VIKINZI, poznati skandinavski ratnici i pomorci, ostavili su dubok trag u europskoj povijesti svojim pohodima tijekom ranoga srednjeg vijeka. Jedan od najpoznatijih događaja bila je njihova opsada i pljačka Pariza 845. godine, koja je pokazala njihovu vojnu snagu i stratešku sposobnost.

U 9. stoljeću Franačko Carstvo, kojim je tada vladao Karlo Veliki i njegovi nasljednici, bilo je oslabljeno unutarnjim sukobima i podjelama. To je stvorilo priliku za Vikinge, koji su već bili poznati po pljačkanju obalnih područja Sjeverne Europe. Vikinške ekspedicije bile su motivirane željom za bogatstvom, zemljom i slavom, a rijeke poput Seine pružale su im jednostavan pristup unutrašnjosti.

Prema nekim sagama i legendama, napad je predvodio Ragnar Lodbrok, iako je njegova povijesna uloga predmet rasprava među stručnjacima. Godine 845., prema nekim izvorima, predvodio je veliku flotu od oko 120 brodova s više od 5.000 ratnika niz rijeku Seinu. Iako je Ragnarova uloga u ovom pohodu predmet rasprave među povjesničarima, engleska Wikipedia navodi da je opsada Pariza bila značajan događaj u njegovoj legendi.

Opsada Pariza

Pariz je u to vrijeme bio relativno malo naselje smješteno na otoku Île de la Cité, ali je imao strateški značaj zbog svog položaja na Seini. Vikinzi su stigli pred grad 28. ožujka 845. godine, tijekom Uskrsa, što je dodatno iznenadilo obrambene snage. Franački kralj Karlo II. Ćelavi, unuk Karla Velikog, pokušao je organizirati obranu, ali njegove snage bile su slabe i nespremne.

Vikinzi su napali grad s obje strane rijeke, koristeći svoju brojčanu nadmoć i brze brodove za manevriranje. Nakon nekoliko dana borbi i pljačkanja okolnih područja, Pariz je bio na rubu poraza. Stanovnici su bili prestravljeni, a crkve i samostani, bogati relikvijama i blagom, postali su glavne mete napada.

Plaćanje otkupnine i povlačenje

Umjesto potpunog osvajanja grada, Karlo II. Ćelavi odlučio je pregovarati s Vikinzima. Dogovoreno je da im se isplati otkupnina od 7.000 funti srebra i zlata, poznata kao "danegeld", kako bi napustili područje. Ova praksa plaćanja bila je uobičajena u odnosima s Vikinzima tijekom tog razdoblja, a Britannica navodi da je to bio pokazatelj slabosti franačke vlasti.

Nakon primitka otkupnine, vikinzi su se povukli, ali njihov odlazak nije označio kraj prijetnje. Nastavili su pljačkati druge dijelove Franačke u sljedećim desetljećima, a Pariz je ponovno bio meta 885. – 886. godine tijekom još poznatije opsade.

Posljedice

Opsada Pariza 845. godine imala je dugoročne posljedice. Pokazala je ranjivost franačkih gradova i potaknula ih na izgradnju boljih utvrda, poput mostova i zidova, kako bi se zaštitili od budućih napada. Također je učvrstila reputaciju Vikinga kao neustrašivih ratnika čija je prisutnost mijenjala politički i društveni poredak Europe. Iako Pariz nije trajno osvojen, opsada je ostavila neizbrisiv trag u povijesti.