti određene po etničkim linijama, no to je bilo lakše reći nego implementirati. Američki predsjednik Woodrow Wilson smatrao je kako će mir u Europi biti postignut onda kad narodi budu sami birali svoju vlast. 

Prema Wilsonu, tamo gdje je teško odrediti granicu po etnicitetu potrebno je održati referendum odnosno plebiscit kako bi se poštovala volja naroda. U slučaju Južne Koruške, to je išlo u prilog Jugoslaviji, jer je gotovo 70% stanovništva bilo slovensko. 

Jugoslavenskom vodstvu bilo je u interesu surađivati sa silama Antante jer su najvažniji među njima kočili Talijane da prigrabe istočnu obalu Jadrana. Umjesto da je jugoslavenska vojska samo okupirala područje pod argumentom da je Austrija rat izgubila i da se nju ništa ne pita, odlučili su se za pragmatičan pristup, računajući da će regija ionako pripasti njima.

Referendum je održan samo u zoni A, odnosno južnoj zoni gdje je slovensko stanovništvo činilo debelu većinu. Zona B bila je uglavnom njemačka i bilo je jasno da će taj dio glasati za ostanak u Austriji. Po naputcima iz Pariza, u zoni B referendum bi se održao samo ako bi onaj u zoni A prošao povoljno za Jugoslaviju.

Ali to se nije dogodilo. Kada su došli rezultati plebiscita, svi su bili pomalo šokirani. Južna Koruška glasala je za ostanak u Austriji, i to njih 59%.

Slučaj Libeliče

Idućeg dana, u jednom malom mjestu Libeliče započeo je ustanak jugoslavenskih nacionalista koji nisu htjeli priznati rezultate referenduma. Oni su se u danima prije referenduma značajno angažirali kako bi postigli da cijela regija pripada novoj državi južnih Slavena.

Kako su prolazili tjedni, okupili su sve više simpatizera pa su vlade Austrije i Jugoslavije sjele za stol i napravile male, jedva uočljive promjene na granici. Libeliče je pripalo Jugoslaviji, a par mjestašca s većinskim germanskim stanovništvom predano je Austriji, uglavnom oko rijeke Drave. 

Granica utvrđena 1920. godine ostala je nepromijenjena sve do danas. Građani Južne Koruške odlučili su ostati u Austriji najviše radi gospodarske povezanosti s regijom, ali i radi činjenice da je nova jugoslavenska država još uvijek bila neizvjesna. Nasuprot tome bila je stabilna i poznata Austrija čiji su se veliki gospodarski centri nalazili relativno blizu Koruške, za razliku od Zagreba ili Beograda.